TESANJ.NET stranica grada
ŠTA MI JE REKAO ŠEJH IBRAHIM
Enveru Kazazu
Ako skupni identitet doista postoji, i nasuprot
tome što je misterij najveći, i najteži balast roda
Ademova – jer on nije, a djeluje, pa jest, iako,
u trenu svakom, iščezava i u drugost staje, ali
ako ipak, ipak…
Ako, dakle, P – onda, dakle… Pa nekako, onda,
tako, putem nesigurnim, i nazvan Bošnjakom
pojedinac hodi. Ali njega, takvog, posljedično
nema, kao samac ako kroči. Čak ni put se ukazati
neće ako s njim se čovjek, najmanje još jedan,
njemu bitno jednak, zaputio nije…
I tu umovanje u procjep zapada, jer zar mogu
biti dva čovjeka koja, po osnovi bilo kakvoj,
istost zapremaju…?
Ali ako, ipak, ipak, sred klecanja uma, postoje
Bošnjaci – njima je zadato, u općosti svojoj,
istovjetnost naći. No, nje nema u svjetovnom
tumačenju sfera nadfizičkih, jer svaka se druga,
kao nova aporija nerješiva, takvome bošnjaštvu,
sa razlogom arhetipskim, zaoštreno odupire.
Pa se, tako, svjetopovijest, u apsurdu zasnivana,
– na klanju i zatiranju, na krvi i žrtvi – suštom
supstancijom kroz bošnjaštvo, uzaludno posve,
sizifovski vaspostavlja….
Ali ipak, ipak, ipak – ako se, uopće, o Bošnjaku
mislit može, potom, sve zamuckujući, nešto i
zboriti, neka se u obzir uzme iz starine Bosne
slučaj kad se vezir na Sefarde ostrvio, pa ih,
usred Sarajeva, deset uzaptio, i rabina s njima,
Rav Mošu Danona, u tamnice pobacao, te im
život grdnim blagom ucijenio
A Bosanci što su, po zakonu vjere, od nesretnih
različiti – na oružje digli su se, čak hiljadu, i još
dvije svijeta golorukog: umorenih peterica i
sedam bje ranjenih, ali nisu odustali, već su
sugrađane izbavili iz hapsane…
U tome zbitiju moglo bi se, možda, potražiti
jezgro posebnosti neke, a u sebi sebi saobrazne.
Jer pobunu pred zlom poduzeše koji nisu identični
s onim kojima se zulum počinjao, već, po svojoj
predanosti, bjehu ono čemu i zlotvori pripadahu
Ako to su učinili, a upravo jesu, melekom vođeni,
navlastito kao ljudi, koji od zla ljude štite, onda
čuvali su i čast općenitu, koja nije svoja, niti je
nesvoja, pa neka se, takvi, ako baš i hoće, zovu i
Bošnjaci, što čovjeku, ni najmanje, važno biti neće
Tad ni meni mrsko neće biti da me i Bošnjakom
ponekad oslove. Ali ne ni tada, kao i nikada u
takvu slučaju, da ja kažem to je – već samo da,
takav, bez moga otpora, iskazuje svoje…
(17-18.6.2017.)
