Za Idu
Ubojicom sam mogao biti, najcrnji me vitlao Vrag,
ali, divnō se čudo ispriječilo: tebi sam postao drag!
Ni zlo stoga nije uzmoglo u meni dospjeti na svoje,
jer dobar sam kad sam s tobom, kad sam nas dvoje
Beskućnik i probisvijet po naravi, takav sam rođen,
pustolovnim duhom bijah kroz tamu strasno vođen,
izmeđ Scile i Haribde, od Prokrusta pa do Kiklopa,
nepogode savladah i nakaze bez mača i bez oklopa
U sebi tvrđavu sagradio sam, bez bedema i opkopa,
te slutih da samotan u njoj ću kraljevati, do pokopa,
no spoznah da slobodan tek sam u okovima tvojim,
nejasan drugima sam, jer tebe i sebe jednim brojim
Kad nisi ti pored mene, pa te na ulici krasnu vidim,
nepotpunosti vlastite se uplašim, i sebe se zastidim,
a kada te k meni iznova ponese laki užurban korak,
ozaren postajem opet, nesretan više nisam ni gorak
Božansko djelo ti si, ja sam stvoren od tvoga rebra,
alhemija je čudo što se zbilo, iznad svakog cerebra
Čarobnim naš je svijet, drugo su samo morni snovi,
blistava odaja kroz oblak varke u nebo mirno plovi
(26.4.2021.)