Tešanjski dnevnik 29.6-6.7.2015. godine

Četiri godine Tešanjskog dnevnika

Tešanjski dnevnik sam počeo pisati 4.7.2011. godine. Nakon dvije godine Tešanjski dnevnik sam prebacio i u pisanu verziju od 588 strana koju sam poklonio JU Opća biblioteka i JU Muzej i nekolicini Tešnjaka koji imaju bogate biblioteke. U protekle dvije godine sam bio nešto opširniji pa će tekst biti na 754 strane sa oko 950 fotografija ili skeniranih dokumenata (bez smrtovnica).

Pisanje Tešanjskog dnevnika mi je omogučilo da upoznam i način informisanja u Tešnju. Na najvećem broju događanja je prisutna lokalna televizija Smart sa novinarkama Aidom Šišić i Nefom Mervan. U dosta slučajeva novinare Smarta zamjenjivali su i vlasnik Sedžad Ibrahimkadić sa suprugom Medihom.

Ispred TV Amna najčešće je prisutan Amir Mešić. Sa novinarom TV Smart Halidom Fejzićem, ranije novinarom Radio Tešnja sarađujem cijelo vrijeme razmjenom fotografija i podataka.

U zadnje vrijeme pojavljuju se i novinarka ZOS-a Rifa Vilašević, a ispred Radio Tešnja Amina Begić i Elvira Silajdžić. Novinar Muhamed Čabrić izvještava za Federalnu televiziju.

Kamerman Esad Ćosatović i Halid Fejzići iz TV Smart intervjuišu načelnika mr. Suada Huskića

Kao internet hroničar nastojao sam u evidentiranju događaja i ljudi upisati što više podataka i praviti takav tekst koji može biti koristan i zanimljiv za neko buduće vrijeme. Neki su me pomiješali sa novinarima pa su se i ljutili što ne pišem o najavama događaja, pojedinačnim rezultatima sportskih ekipa i sl.

Pored evidentiranja događaja ponekad zabilježim i neko svoje zapažanje i dam sugestiju kada je u pitanju naša lokalna zajednica. Neka moja zapažanja su bila registrovana, a sugestije prihvaćene i od pojedinaca i odgovornih u općini što mi čini posebno zadovoljstvo.

Ovo je prilika da se i zahvalim svima koji su mi pomagali u pripremi Tešanjskog dnevnika dostavljajući stare fotografije iz svojih albuma, učestvujući u identifikaciji ličnosti na starim fotografijama, dostavljajući mi informacije o događanjima u našem mjestu i sl.

 Posebno se zahvaljujem mom lektoru prof. Muji Pobriću.

Neki zdravsteveni problemi najavaljuju mi mogučnost ograničenja kretanja što bi moglo uticati da prestanem pisati Tešanjski dnevnik. Međutim ja sam odlučio “gurati” dok mogu.

I ako ove godine nisam u mogućnosti finansirati štampanje određenog broja primjeraka Tešanjkog dnevnika
2013-2015 imam obećanja da ću dobiti pomoć da se i to uradi što mi je posebna želja jer elektronsko držanje teksta je nesigurno i teško održivo na duže vrijeme.

Kada već spominjem početak pisanja prisjetim se stranice tesanjweb i njenog urednika, divnog mladića rano preminulog Almira Ruštića.

Naravno tu je i današnji urednik tesanj.net Nedim Eminagić. Svima njima se zahvaljujem na saradnji.

Lektor Tešanjskog dnevnika Mujo Pobrić

Srebrenički put pakla-izložba fotografija

U organizaciji JU Muzej uz pokroviteljstvo Općine na Gradini je postavljena izložba fotografija pod nazivom Srebrenički put pakla. Autor fotografija je Ahmet Bajrić Blicko. Fotografije su pripremljene za izdavanje Fotomonografije pod istim nazivom čiji je urednik Hazim Karić.

Na oko stotinu fotografija složenih u panoe koji su poredani od ulaza u Gradinu pa sve do platoa, kroz fotografiju i tekst je prikazana srebrenička golgota. Panoi su izloženi i u naseljenim mjestima Jelah i Tešanjka.

