Krize nema?

“Krize ne oblikuju karaktere,

krize ih razotkrivaju.”

nn

 

Postoje različite vrste kriza i upravljanje krizama, odnosno procjena rizika i poduzimanje mjera da se utiče na smanjenje rizika, na otklanjanje uzroka ali i njihovih posljedica, ako se krizni događaji ili situacije dogode. Krize međuljudskih odnosa su poseban izazov, bile one u istoj organizaciji ili u širem kontekstu. Rijetko se takve krize dogode iznenada, često dugo tinjaju ali kada se dogode onda su uzroci u nekom periodu prije toga. Ako se o uzrocima nije spremno, neće ili ne zna razgovarati, onda se „popije tableta“ protiv bolova i nastavlja do neke nove krize sa još većim posljedicama.

Izlazak g-dina Šemsudina Mehmedovića iz SDA sam smatrao kriznom situacijom za OO SDA Tešanj. Politička stranka je društveni mehanizam, i stoga je važno za lokalnu zajednicu kako se rješavaju važna pitanja unutar stranaka. Cijeneći da SDA nije spremna i neće razgovarati o uzrocima, nego će težiti što bezbolnijem zaboravu krize kao takve, te ići dalje, obratio sam se IO OO SDA Tešanj. Iznio sam svoje mišljenje rukovodstvu (iako ono to nije tražilo, a niti ga je u konačnici ozbiljno akceptiralo, ali to je pravo rukovodstva), cijeneći da je prva reakcija lokalnog rukovodstva bila neadekvatna. Ustvrdio sam (bez sagledavnja dubljih uzroka i bilo čije krivnje) da su neposredni povod krizne situacije u OO SDA Tešanj događanja u pripremi Kongresa (eliminacija Šemsudina Mehmedovića kao jednog od dva kandidata, iza čije kandidature je stao IO OO SDA Tešanj), te reakcije Šemsudina Mehmedovića napuštanjem SDA i najavom formiranja nove stranke. Zatim sam predložio tri grupe zaključaka:

Prva, kojom se izražava žaljenje zbog odlaska jednog od osnivača SDA u Tešnju, izražavanje zahvalnosti za 33-godišnje djelovanje i doprinos u raznim ulogama stranačkog i javnog života, te isticanje spremnosti na buduću saradnju u interesu lokalne zajednice.

Druga: spremnost rukovodstva da zaštiti narušavanje međuljudskih odnosa, a zatim i interesa SDA kao političke stranke, pri tome ističući pravo svakog pojedinačno na slobodan izbor političkog djelovanja.

Treća cjelina se odnosila na predstojeće lokalne stranačke izbore koji su se već trebali odvijati (ali se to ne dešava), te opredjeljenost za transaparentno, i u skladu sa stranačkim pravilima, provođenje redovnih izbora OO SDA Tešanj. Uz to je naglašeno očekivanje da proces teče bez bilo kakvih “tajnih” grupašenja s ciljem lobiranja izbora novog rukovodstva u skladu sa personalnim željama, niti zauzimanja više ključnih pozicija istovremeno. Naglasio sam važnost međusobnih diskusija o ciljevima, praćenju rezultata, kolegijalnom neslaganju i bržim izmjenama istih osoba na ključnim pozicijama kako bi mlađi aktivisti i kadrovi dobili više prilika.

Aktuelno rukovodstvo se ponovo sastalo (što je pozitivno), i saopćili javnosti drugačije i skromne stavove. Konstatovali su da je rukovodstvo direktno upoznato sa napuštanjem SDA od strane g-dina Mehmedovića. Zatim, izrazili su žaljenje za odlaskom iz SDA i protokolarnu zahvalu g-dinu Mehmedoviću, kao i svima drugima (neki kažu da se stiče utisak kako mnoogi od onih koji su jednoglasno stali iza njegove predkongresne kandidature, sada možda žale zbog toga više nego zbog odlaska g-dina Mehmedovića). I konačno, je naglašen dosadašnji značaj uloge SDA u lokalnoj zajednici, te iskazana namjera da se nastavi tako i u skladu sa prioritetima.

No dalo se čuti, u nezvaničnim informacijama članova IO-a, da je upravo prioritet broj 1 – provođenje izbora na sjednici osporen i doveden u pitanje s ciljem da se traži odgoda izbora. Ako se to dogodi, sljedeće godine su redovni općinski izbori. Sve ukazuje na uvođenje povjereništva. U tom slučaju to bi bilo prvi puta nakon 30 godina. Tada je uvedeno Povjereništvo (na čelu sa, sada akademikom, Amirom Brkom, a i sãm sam bio član tog Povjereništva). Tešanj je bio pod vojnom opsadom, potpuno okružen s ciljem iscrpljivanja i osvajanja. Stanje u enklavama pod opsadom nije nimalo ugodno, i javljala su se različita razmišljanja kako dalje. Tada motivi i razlike nisu bile inspirisane ličnim ambicijama, borbom za vlast i privilegijama nego borbom za preživljavanje i opstanak.