Razumijevanje promjena

Sve što znamo o budućnosti jest da će biti drugačija.

Peter Drucker

Uvijek je bilo teško donositi odluke, klepati kosu, sadijevati sijeno – pogotovo u podne, žeti i vezati pšenicu ručno. Sada izgleda ništa nije teško. Samo što je malo ko zadovoljan. Promjene su neizbježne. Pitanje je da li mogu biti malo sporije i u ispravnom smjeru? Stariji ljudi su često pričali o tome kako su živjeli u mladosti. Bila je to velika razlika. Sada stariji nemaju kome pričati kako je bilo prije 40, 50, 60 ili 70 godina. Ne samo što nema ko da sluša nego riječi same po sebi nemaju značenje za omladinu koja bi možda i slušala jer kontekst u kome oni odrastaju ne prepoznaje te riječi.

Naučno-tehnološki napredak je ostvario uticaj na svakodnevni život u mjeri u kojoj je to iz pozicije svakodnevnog života bilo teško zamisliti prije 40 godina. Možda nešto kraće ili nešto duže, ovisno o području o kome se govori i mjestu na kome se živi. Mogu komotno svjedočiti promjeni u kojoj sam neposredno sudjelovao za svog životnog radnog vijeka koji još nije završen. Vrijednost marke, branda bila je ozbiljno prisutna. Ne primarno kroz višu cijenu, nego kroz povjerenje u neki brand. Bio je to siguran osjećaj da iza poznatog branda kroz proizvod ili uslugu dolazi pouzdana tehnička izvedba, performanse, vremensko trajanje, servis.

Ali kada su “preko noći” nastajale desetine, stotine, hiljade novih brandova na svjetskom tržištu tada su i vodeći svjetski brandovi bili prinuđeni okrenuti oči ka smanjenju troškova. Smanjiti troškove je moguće na razne načine. U nekoj mjeri je to moguće bez smanjenja vijeka trajanja, bez gubitka pouzdanosti, bez velikog rizika da će krajnji korisnik koji kupuje jedan od stotinu hiljada proizvedenih dobiti loš. To uvijek nosi rizik hoće li se “granice” prijeći i djelovati “po svaku cijenu”. Svjedočimo da su te su granice nesumnjivo dovedene u pitanje. Povjerenje se želi pridobiti agresivnom promocijom na emocije ljudi kao potrošača. To je marketinška zloupotreba i to je veoma često prevara.

Naspram naučno-tehnoloških promjena koje su potrebne stoji teret donošenja odluka. Uvijek je trebalo biti teško donositi odluke i uvijek treba biti teško donositi odluke. Brze odluke ne sagledavaju cjelinu društvenih odnosa, ne sagledavaju cjelinu organizacijskih odnosa, ne uzimaju u obzir svačije pravo – pravo svih zainteresovanih strana i takve odluke mogu biti nepravedne. Jasno je da mnogi gledaju kako da iskoriste prilike a pri tome ne obraćaju pažnju na ispravnost odluke. Kratkoročna korist je izazov, više novca – više uticaja ili više uticaja – više novca. Tome nije baš jednostavno odoliti. Nije teško tome odoliti onome ko nema takvu priliku. Ali i novac i uticaj će proći, jer sam je život kratkoročan. Ne treba se čovjek prepustiti inerciji. Ne samo da nije sve dozvoljeno, mnogo toga nije dozvoljeno. Sve što je nepravedno nije prihvatljivo.

Ali u konkretnoj situaciji teško da se više ljudi složi oko toga šta je pravedno a šta nije. Nekada je to izazov za dvojicu. Ali to i nije demokratsko pitanje, to nije pitanje o kome odlučuje većina. To je pitanje srca. Stoga često čovjek sam sa sobom nije na čisto. Jer čistoća ljudskog srca nije besprijekorna. To je stalni proces čišćenja od pogreški koje pravi. Ali to je pitanje za učene ljude. Zrelost čovjeka ne dolazi kada ostari nego kada nauči otići od ljudi i situacija koje ga uznemiruju, ugrožavaju samopoštovanje i vrijednosti. I ne treba niko biti impresioniran novcem, društvenim statusom ili pozicijom nego time kako se odnosi prema drugim ljudima.

Naučno-tehnološke promjene su logične, potrebne i korisne, treba biti u njih uključen i koliko god je moguće predvoditi ih ili bar dugo ne zaostajati za istim. Ali promjene koje nastaju u čovjeku treba zaustaviti, treba zaustaviti dehumanizaciju promjena. Potrebno je vratiti se unazad i preuzeti vrijednosti starijih generacija koje su bile istinski brand za nas. Njihova odjeća nije bila i nije ni mogla biti marketinški privlačna, njihov govor nije unosio nemir, njihove ruke su bile grube od napornog čestitog rada ali njihov odnos prema drugim ljudima je bio ljudski. Pun istinske empatije neupakovane u promotivnu ambalažu sopstvenog skrivenog interesa. Nikada nije kasno zastati, naučiti, razmisliti i pravedno odlučiti. Pravedno prema sebi i pravedno prema drugima. Tražiti balans.