“ Ne treba se stidjeti priznanja da smo pogriješili, jer to, drugim riječima,
znači da smo danas pametniji nego juče.“
Aleksandar Pope
Nepunih dvadeset mjeseci pišem komentare, uglavnom na lokalne događaje, na događaje iz okruženja. Dobio sam veoma mnogo e-mail poruka, sms poruka i telefonskih poziva u ovom periodu u kojim je iskazano zadovoljstvo čitanjem nekih od objavljenih tekstova, i dijelili su isto mišljenje.
Nastojao sam da ne povredim nikog, da ukažem na slobodu i odgovornost svakog čovjeka, da izbjegnem bilo koji vid diskriminacije prema bilo kome. To je bilo moje stajalište pri pisanju, moj unutrašnji motiv. Želja da objavljeni tekst dadne neki doprinos relaksaciji odnosa, miru među ljudima i sinergiji među ljudima. Istina je, nisam skrivao moja vjerska osjećanja niti sam bježao od samog sebe, smatrajući da se ne bih osjećao slobodnim čovjekom ako bih to uradio.
Jedan tekst sam povukao prije par mjeseci jer sam dobio kritiku da bi tekst mogao biti loše shvaćen. Sada sam dobio po prvi puta ozbiljnu kritiku, istina neposredno, u kome se traži da prestanem pisati ili da se povučem sa svih javnih funkcija. Onaj ko ovo konstatuje smatra da moji tekstovi nisu mistika, a da ja nisam ni derviš ni pjesnik, te da su moji tekstovi politika jer sam ja javni funkcioner. Pri tome je učinio odgovornim Predsjednika OO SDA Tešanj za ovo. Poštujem čovjeka koji je dao ovu ocjenu, i razumijem zbog čega to iznosi. Zbog toga ću prestati objavljivati moje tekstove do dana kada budem razriješen svih javnih funkcija. Priznajem, za slobodu kakvom je ja vidim, treba mnogo više od stvarnosti u kojoj mi živimo. Ako je bilo šta u mom pisanju povredilo makar jednog čovjeka, neka mi oprosti. Činjenice koje sam koristio iz perioda obnašanja određenih funkcija nisu ni na koji način zloupotrebljene. U mojim tekstovima nije bilo nikakvih političkih poruka, sve što je napisano je moj osobni stav.
Fuad M. Šišić