Vae victis

Ovaj život je suviše kratak za našu dušu;
on svjedoči kako se svaki čovjek najmanji kao i najveći, najnezaslužniji kao i najdostojniji, svega prije zasiti nego života, a i da nitko ne dostiže cilj kome je tako čežnjivo stremio.

Johann Wolfgang von Goethe

Baci pola niz vodu. Vrati njemu njegovo. I onom drugom njegovo. I onom trećem njegovo. Šta ti je ostalo? Koliko god je ostalo, dobro je – budi zahvalan. Ne očekuj od ljudi mnogo. Oni su spremni da ti uzmu više nego što su ti dali. Ljudi su stvoreni slabi a duša je sklonu zlu.

Kažu neki: jednom se živi. Rekao bih, jednom se umire a živi se svaki dan. A svaki dan će postojati razlozi da ego naraste, da ojača, podivlja. I svaki dan čovjek treba biti svjestan svoje obaveze da ne dopusti svom egu i strastima da prevladaju, da preuzmu nadmoć, da svoju dušu učine nemirnom. Čovjek to može, samo treba razmišljati o svojoj odgovornosti i tuđem pravu a ne podrazumijevati sebe prije i iznad svih drugih.

Ne misli čovjek isto o istom danas i prije nekoliko godina. Mnogo je razloga za to. Očigledni su ljudski zaborav i drugačiji kontekst jer se sve mijenja i sve je promjena. Prioriteti se mijenjaju, ljudi se mijenjaju, mijenja se ono što se radi, kako se radi, sam čovjek se mijenja. Jedan od kritičnih faktora je kada čovjek svoju poziciju fiksira, svoj pogled na život naštima nadmoćnim i uz to ima ovosvjetske mehanizme uticaja. Tada mnogi postaju mete. Nastaju bolne posljedice. Prijatelji postaju protivnici, protivnici postaju neprijatelji, brat nesvjesno jede mrtvo meso brata svoga. A onaj ko se naštimao, podesio nišanske sprave, ima “moć” i uglavnom zaboravi na svoju dušu. Njegov ego upravlja i s njim i sa drugima. Makar se svi drugi kretali u jednom smjeru a on u drugom, on će i dalje tvrditi da su svi naopaki samo je on ispravan. Jer on ne može biti neispravan. On je “naštiman”. Gore od toga je kada nije samo jedan koji se “naštiman” nego kada to učini više njih. Zaposjednu položaje i vladaju.

Takvima nema pomoći dok im se ne oduzme “moć”, mehanizmi uticaja. Tek kada im se to oduzme, imaju šansu da sebe preispitaju, da savladaju svoj ego ili dožive konačan poraz od samih sebe. Ali to nije nimalo jednostavno i lahko napraviti. Ustanak, vika i optužbe tu mnogo ne pomažu. To je samo novi lom. Uspostavljene primjere loših praksi nastaviće slijediti samo novi likovi. Promjena zahtijeva razum, znanje, požrtvovavnost, posvećenost, istrajnost i vrijeme. To je paket koji mijenja i koji može uspostaviti primjere dobrih praksi kao novo korisno nasljeđe. U tom smislu istu odgovornost ima pozicija i opozicija.

Svi koji imaju ambiciju da se pojave kao ponuda na listama različitih stranaka treba da se dobro pripreme. Oni koji odlučuju o tome ko će se naći na tim listima treba da demonstriraju odgovornost. Na liste trebaju ići oni koji znaju i razumiju (koje treba edukovati, pripremiti i osposobiti), koji su spremni na žrtvu, posvećenost i istrajnost da se urade prave stvari bez obzira hoće li se biti pozicija ili opozicija. Istovremeno, potrebna je spremnost da se ne laže, ne vara i ne krade u tom procesu. Nema nade ako su ljudi spremni sudjelovati u laži i varanju samo zato što se radi o nekome na “mojoj” listi, nekome ko je “moj”, nekome koga ja više volim nego nekog drugog. Emocije su razumljive ako dolaze poslije etike. Ako je etika u drugom planu, prekrivena maglom a emocije vodilja onda je to krivi put i pogrešan smjer. To je onda staza na kojoj ostaju moćnici i nezadovoljnici, vlastodržci i kradljivci, nasilnici i obespravljeni.