A jest mi drago što te nijesam dugo viđeo

“Opaki vjeruju da su vam učinili veliko dobročinstvo
time što vam nisu nanijeli nikakvo zlo.“
Ezop

Čovjek je sretan kada upozna nekog ko unosi mir u razgovor, ko govori samo lijepe riječi, i ko zrači optimizmom. Ali čovjek u životu upozna mnogo ljudi, nisu svi isti, i dobro je što je tako. Nekada prođu godine, pa i čitav život da ne upoznaš čovjeka do kraja, a nekada u kratkom vremenu spoznaš tuđu dobrotu ili zlobnost. Okolnosti otkrivaju ljude da kraja, i stoga ne čudi što je veoma malo onih koje potpuno upoznamo i za cijeli život. A čini se bliže istini da nikog potpuno i ne upoznamo. Jer ne možete znati kako bi se neko ponašao da ima vlast, javna ovlaštenja, dok taj ne bude u prilici. A malo je onih koji se nađu u takvoj prilici. Ili, ne znate kako bi se ponašao neko da stekne veliko bogatstvo, ili da je u neimaštini, ili da je novinar, ili da ima puno znanja, ili da je bolestan. Niko nema sve, pa ne može čovjek znati kako bi se ponašao da je na mjestu nekog drugog.
Upoznao sam mnogo ljudi, nekih se rado sjećam, s nekim se rado družim, s nekim se ne stignem družiti i veoma mi je žao, a s nekim se ne družim i jako mi je drago. Prije deset godina sam vodio marketing i prodaju u firmi Unico filter, i imali smo jednog kupca iz Crne Gore, Jovu Lagatora. Jovo je bio veoma ljubazan i korektan partner. U isto vrijeme je pored filtera kupovao i svijećice iz firme Enker. Kako se Berzad Vilašević, direktor Enkera volio šaliti, jedno jutro mi je došao Jovo u posjetu i ispričao da se prethodni dan susreo sa Berzadom.
Veli mi jučer Berzad: a jest mi drago što te nijesam dugo viđeo, kaže Jovo na crnogorskom i onako se slatko nasmija, a i ja s njim. Ova Berzadova šala mi baš onako dođe kao odgovor za neke ljude, prosto ti drago kada ih dugo ne vidiš. Srećom, takvih nema puno. Iz mog iskustva, vremenom i taj lijep osjećaj nekoga dugo ne vidjeti – izblijedi. Nekog koga si nerado sretao nakon nekog vremena bi opet rado susreo. Imao sam i imam taj osjećaj. Ne mogu ga sebi objasniti. Pitao sam se šta očekujem od nekoga s kim sam imao loše iskustvo? Da li očekujem izvinjenje, ili na neki način objašnjenje da je to bio sticaj nepovoljnih okolnosti, da se nije radilo o zlobi i lošim namjerama. Ali uglavnom se to ne dogodi, iako bih bio spreman to prihvatiti. Jer mislim da se upravo radi o tome: sticaj nepovoljnih okolnosti. Čovjeka stisnu teškoće, nepovoljne okolnosti, kaže ili uradi nešto što inače ne bi jer čovjek u takvim situacijama bude nervozan, često ljut, u nuždi iz nekih razloga, razum pomalo pomućen a ljutnja je čovjeku pouzdan neprijatelj. Umjesto strpljenja i traganja za ispravnim putem izlaska iz nepovoljne situacije, čovjek je sklon traženju bržeg i uglavnom pogrešnog puta, bez moralnih granica i etičkih ograničenja. U takvom stanju pojedinci postanu zlobni do te mjere da tu svoju zlobu i ne vide. Oni sebe u uvjere kako su u pravu, kako je tačno ono što oni misle da je tačno, kako je neko drugi kriv, čak lažov, pokvarenjak ili lopov. Njihovo unutrašnje stanje se prenese kao slika na nekog drugog. Tako da oni vide drugog iz samog sebe. To je teško objasniti, ali se u životu susretnu baš takve situacije.
Oprostiti nekome je velika stvar. Mnogo lakše kada neko traži oprost, mnogo teže ako ovaj to ne traži. Ali često nije lahko nijedno. Jer čovjek kada osjeća da je povrijeđen, da je njegovo pravo zakinuto, on teško nalazi snagu da se izdigne iznad toga. A sjajno je ko to može.

Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj