Jedna joj je stranica bez fotografije i bez slike, čista,
i druga bi morala takva biti, istovjetna, potpuno ista;
predjela u kojemu obitavam ovo je vjerna ilustracija,
i jedino da prazninu uresi kakva floralna iluminacija
Pa ako ti, nekad, takvu kartu na vratima uruči poštar,
kao prijatelj ti je primi, te zaustavi na njoj svoje oko,
i razumjet ćeš, u trenu, kako je udes pošiljaoca oštar
A potom je, sa praga, u zrak zavitlaj, k nebu, visoko,
pa se okreni, kuću zatvori svoju, i ležerno je zabravi,
i slučaj ovaj čudni, tako je najbolje, odmah zaboravi
Neka putuje dopisnica, vjetrom nošena, do odredišta,
neumitnoga, zapravo, stoga što na njoj i ne piše ništa
Stići će kamo je namijenjena, jednom, ta razglednica,
kada se ponište i crte koje rišu fizionomiju moga lica