O genocidu nad Srebreničanima i izložbi govorili su direktor Muzeja Ernad Prnjavorac, Hazim Karić i autor fotografija Ahmet Bajrić Blicko koji je i otvorio izložbu (izložbu je trebao otvoriti Načelnik, ali zbog obaveza nije bio prisutan).

Autor fotografije Ahmet Bajrić Blicko je rođen 1954. godine u Gornjem Šepku kod Zvornika. Fotografijom se bavi više od 30 godina, sarađujući sa brojnim listovima i časopisima u bivšoj Jugoslaviji i danas. Jedini je fotoreporter koji je ovjekovječio proboj Srebreničana koji su preživjeli genocid na teritoriju pod kontrolom Armije BiH u Nezuku kod Sapne. Bajrić nastavlja sa dokumentovanjem svih dešavanja vezanih za Srebrenicu, pa bilježi ekshumacije masovnih grobnica u Podrinju, sve proteste srebreničkih majki, kolektivne dženaze u Memorijalnom centru Potočari, posjete značajnih ličnosti i zvaničnika ovom mezarju i dr.

 

Hazim Karić, Ernad Prnjavorac i Ahmet Bajrić Blicko

U isto vrijeme izložba će biti postavljena u Sarajevu, Beogradu i Istambulu, Švajcarskoj, a već je bila izložena u Banja Luci.

Ovog mjeseca se navršava 20 godina od genocida u Srebrenici. Kakav je naš odnos prema ovom događaju? Možda je za to najbolja ilustracija posjeta izložbi. Petnaestak građana i momci koji se spremaju na pohod u Srebrenicu najbolje govore o tom odnosu. To je bila i prilika da i mi građani Tešanja izrazimo svoj pijetitet prema žrtvama u srebreničkom stradanju koje se moglo dogoditi i nama. Ako je Načelnik odsutan uvijek ga neko od saradnika zamijeni. Ovaj put su trebali biti svi saradnici, a nije bio ni jedan. Iz škola sam primjetio samo direktoricu Gimnazije Aidu Salkić. Nisam primjetio ni jednog predsjednika neke od političkih partija, niti nekog iz njihovog rukovodstava, raznih udruženja građana i drugih. Međutim to je slika stanja prema Srebrenici koja je, nažalost, u nama.

Da nije bilo mladića koji će učestvovati u Maršu mira 2015 (u majicama), predstavnika sredstava informisanja i radnika Muzeja i autora izložbe posjeta bi se svela na petnaestak posjetilaca.

 

Marš mira 2015 Tešanj – Srebrenica

U organizaciji UG Klub prijatelja Srebrenice i ove godine organizovan je Marš mira 2015. Učesnici će put do Srebrenice od oko 250 km kao i do sada prepješačiti. Ovogodišnji učesnici marša su:

Almir Ljevaković, Emir Ahmetović, Seid Aldobašić, Rasim Alkaz, Ervin Suljić, Kenan Suljić, Adil Delić, Nihad Ćehajić, Dženan Muminović, Haris Muminović, Nermin Golub, Hajrudin Dizdarević, Adnan Hairlahović, Jasmin Mujčić, Selvedin Hajrić i Muhamed Navrboc.

Učesnici Marša mira 2015 su krenuli ispred Spomen obilježja, a na ispračaju su im se obratili:načelnik općine mr.Suad Huskić, predsjednik UG Prosvjetljitelj iz Srebrenice Nerzudin Hajdarević, predsjednik UG Klub prijatelja Srebrenice mr. Esmir Bašić i ispred učesnika Marša Almir Ljevaković.

Na ispračaju je bilo više građana nego na izložbi predhodne večeri.

Učesnici Marša mira 2015 pred polazak ispred Spomen obilježja

Dijaspora-Mujo Merdić

Među mnogim našim sugrađanima koji su u potrazi za egzistencijom krenuli u svijet ima veoma zanimljivih ličnosti. Jedna od njih je svakako i Mujo Merdić sa kojima sam ovih dana imao priliku nekoliko puta razgovarati. A Muje se sjećam dobro još iz djetinjstva. Preko puta kuće gdje sam živio majstor Mustafa Isić je imao kolarsku radnju, a kod njega je zanat učio Mujo Merdić. Tada mi je Mujo bio posebno zanimljiv jer je pravio skije sa savijenim vrhovima i jarkom u sredini, sa kaiševima za navlačenje na noge što je u odnosu na prošćace (parmake) na kojima smo se skijali bila prava atrakcija.

