tešanjski metuzalemi

Fotografija je nastala 1991. godine. Uoči velikog kijameta koji se uveliko spremao. Snimljena je na gornjoj čaršiji. Ispred današnjeg restorana Kahva. Tešanjski novinar i fotograf Hasan Brkić Krco uočio je divan moment. Odlučio je da ga ovjekovječi. U pozadini fotografije je urarska (sahadžijska) radnja Adema Hojkurića. Sahadžiji Ademu nije smetalo okupljanje penzionera na ćepenku ispred njegove radnje. Upravo suprotno. Znao je da mu njihovo prisustvo samo pridonosi poslu i ugledu radnje. Često je i Adem, u pauzama svog posla izlazio, i progovarao koju sa časnim starinama.

Društvo na slici skupljalo se svako prijepodne, osim nedjelje. Obično su provodili nekoliko sati sjedeći ispred sahadžijske radnje. Bistrili su teme prikladne svojim uveliko poodmaklim godinama. Podsjećali su pomalo na travničke begove, dok sjede ispred “Lutvine kahve” i raspredaju o dolasku konzula. Tešanjska čaršija je svoje časne starine prozvala “tešanjski metuzalemi”. Na ćepenku su ostajali najkasnije do podneva. Tada su oni koji su mogli, išli u čaršijsku džamiju u namaz, a ostali kući. U momentu nastanka fotografije osam “metuzalema” zajedno su imali više od 650 godina!

Dvije decenije poslije, u ljeto 2010. godine, Akif Brka i rođak mu Sakib Brkić, na istom su mjestu sjedili i pili kafu. Nije više bilo sahadžijske radnje, niti drvenog ćepenka. Ali je na istom mjestu otvoren restoran Kahva. U neka doba Akif je upitao Sakiba: “A gdje su oni metuzalemi što su ovdje nekad sjedili”? Sakib mu je odgovorio: “Nema ih više, sad smo ti i ja metuzalemi”.

Deceniju i po poslije, nema više ni Akifa, ni Sakiba. Gdje sjede, i ko su slijedeći tešanjski metuzalemi?

Osman Halilović, Avdo Ahmetagić, Mahmut Kahvić, Numan Školjić, Arif Mularifović, Pašo Brka, Muho Sinanović i Halidaga Turalić.

 

O Midhat Brkic Ciko

Midhat Brkić rođen je u Tešnju 1961. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu (1984.). Sin je oca Sakiba i majke Safide (djevojački Mandžukić). Midhatov otac Sakib također se bavio pisanjem. Napisao je dvije knjige, "Tešanj, zapisi i sjećanja" (objavljena 2005.) i "Tešanj u pričama i događajima" (objavljena 2009.). Midhat je oženjen suprugom Enisom (djevojački Hrvić) i ponosni je otac jednog stomatologa.

U ranoj mladosti bio je volonter na radnim akcijama i di džej. Voditelj muzičkih emisija za mlade na radiju i sa ruksakom na leđima putnik po Evropi (backpacker). Radni vijek provodi uglavnom u struci, radeći u nekoliko tešanjskih preduzeća. U industrijskom gigantu Mann Hummelu radio je kao šef službe prodaje, sve do 1997. godine. U preduzeću kožne industrije "Sloga" Tešanj bio je direktor preduzeća (1997.-2000.). Nakon Sloge, u mlinu Dukat-Jelah dvije godine radi kao projekt menadžer. Zatim je u AS-u Jelah odabran za prvog šefa proizvodnje (2005.-2007.). U tekstilnom preduzeću Napredak Tešanj obavljao je dužnost direktora preduzeća (2007.-2008.).

Naporedo sa privredom, radio je i u srednjoj školi. Predavao je engleski jezik od 1996. do 2003. godine, a zatim predmete ekonomske struke, od 2008. godine do danas. U školi je dostigao najviše zvanje nastavnik viši savjetnik.

Napisao je knjige:
- Zlatne godine (2024.),
- Zlatne godine 2 (2025.) i
- Zlatne godine 3 (2026.)

Živi i radi u Tešnju