I kad bi čudom se zbilo pred nama da se otvori more,
mi opet ne bismo otišli, zanavijek ovdje ostali bismo,
jer i nemamo kamo, zavjet nam ne daje Sveto pismo,
odabrani od Njega nismo, drugdje bi nama bilo i gore
No pojedinačno ipak bježimo, jer život nam je kratak,
pa očuvati ga težimo, na razne strane stoga se selimo,
a tamo gdje dođemo, s drugima ćemo sve da dijelimo,
nikad potomci naši neće željeti niti planirati povratak
Neće se spominjati stradanja, ni zločini niti zlotovori,
ni djela herojska koja su stvorili naši očajnički otpori,
zemljom će cvasti bujna bašta, prestat će doba posna
Progona nigdje neće biti, zaboravljeni bit će i faraoni,
Izrael i Palestina; Srbi, Hrvati, Bošnjaci, posebno oni,
Eden će postati cijeli svijet, njegovo ime bit će Bosna