Srce i um

Suze dolaze iz srca ne iz mozga.
Leonardo da Vinči

Stvaranje nebesa i Zemlje je veće nego stvaranje roda ljudskog. To kazuje religijska i naučna terminologija. Ipak je ljudski dizajn poseban. Uz očiglednu materiju od koje je sazdan, očigledna su i njegova duhovna svojstva. Nauka iz dana u dan otkriva sliku nevjerovatne kompleksnosti ljudske materije, njene obnovljivosti i njene sposobnosti da funkcioniše, da se prilagođava i reaguje na okruženje. Ali to nije samo iznimna kompleksnost nego istovremeno i savršenost funkcionisanja. Ali čovjek ne misli, ne govori i ne radi savršeno iako je savršeno dizajniran. Čovjek ne može ostvariti sve što poželi ma koliko se trudio i radio. Ono što može jeste da to razumije. I da se trudi. Ljudsko biće je opremljeno raznim softverskim aplikacijama kao i centralnim operativnim sistemom.

Za razliku od računara, koji odlično logički funkcioniše, ljudski mozak koristi baze podataka u svojoj memoriji nagomilane tokom života ali u stalnoj interakciji sa okruženjem. I to djeluje prilično jasno. Ali to nije ni blizu sve. Srce počinje kucati prije formiranja mozga. Nauka je otkrila da srce ima sopstvene neurone, da ima sopstveni operativni sistem i sopstveni softver, da se ne pokorava automatski naredbama koje dolaze iz centralnog nervnog sistema pod pokroviteljstvom mozga. Srce i mozak neprestano komuniciraju. Vidjećemo šta će sve nauka otkriti u budućnosti ali za sada je potvrdila mnogo toga što su religijske tvrdnje na temelju objava samog Stvoritelja nebesa i Zemlje, Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi. A šta je tek duša? A upravo je srce mjesto, lokacija koja je čuvar istine. Stari su ljudi rekli ako nisi siguran je li ispravno ili pogrešno ono što radiš, poslušaj svoje srce. I zato srce treba da je čisto.

Um ili kako neki kažu intelekt je spreman logički zaključivati ali nije sam po sebi sposoban spoznati dobro i loše, ispravno i neispravno, istinu od neistine. Logički gledano nema ničeg loše u tome što se neko bori samo za sebe, što želi da uživa u svakom danu, što živi po globalno proklamovanom principu Just do it! bez obzira je li ispravno ili pogrešno. Ali srce zna da to nije to. Srce je izvor istinskog znanja. Kada čovjek laže njegovo srce ubrzanije kuca jer srce zna da čovjek laže. Ako stalno laže vjerovatno srce prestane reagovati. Srce je to koje ima osjećaj za druge, koje osjeća da blagodat svakog novog dana nije slučajna i koje ima potrebu da bude zahvalno. Suosjećanje je dar srca logici uma da ne bi zalutalo, da bi pozitivno mislilo, da bi se zaustavilo na granicama, da bi se uskladilo sa srcem, da bi um ostao ljudski i da ne bi postao gramziv i ohol. Prepliću se misli, percepcije, pamćenja, emocije, strah, ljubav i mržnja, radost i tuga, volja i mašta,…Treba ostati normalan. To je veoma teško samo s logikom uma.

Ipak je ljudska svijest vezana za srce. Za vjernika je to prilično jednostavno: sav taj ljudski dizajn pa i odnos uma i srca su u funkciji smirene duše kao Božije milosti. Možda je to odgovor na ljudsku lahkomislenost i nepravednost prema samom sebi jer je dobrovoljno preuzeo odgovornost za slobodu izbora. Ugrađeni su mehanizmi u ljudski dizajn kako bi se preuzeti emanet mogao ispuniti. Ali nema garancije da će se to i dogoditi. Izazovi su u okruženju, na svakom koraku. Čekaju i onog ko vjeruje, i onog ko ne vjeruje. A mozak prikuplja i obrađuje sve podatke iz okruženja: ono što vidi i ono što čuje, i preko receptora toplote, okusa, mirisa… A to nije dovoljno da bi čovjek pravio red na Zemlji i da bi ispunio preuzetu odgovornost.

Mjesec je Ramazan. Ramazan je prilika za vjernike koji slijede posljednju Božiju objavu, Kur'an Časni, i koji vjeruju i u prethodne Božije objave, koji slijede posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda a.s. i koji vjeruju u prethodne Božije poslanike da očiste svoja srca. Ne samo postom (ustezanjem od jela i pića) nego ful etičkim paketom koji se ispravnim razumijevanjem Kur'ana Časnog može postići. To znači biti bolji čovjek. Ramazan Mubarek Olsun!