Tešanjski dnevnik 24.06-01.07.2013. godine

 

husein

Susreti

Imam utisak da znam svakog odraslog stanovnika našeg grada. Jedini je problem da li njihove likove uvijek mogu da povežem sa imenima. Međutim, ima jedan naš sugrađanin kojeg odavno želim da upoznam, jer on i nije običan građanin nego javna ličnost. To je sveštenik Srpsko-pravoslavne crkve u Tešnju. Imao sam priliku da ga sretnem tokom posjete jedne ekipe iz Skoplja koja je posjetila i crkvu (o čemu sam pisao i fotografiju objavio u dnevniku) i na sahranama Tešnjaka pravoslavaca. Kada sam tu želju, da upoznam sveštenika, kazao Amiru Brki, on predloži da se nađemo u Centru za kulturu i obrazovanje, jer bi se i on želio priključiti našem razgovoru.

Dogovor je realizovan u petak. Nisam bio siguran da će sveštenik doći kako je obećao, jer je bio ckveni praznik Vidovdan, pa sam smatrao da će biti negdje angažovan. Ipak je došao i zajedno dođosmo u Amirovu kancelariju.

U veoma ugodnom razgovoru sa ovim mladim šarmantnim čovjekom saznadoh o njemu nekoliko osnovnih podataka.

Zove se Mihail Gavrilović. Rođen je u Tuzli, takođe u porodici sveštenika koji je nekada radio u tešanjskoj crkvi. Bogosloviju je završio u Nišu, a  Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu. Sada ima zvanje jerej, živi u Tešnju sa suprugom i nedavno rođenom bebom. Radi kao sveštenik u pravoslavnoj crkvi Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Tešnju od kraja 2011. godine, ali i kao vojni sveštenik u vojnoj jedinici u Doboju.


Jerej Mihail Gavrilović

 

Predstavio sam Amira kao organizatora  smještaja vrijednih crkvenih ikona u trezor Privredne banke Sarajevo u Tešnju u proljeće 1992. godine kako bi se ovo kulturno blago spasilo  od ratnog razaranja. Jerej Mihail se Amiru srdačno zahvalio na tome.

Amir, kao veliki poznavalac historije Tešnja, govorio je o crkvi i njenim vrijednim ikonama. Poklonio je jereju više knjiga objavljenih u Centru za kulturu i obrazovanje.

Razgovarali smo o ikonama i o sveštenikovom aktivnijem uključivanju u javni život Tešnja. Upoznao nas je da će tešanjske ikone nakon restauracije biti izložene u muzeju Eparhije u Bijeljini. Njegova je želja i nastojaće da se urade i u tešanjskoj crkvi izlože replike ovih ikona.

Planira napraviti i zvaničan prijem za sljedeći vjerski praznik za zvanice iz Tešnja. Bio je i u posjeti kod načelnika mr. Huskića i zadovoljan je odnosom lokalne zajednice prema pitanjima rada Srpsko-pravoslavne crkve u Tešnju.

 

Dogodilo se da je u jednom momentu Amir iz svoga kompjutera odštampao jednu svoju neobjavljenu pjesmu koja je posvećena crkvi i pokazao je jereju. Mihail je pročitao pjesmu, a potom o njoj razmijenio i nekoliko rečenica sa Amirom. Zatražio je i da pjesmu ponese, jer mu se dopala, pa je kazao da će možda čak dati i da se ukleše u kamen. Evo te Amirove pjesme:

TARIH ZA PRAVOSLAVNU CRKVU U TEŠNJU

Presveta je Bogorodica javila da,

zbog ranije preuzetih obaveza,

neće moći da dođe,

 

ali zato je Sin poslao

svoj sniježni pokrov.

 

(prosinac 2008.)

Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Tešnju osveštan 1971. godine

Stepenice prema ulazu u Gradinu

Kada je prvi put čovjek počeo graditi utvrde na tešanjskoj Gradini i ko su bili ti majstori? Koji su je majstori stoljećima dograđivali i dali današnji oblik? Kako se u zadnje vrijeme renoviraju zidine misli mi odlutaju onim neznanim neimarima iz Srednjeg vijeka i turskog vakta.

Iznad ulaza je napisano na arapskom jeziku:

- Gradnja velike kule izvršena je 1158 (1745/46), a gradnja velike tabije 1159 (1746/47). Gradnja izvršena po naredbi dvojice visokih, plemenitih vezira, mušira gospode Ali-paše i Sulejman-paše. Povjerenik gradnje je bio kapetan Alija.

A ko su bili majstori koji su klesali i ugradili kamen? Toga u natpisu nema.

Sjećam se Dalmatinaca koji su na magarcima nosili kamen šezdesetih godina prošlog stoljeća i popravljali zidine. Ne znam da li je igdje zabilježeno njihovo ime.

Sa pijace zapazih da se radovi na izradi stepeništa na ulazu u Gradinu privode kraju pa odlučih da zabilježim imena  današnjih neimara.

Radove izvodi firma Elez d.o.o. Zatekoh tri majstora Emina Žilića, Muharema Ostrvicu i Hasiba Torića, dok je četvrti Smail Ostrvica bio odsutan. Napravih i fotografiju ljudi koji svoj posao zaista dobro rade.



Ulaz na Gradinu

S lijeva: Muharem Ostrvica, Emin Žilić i Hasib Torić

 

Stare fotografije

Gornji red: drugi s lijeva Hidajet Morankić, četvrti Ahmet Bukvić

Srednji red: Drugi slijeva Muhamed Hodžić,  Mina Abduzaimović-Hodžić, Muho Mehinagić (Hamid Ahmetagić Ćolo?), Ekrem Galijašević, osma Delveta Hadžiahmetović, Nisveta Hadžiahmetović, Bakša Ajanović, Hasan Ahmetkadić-Šangajac u fesu, Smail Hadžismajlović i Fetah Terzić

Sjede: Muhamed Ibrahimpašić, šesti Ilijas-beg Ajanović,  Zemka  Hadžismajlović

Djeca sjede s lijeva: Haris Dautefendić, Fikreta Ruštić

Sa table na Gornjoj čaršiji

Husein Galijašević