Vjerodostojnost

Vjerodostojnost se gradi godinama a gubi veoma brzo.

Da bi čovjek mislio i govorio, zalagao se i radio na ispravnom putu trebao bi prije toga spoznati koja je to ispravna a koja pogrešna staza. Inače je čovjek sklon prepustiti se većini neovisno o tome da li većina ide ispravnim putem. Devijantnost u ponašanju je ljudska osobina, i ovdje nije riječ o tome. Riječ je zapravo čemu čovjek stremi, za šta se zalaže, koje životne principe brani. Nagla skretanja su veoma vidljiva. Ona se možda nekada lakše ispravljaju iako djeluje drugačije. Ona skretanja u dalekom luku, kada čovjek skreće a misli da je još uvijek na ispravnoj stazi nekako su mnogo teža, kompleksnija, ona prerastaju u novi karakter, novu naviku, novo ponašanje. Kao što su istospolni brakovi bili zabranjeni do skora u praktično svim državama svijeta jer su štetni po razvoj ispravnih dugoročnih društvenih odnosa, danas se nameću skoro kao ispravan put.

Ali isto tako postoji skretanje na poželjnim pitanjima, društveno korisnim pitanjima kao što je pitanje dobročinstva. To skretanje se događa ne na pitanjima ŠTA, nego na načinu realizacije KAKO? Na primjer, politička stranka po definiciji svog postojanja se bori za vlast kako bi s pozicije vlasti uređivala društvene odnose putem (pravednih) zakona i (efikasnih) izvršnih institucija u provođenju tih zakona. Politička stranka u višestranačkom političkom sistemu se bori za glasove na izborima. Međutim, kada politička stranka vodi neku humanitarnu akciju onda se ne zna je li to čin dobročinstva ili očekivanje da dobije glasove na izborima. Niko drugi od ljudi ne zna ničije namjere niti ičije misli, ali onaj kome je pomoć dodjeljena mogao bi osjećati neku vrstu obaveze, neugodnosti ako ne glasa. Potpuno identična stvar je kod kompanija koje se predstavljaju kao društveno odgovorne kompanije a za učinjeno dobročinstvo očekuju od građana da kupuju njihove proizvode. To onda nije dobročinstvo nego promocija. Dobročinstvo je čin koji radi čovjek, osoba, ljudsko biće kao građanin. Stoga ljudi organizuju razne humanitarne organizacije kako bi svako imao pogodan društveni mehanizam za realizaciju dobročinstva a da onaj ko pomoć dobije ne osjeća nikakvu obavezu prema nekom. Naravno, postoje i drugi mehanizmi, i postoji mogućnost da uvijek čovjek jedan na jedan učini taj čin. Ali ne treba koristiti mehanizme koji to nisu.

Nije dovoljno samo da je cilj ispravan nego je važno da i sredstva koja se koriste u dostizanju cilja budu ispravna. Tako se gradi vjerodostojnost na ispravnom putu koja štiti od skretanja. Jer većina ljudi su zapravo sljedbenici ličnih iskustava i zato se mijenjaju radi različitih interesa kao što su djeca, položaj, imetak ili neka druga jednokratna korist. Vjerodostojnost je poput branika na cesti. Ako se i napravi neki kompromis ili neugodnost sa životom ne dopušta da se izađe sa ceste.

About Fuad Sisic