Mujo Merdić je rođen 1936. godine. Nakon kolarskog zanata odlazi u Beograd i završava u Zemunu školu za lakirera 1960. godine, u prvoj generaciji ovog zanimanja. Nakon završetka škole radi u Zemunu u firmi “Franjo Krč” koja je radila karoserije i lakiranja vozila.

Njegov nemirni duh ga dovodi do amaterskog pozorišta “Branislav Nušić” gdje se prijavljuje na audiciju. Nije Mujo znao ni šta je audicija ni monolog ni recitaticija, ali je ipak došao u pozorište da cijepa karte prije predstave, radi na svjetlu i muzici, kulisama, da bi u došao i do uloge Jose pandura. Glumio je 6 godina i sreo niz poznatih imena iz pozorišta, a sa nekim se i sprijateljio (Severin Bjelić, Karlo Bulić, Stojan Dečermić, Mija Aleksić i dr.).

Naučio je i esperanto i sa još jednim članom kluba otišao na Svjetski kongres u Dansku sa namjerom da ostane raditi u Njemačkoj.

Mujo Merdić

Nije znao jezik i nije se zaposlio u Njemačkoj, ali je u Vilahu u Austriji bacio pasoš u Dravu i bio smješten u kamp za azilante u Klagenfurtu da bi se na kraju, preko Centra za izbjeglice u Beču na svoj zahtjev, vratio u Jugoslaviju. Ponovo ga primaju na rad u staroj firmi i zahvaljujući jednom lakirerskom poslu za službenika koji je radio na pasošima ponovo dobiva pasoš. Sa pasošem odlazi u Njemačku i dobiva posao u lakireskoj opštinskoj firmi u Frankfurtu 1965. godine. Vrlo brzo je zbog znanja koje je imao postao poslovođa. U firmi je upoznao jednu Njemicu. Nije znao jezik pa joj se obratio riječima:”Ich du randevu”. Od tada je krenula ljubavna veza da bi se godinu dana kasnije oženio i dobio kćerku udatu za Tešnjaka Samira Hadžismajlovića od koje ima unuku.

Uvijek je imao želju da se vrati u domovinu pa je 1980. godine osnovao veoma modernu firmu za lakiranje vozila sa njemačkom opremom u Barama kod Doboja. Poreska politika i nestašice materijala su ga primorale da ukine firmu i vrati se ponovo u istu firmu u kojoj je radio u Frankfurtu.

Zanimljivo je da je Mujo napisao i biografsku knjigu “Od Vukova do Frankfurta” i dramski tekst “Bosanki hendi”. Ima kuću u Kotlanicama i uvijek se rado vraća u Tešanj.

Petnaesta noć Ramazana

Samo se u Tešnju obilježava 15. noć Ramazana. Tako je bilo i ove godine. Tešanjska glavna ulica i trg ožive, pravi mali vašar uz svu ponudu za djecu i odrasle na trgovačkim štandovima i zabavnim parkovima. Ove godine središte grada je bilo rasterečeno i nije bilo gužve. Jedan dio posjetioca se pokrenuo prema OŠ Huso Hodžić i TOŠK–ovom igralištu gdje su bili zabavni parkovi pa su nane, djedovi i roditelji djecu vodili tamo.

Polovina Ramazana je prošla bez onih vrelih ljetnih dana. Vrućine su krenule u subotu i nedjelju, ali ih postaći već lakše podnose jer se organizam prilagodio postu.

Detalj sa Gornje čaršije na 15. noć Ramazana

Stare fotografije

Stoje s lijeva:Abdurahman Hodžić, Hasan Brkić Krco, Avdo Agić, Mugdim Kadić, Adem Smailbegović i Alija Ramović (dijete).

Čuče: Sead Ahmetagić, Edib Turalić, Mehmedalija Smailbegović i Mehmedalija Čolić

(Fotografija je iz albuma Avde Agića, a napravljena je u junu 1963. godine).

(Iz albuma Avde Agića)

Sa table na Gornjoj čaršiji