TESANJ.NET stranica grada
Bogatima nas ne čini ono što uzimamo, već ono što dajemo.
Henry Ward, reformist i publicista
Iz iskustva znam koliko znači imati pouzdane, posvećene i otvorene saradnike, kao i fer šefove ili vlasnike. Imao sam sreću da radim u okruženju u kojem se dijele ideje, rizici i uspjesi. Zahvalan sam Bogu i tim ljudima, a svoje slabosti nastojim priznati i ispraviti.
Naravno, nisu svi saradnici uvijek bili onakvi kakve bih poželio, niti sam ja uvijek bio idealan kolega. U praksi rijetko možemo birati s kim ćemo raditi – dolazimo jedni drugima takvi kakvi jesmo. Neki inspirišu povjerenjem, neki ne. Umijeće je prepoznati “šifru” odnosa i pronaći način da se, uprkos razlikama, radi u zajedničkom interesu.
Kada sam bio kandidat za načelnika, pitali su me (tokom stranačke procedure izbora) hoću li mijenjati pomoćnike. Odgovorio sam: “Neću. Ako im treba znanje – pomoći ćemo edukacijom; ako budu problem resursi – tražićemo rješenja; ali ako im nedostaje posvećenost – to neću tolerisati.”
Tržište rada i kapitala u Bosni i Hercegovini je mlado i često loše uređeno: od privatizacije, preko upravljanja, do odnosa prema radnicima. Lahko je reći “ništa ne valja” i kriviti državu ili institucije, ali problemi se tako ne rješavaju. Potrebno je više znanja, odgovornosti i etike kako bismo gradili bolje odnose i jačali institucije. Kompanija (organizacija) nije vlasnik radnika, nego kapitala. Njena je obaveza da uredi unutrašnje odnose, vrijednosti, stil vođenja i otvorenu komunikaciju.
Vrijednost radnika i menadžera mjeri se prema doprinosu organizaciji – i za tu vrijednost se treba boriti, ali i za dostojanstvo svih uposlenih. Svaki radnik treba imati pravo da kaže šta mu je teško i šta se može popraviti, bez straha od posljedica. Kada jedni druge slušamo i povezujemo ciljeve organizacije s ljudskim potrebama, otvara se prostor za pravednije i zdravije odnose. Nijedna kompanija ne postoji radi vlasnika, već radi društvene potrebe. Njena je svrha olakšati ljudima život – bilo proizvodom, bilo uslugom. Bez te svrhe nema ni kompanije, ni vlasnika, ni radnika.
Kao što nijedna javna administracija, niti javna služba, ne postoji radi samih funkcionera, pojedinih političkih stranaka ili zaposlenih u tim službama. Njihova svrha postojanja je isključivo zadovoljavanje potreba društva i građana. Javna uprava treba biti servis zajednice, a ne instrument ličnih ili grupnih interesa.
Društvene potrebe moraju biti ispunjene na najbolji mogući način, uz što manju potrošnju javnih resursa. Upravo u tome leži najveća odgovornost rukovodstva. Njihova je dužnost da osiguraju efektivno planiranje, odgovorno upravljanje resursima, monitoring, kao i transparentan rad institucija. Time se ne samo ostvaruje ušteda, nego i gradi povjerenje javnosti.
Rukovodstvo u javnom sektoru ima posebnu obavezu da pokaže integritet i dosljednost. Oni imaju odgovornost postavljati jasne ciljeve, pratiti rezultate i stalno unapređivati procese rada i upravljačkog sistema, imajući u vidu da je javni interes uvijek iznad privatnog. Upravljanje javnim institucijama ne znači privilegiju, nego prije svega služenje zajednici i obavezu da se svaki građanin osjeti poštovanim i ravnopravnim korisnikom usluga.
Na kraju, snaga i kvalitet javne administracije ne mjere se brojem zaposlenih ili veličinom budžeta, već zadovoljstvom građana, stepenom njihove uključenosti i povjerenjem koje pokazuju prema institucijama. To je pravi znak da je odgovornost rukovodstva shvaćena ozbiljno i da javne službe ispunjavaju svoju pravu svrhu.
