Reakcija na tekst “Husein Galijašević / U IME STVARNE ISTINE”

Iz udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja „7 – Jug“ Tešanj, na adresu našeg portala upućeno je Reagovanje na tekst “Husein Galijašević / U IME STVARNE ISTINE“. Reagovanje objavljujemo u cjelosti:

Predsjedništvo Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja

„7 – Jug“ Tešanj

O komentaru knjige U ime istine, Tešanj 1992-1995.

od strane Huseina Galijaševića

Zaista nam je žao što se čovjek Vaših performansi ovako frustrirajuće odnosi prema ovoj knjizi, jer dosta vaših navodenih komentara uopšte ne stoji. Možda je realna jedino primjedba na fotografiju i njen podtekst, jer  tekst sa fotografijom pri obradi nije u potpunosti usklađen, ali i to nije slučajno. Žao nam je što ne govorite o 412 datuma, odnosno događaja hronološki obrađenih, te podacima o žrtvama globalno i lokalno. Žao nam je što ste Knjigu doživili lično, a ne onako kako je od strane izdavača na početku Knjige čitaocima objašnjeno, a sve napisano na promociji Knjige (kojoj ste prisustvovali) i potvrđeno. Od čovjeka Vašeg obrazovanja, sa uglednim i odgovornim društvenim dužnostima koje ste vršili i uživali, za Knjigu smo očekivali otprilike  slijedeći komentar:

“Izuzetno mi je drago da se pored silnih intelektualaca u našem društvu na ovako smion i odvažan projekat konačno neko usudio i da našim budućim generacijama na jednom mjestu predoči ključne informacije o genezi širih društvenih događaja i njihovog svođenja na naš lokalni nivo. Posebnu pažnju izaziva obrada lokalnih događaja i obrada tematike po oblastima koja je propraćena izvornim dokumentima, fotografijama i drugim prilozima. Iz ove Knjige bi svakom mladom čovijeku sada trebao biti jasno trasiran put BiH i Bošnjaka od 1980.godine preko agresije do Mirovnog sporazuma. Odnosno, kako agresije, tako i odbrane BiH. U Knjizi je poseban naglasak dat na odbranu lokalnog prostora  iz čega se jasno vidi organizovanje jedinstvenog sistema koristeći sve raspoložive ljudske, privredne i materijalne kapacitete, a ne ulazeći u analitiku ni jednog od segmenata, što je za Knjigu ovog tipa dobro, jer je u njoj predočeno baš onoliko informacija koliko je  mladim potrebno da shvate elementarne stvari i događaje iz tog perioda.

Da bi se analitički obradile svaka od cjelina: policija, vojska, privreda, zdravstvo, obrazovanje, logisticiranje i druge oblasti, u narednom periodu je potrebno inicirati ljude iz tih oblasti da detaljnije opišu događaje iz tog to vremena, jer svaka od tih cjelina zavređuje da bude obrađena kroz  posebnu knjigu.

Ali, činjenica je da ova knjiga po prvi puta za 20 poslijeratnih godina mladim naraštajima na jednom mjestu daje dovoljno informacija i omogućuje da više ne nasjedaju na razne svakodnevne podvale kojim su izloženi, te ih mi stariji na svaki mogući način trebamo inicirati na njeno iščitavanje. Čestitam Udruženju dobitnika najvećih ratnih priznanja na ovom projektu”.

Da, od čovjeka vaših „potencijala“ smo očekivali otprilike ovakav komentar!

