Mišljenje

U svim stvarima je zdravo povremeno staviti znak pitanja
na stvari koje ste dugo uzimali zdravo za gotovo.
Bertrand Rasel

Sluh, vid i razum su posebne blagodati kojima je čovjek obdaren. Ljudski dizajn može spoznati svrhu Zemlje, Sunca i Mjeseca, zvijezda, biljnog i životinjskog svijeta. Ovih dana je vrijeme behara. Kada se prođe kroz baštu onda je taj osjećaj jedinstven. Kao da se ne radi o istom parčetu zemlje koje je nedavno bilo zamrlo. Uprkos svemu, čovjek je nezahvalan a u međusobnim odnosima sklon ignorantskom ponašanju.

Nakon dužeg vremena sam susreo kolegu sa studija. Uvijek je volio više pričati nego slušati. Nekada o tome nisam uopće razmišljao a sada nekako to odmah uočim. Kao da postoji neravnoteža između sluha, vida i razuma. Čovjek ne može sve slušati, niti sve vidjeti a niti sve razumjeti. Stoga je važno šta će slušati i gledati, šta će čitati, učiti i proučavati, o čemu će razmišljati i o čemu će pameti imati. Trebao bi voditi računa i s kim razgovara kako ne bi pričao ono što ne zna upravo onome ko to zna. I trebao bi uvažiti mišljenje onoga ko više zna o nečemu kao savjet, kao podršku i ne ulaziti u beskorisnu raspravu oko toga. I tako je svome studijskom kolegi velim: Slušao sam te dobro o čemu govoriš. Čini mi se da imaš velika ovlaštenja samo ih pogrešno koristiš. To što imaš ovlaštenja da možeš donijeti konačne odluke je stvar pozicije na kojoj se nalaziš ali to ne znači da sve to znaš.

Kolega se pomalo iznenadio mojom reakcijom, pa onako pomalo zatečen a pomalo i zaintrigiran zatraži da mu to detaljnije objasnim. I onda ja nastavim pričati a on slušati. Opće znanje je korisno ali će ono malo pomoći u konkretnom kontekstu, organizaciji, radnom mjestu, procesu, aktivnosti, situaciji. Osobna interpretacija ovlaštenja bez potrebnih znanja o menadžmentu, rukovođenju, procesima, donošenju odluka, osposobljavanju uposlenih, etičkim mjerilima može kreirati prakse koji dugoročno generišu gubitak konkurentnosti ili usporavanje društvenog razvoja. Što bi rekao jedan nekadašnji direktor: teško je biti direktor ali još teže ne biti. Ako si ministar onda bi trebao znati koji su to godišnji a koji višegodišnji ciljevi tog ministarstva. Ne samo finansijski ciljevi na strani prihoda i rashoda. To je tek važan detalj. Koji ključni projekti vode rješavanju ključnih društvenih problema koje su u nadležnosti tog ministarstva? Da li organizacijska struktura odgovara potrebama rješavanja tih problema? Da li uposleni imaju znanja i kompetencije koje su potrebne? Da li rukovodioci odjela imaju potrebne menadžerske i rukovodne vještine? Kako je uspostavljeno praćenje napretka i izvještavanje?

Kolega me iznenada prekide, iako me pažljivo slušao, i veli da to ne može tako u njegovom ministarstvu te nastavi: Razumijem o čemu pričaš, bilo bi jako lijepo, ali nemamo mi vremena za to. Izbori svake dvije godine. Narod k'o narod, ne zna šta hoće. Jedni bi ovo, drugi bi ono. Znaju i zaprijetiti ako ne poslušamo: “da znate, brzo će izbori pa ćemo vidjeti.” A nama valja koliko-toliko ugoditi narodu. Ono nije baš za pohvaliti ovo što ti kažem, al’ ne mogu ti lagati. Znam te. A znaš i ti brate, bio si u vlasti. To nekako čovjeka uhvati, obgrli, obenđija kao da nije potpuno svjestan zašto radi to što radi. A opet za sve nađe opravdanje. Najmanje sluša savjete onih koje bi trebao saslušati i prihvatiti. Nego, nek’ si mi ovo rekao. Baš ti hvala. A bilo bi mi lakše da nisi. Al’ neka si.

Slušam ga i gledam ga. Što bi rekli: ne miga dok govori. Djeluje iskreno ali kao da nije svjestan preuzete odgovornosti. Šutim. Mislim, nema mu pomoći. Šutim i mislim nek’ sam mu rekao. A možda bi bilo ugodnije da nisam. Al’ neka sam. Eto, ništa se neće promijeniti, ali makar sam mu rekao. Čovjek treba iznijeti mišljenje o onome što zna. Dužan je. Ima sluh i vid i razum.

Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj