Razvlačenje pameti

„Razvucite im pamet da ne mogu spavati.“

ratni zločinac

Na suđenju Ratku Mladiću na međunarodnom sudu u Hagu, kao dokaz je puštena i snimka razgovora iz maja 1992. godine u kojem naređuje otvaranje artiljerijske paljbe po dijelovima grada Sarajeva u kojima, kako je rekao, “nema mnogo srpskog življa”. Naredio je da se ispali i jedan plotun na zgradu Predsjedništva BiH, a monstruozno zvuče njegove riječi: “Razvucite im pamet da ne mogu spavati”.

Više od 30 godina je od tada iza nas, i nepunih 28 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oružje je odloženo, granate su prestale razarati sve pred sobom i fizički ubijati ljude, a pojedinci su pravomoćno osuđeni na duge godine zatvora, pa i na doživotne. Ali, ostala je živa filozofija ratnih zločinaca. “Razvlačenje pameti” bh građanima, posebno onima koji nemaju druge domovine osim Bosne i Hercegovine ne prestaje, naprotiv. To “razvlačenje pameti” sve je frekventnije, intenzivnije i sa većim brojem sudionika.

Sastanak vladajuće koalicije (SNSD, HDZ i ¨trojka¨) u Konjicu 30.06.2023. godine još jednom je potvrdio bahatost tog beskrupuloznog koncepta i osobni moralni sunovrat njegovog personalnog predvodnika. Ali ne samo to, taj sastanak je potvrdio i nesnalaženje onih koji pokušavaju da političke odbrane institucije Bosne i Hercegovine. Stara je izreka da u svakom zlu ima i nečeg dobrog. Ovaj sastanak je demantovao sav, čini se, uzaludni pokušaj širenja optimizma bez pokrića od strane ¨trojke¨. Rušiteljima institucija Bosne i Hercegovine je sasvim svejedno ko te institucije pokušava politički odbraniti: SDA i DF, ili ¨trojka¨. Time je ovaj sastanak potvrdio i najveći apsurd koji gledamo u posljednje vrijeme, a taj apsurd se ogleda u tome da je samo za SDA i DF (na jednoj strani), te ¨trojci¨ (na drugoj strani), važno ko od njih stoji kao dio vlasti u odbrani isntitucija države Bosne i Herecgovine. Da, i OHR-u, i nekim uticajnim ambasadama.

Logički gledano, ako je neko za nešto kao prioritet i ako neko drugi je za to isto kao svoj prioritet, onda oni mogu biti zajedno ili biti konkurenti, protivnici, čak neprijatelji. Ako SDA i DF imaju prioritet politički odbraniti institucije Bosne i Hercegovine a taj isti prioritet ima ¨trojka¨, kako je moguće da nisu zajedno u tome? Postoji jedan logički odgovor na ovo, a on leži u tome da je možda ipak borba za vlast i funkcije, samu vlast i funkcije, prioritet broj jedan svima!? Da li su ključni nosioci odgovornosti političkih stranaka toga svjesni ili im se zamagljuju misli jer je vlast veliko iskušenje ljudima, čak i kada je domovina dovedena u pitanje?

Nije mi namjera davati odgovore jer odgovore je zaista teško dati, gotovo toliko teško koliko ih je i nužno pronaći. I to primarno na nivou smislenog i realnog koncepta, jer se parcijalnim borbama i mudrovanjima pred ovakvim beskrupuloznim antibosanskohercegovačkim konceptom ne može ozbiljnije odbraniti bilo šta, a kamoli državne institucije. Rekao bih da je odgovornost na svima, primarno na onima koji nemaju druge domovine osim Bosne i Hercegovine. U ime njih, u institucionalnom i društvenom organizovanju odgovornost je na akademijama, univerzitetima, političkim strankama i drugima koji mogu dati valjan doprinos. U personalnom smislu za urgentnu gradnju takvog ambijenta su odgovorni čelni ljudi političkih stranaka koji pokušavaju odbraniti institucije Bosne i Hercegovine, rukovodstva tih stranaka ali i čelni ljudi različitih institucija koji dolaze iz tih stranaka.