No, Vi Knjigu posmatrate vrlo subjektivno uz apsolutnu favorizaciju Pobjede i pojedinaca. No, favorizacija Pobjede i nije nikada bio problem kada je riječ o proizvodnji municije! Ali predmet našeg posmatranja nije samo municija. Nama je bio cilj da naglasimo kako je većina industrijskih kapaciteta bila u funkciji odbrane. Jer to je istina, a to znači: da je Pobjeda izrađivala municiju; da je Ukus pravio krevete, tabute i druge usluge za potrebe vojske; da je Čarapara vojsci obezbjeđivala čarape; da je Napredak pravio uniforme. Da su u funkciji odbrane bila i mnoga druga pravna i fizička lica…   Ova knjiga nije analiza da iz nje apsolutno sagledamo ko je šta i koliko u svakom segmentu ili oblasti uradio, jer to nismo činili ni za vojsku ni policiju. Ne zaboravite da ima na stotine zaslužnih pojedinaca i po drugim privrednim subjektima koji na temu ratne proizvodnje i pri tome favorizacije Pobjede često komentarišu:”Nije samo Pobjeda radila u ratu. Šta je sa nama? Samo se govori o Pobjedi? Za koga smo mi radili.  I sl.”

Mi samo nismo htjeli zanemarivati ukupan doprinos privrednih kapaciteta uopšte, te jasno kazati da su većina njih bili u funkciji odbrane na način koji je njima bio prirodan i moguć obzirom na njihovu djelatnost, te da svi navedeni i drugi subjekti nisu bili tokom rata zaključani ili ne daj Bože devastirani, kakvih je slučajeva bilo širom BiH. A Vas vređa što se uporedo sa Pobjedom pominju i drugi privredni subjekti!

Ne želimo se ničim pravdati, a pogotovo Vama, ali sa žaljenjem možemo samo konstatovati da niste htjeli shvatiti namjenu Knjige, a to je da se buduće generacije upoznaju sa osnovnim informacijama o svojoj bliskoj prošlosti. I za Vašu informaciju:  Knjiga se s tim ciljem u većim količinama primjeraka već potpuno besplatno distribuira  svim školama, svim mjesnim zajednicama, džematima, JU Biblioteci i drugim subjektima, kako bi među omladinom organizovali takmičenja iz poznavanja ove tematike,  jer smo od relevantnih lica koja rade sa mladim za ovaj projekat dobili apsolutnu podršku i sve moguće pohvale, te Knjigu ocijenili izuzetno korisnom.

A što se tiče Pobjede, ni jednog momenta i ni jednom rječju je ne želimo omalovažiti ili ne daj Bože, njen značaj podcijeniti! Već naprotiv,  javno tvrdimo da je ona jedna od ključnih karika opstanka ovog prostora u ratu, mada Vi to priznanje upućujete samo trojici ljudi (Mustafi Cerovcu, Šemsudinu Mehmedoviću i Fuadu Šišiću), mada su baš sva trojica tih ljudi  bili promotori knjige, a javnosti su dvojica od njih predstavljeni i kao konsultanti njene izrade, što su i sami potvrdili. A da se Pobjeda ni od koga na ovom prostoru ne ignoriše, već naprotiv, govori i činjenica da su dvijici njenih uposlenika dodijeljena najveća ratna priznanja (Enes Galijašević – zlatni ljiljan i Nazif Ahmetović – srebrni štit) što dovodi do zaključka da su uposlenici ove tvornice procentualno na broj radnika više nagrađivani nego pripadnici i vojske i policije. Da li ste Vi trebali među njima biti ili jedan od njih, mi to ne znamo!

Ovo Udruženje, visoko poštuje doprinos svih privrednih kapaciteta u ratu uopšte, ali mi o tome ne možemo detaljno govoriti, jer smo se u ratnom periodu, kada je funkcionisala i ratna proizvodnja, bavili drugim poslom. Činjenica je nepobitna da smo svi zajedno, uključujći kompletno stanovništvo i sve druge resurse odbranili i sačuvali teritorij od još većih stradanja, pri čemu ne favorizujemo nikoga. A ovo što činimo danas sa izdavanjem ove knjige je, ponavljamo, isključivo radi naše omladine i njene budućnosti koja o događajima iz obrađenog perioda ne zna gotovo ništa i nema iz čega da to nauči.

O privredi i proizvodnji municije iz ratnog perioda očekujemo da pišu kompetentni ljudi iz te branše, pa i Vi lično, te želimo da to što prije učinite. Isto očekujemo i od drugih kompetentnih lica po različitim oblastima, a ne da se pretvaraju u pretplaćene kritizere svega što neko sa puno truda, odricanja i iskrenog nijeta dobronamjerno uradi, pa u svom  radu  možda negdje i pogriješi. Ne zaboravite, samo u jednoj knjizi koja prenosi Božju riječ nema greški, a sve što ljudi rade podložno je greškama. Pa i Vi ste napisali neke knjige čiji sadržaj je po nekim kritičarima najblaže rečeno diskutabilan, što cijene kompetentne osobe, a ne mi. Ključno je dakle pitanje koliko se neke moguće greške odnose na suštinu tematike koja se obrađuje? A u ovom slučaju neke vaše iskazane primjedbe uopšte ne stoje, a neke su minorne u odnosu šta knjiga globalno sadrži i poručuje, a što Vi nažalost ne prepoznajete. A koliko vidimo, Vas ništa osim Pobjede  i ne interesuje. No, to je Vaše pravo!

A na kraju, pa mi smo Bošnjaci, zar ne?! Kakav bi i Vi Bošnjak bili kada bi pozdravili tuđi napor i tuđi uspjeh?!

A što se vaših konkretnih primjedbi i komentara tiče, možemo reći slijedeće:

• tamo gdje spominjete komandante u množini (“učestvovali u probama i odobravanju mina 120 mm” i dr.) bilo bi korektno da ste naveli njihova imena,
• po vašem mišljenju: “samo tri pojedinca koja su zauzimali ključne pozicije u ratnom periodu vrednuju doprinos namjenske proizvodnje u ratu, dok mnogo drugih odgovornih iz tog perioda nema …”
• Na ovo smo svoj stav dali u prethodnom tekstu i naveli da su baš sva tri lica bila promotori knjige, pa Vi sebi izvucite zaključak. (liči li to možda na poltronstvo ili …?),
• Umjesto što frustrirajuće komentarišete status radnika u namjenskoj proizvodnji i to očito nekome “fakturišete”, da li ste se kada zapitali da li ste mogli kao dugogodišnji pomoćnik ministra u Federalnom ministarstvu odbrane za namjensku proizvodnju u poratnom periodu više učiniti za svoju i našu Pobjedu i Tešanj i status lica iz te proizvodnje i da li Vi imate status pripadnika OS BiH iz perioda 1992-1995. (kao neposredni uposlenik namjenske proizvodnje i da li Vam je uračunat ratni staž?)
• ne znamo zašto Vam smeta objavljena slika na kojoj se, istina, ne vide sva pomenuta imena (al’ je redakcija provjerila kod pobjedinih radnika da je riječ o navedenim radnicima koji su podtekstom naglašeni jer su radili kao tim), vjerovatno je problem što Vi niste na prikazanoj slici ,
• slažemo se da bi bilo korisno da se spominjani film autora E. Deljkića na prikladan način emituje, pogotovo, ako će doprinijeti po vama „stvarnoj istini“ (da se vidi ta „stvarna istina“ u odnosu na naše navode). Mi Vam g-dine Galijaševiću želimo puno uspjeha u Vašem medijskom predstvaljanju svega što je općekorisno za društvenu zajednicu, posebno tešanjsku, ali ne na način kako ste predstavili Knjigu „U IME ISTINE – TEŠANJ 1992-1995“ sa kojom se Udrženje dobitnika najvećih ratnih priznanja „7 – Jug“, itekako PONOSI i s ponosom poklanja našoj omladini kao alat i sredstvo za borbu protiv, još živućeg, fašizma! Tešanj, maja 2016.
• S tim u vezi, ovo Udruženje, pored ostalog, podržava i Vašu emisiju koja tretira pitanje pravilnosti rada centralnih peći; emisiju koju vodite u okviru Preduzeća „AS“, kao i da nastavite svoje lutajuće-reporterske aktivnosti u čemu vam želimo nove uspjehe.

Redakcijski odbor Knjige