Komšija ili susjed

Ne čini namjerno ono što smeta tvom susjedu.
Budi u ratu sa svojim porocima, u miru sa svojim susjedima.

https://www.prakticanzivot.com/citati-o-susjedima-i-susjedstvu-14223

Istina je to da svi neupitno i nezaustavljivo prolazimo kroz vrijeme. Dok je čovjek mlađi, ne misli o tome ili misli veoma malo. Ali s godinama, valjda je to prirodno, ljudski dizajn omogućava da čovjek bolje razumijeva sopstvenu prolaznost, sopstvenu malenkost, sopstvenu neznatnost u cijelom kosmosu i u isto vrijeme sopstveni značaj, ulogu i svrhu u svemu tome. Ta kontradiktornost, na prvi pogled, nije nikakva greška nego izazov za svako ljudsko biće ponaosob. Jer ljudsko biće nije copy-paste prvostvorenog čovjeka i prvostvorene žene. Milijarde ljudskih bića ponaosob imaju razlike u svom vanjskom izgledu, u svom glasu, u svom nasljeđu, u razumijevanju različitog konteksta i situacija. U isto vrijeme, svi imaju isto dizajnersko rješenje i samo dva modela. Ali imaju slobodnu volju i znanje, mogu razmišljati, spoznavati, razumijevati i donositi odluke, birati između više mogućnosti, između dobrih i loših, ispravnih i neispravnih, pristrasnih i nepristrasnih.

Nemaju svi iste mogućnosti, to je dublji i širi kontekst života na Zemlji. Ljudska bića su interaktvina međusobno i sa okolinom. Svojim izborima, odlukama ostavljaju tragove, posljedice za život na Zemlji. Ali nemaju ni istu odgovornost za različite mogućnosti. Neko ko je živio u drugom periodu, nižem stepenu civilizacije, ne može biti odgovoran što se na jednom kraju Zemlje dešava nasilje i zločin a on ništa ne poduzima jer nije ni znao šta se dešava. Ali neko ko danas živi teško može naći opravdanje za sopstveni nemar, nezainteresovanost što se mržnja i nasilje širi čak u njegovom komšiluku ili susjedstvu a ponaša se neazinteresovano, pristrasno i sebično. Ne mogu biti isto odgovorni oni koji su rođeni i koji rastu pod apsolutističkim nepravednim režimima, siromašnim ekonomijama čije resurse crpe vladari i strane korporacije kao oni koji žive u slobodnim društvima. Ali niko nema opravdanja da ne učini ono što sam može u ispravnom smjeru, u uspostavi više reda i pravde, sam i sa drugima koji su spremni činiti napore u tom smjeru bez obzira kakav će rezultat na kraju postići. Rezultat ne legitimira ispravnost onoga što ljudsko biće radi, ni individualno ni hijerarhijski (rukovodne pozicije) ali ispravnost cilja, mišljenja, napora i aktivnosti legitimira rezultat kakav god on bio.

Kako kaže uvaženi alim Izet ef. Čamdžić zar vjernik radost svojih najvećih praznika mora obilježavati tako da vrijeđa druge? Zar vjernik smatra da je veći vjernik ako vrijeđa, napada i zastrašuje drugog i drugačijeg? Zar Mojsija (Musa a.s.), Isusa (Isa a.s.) i Muhameda s.a.v.s. nisu progonili nevjernici a ne vjernici? Vjernici po definiciji to sebi ne bi smjeli dopustiti ako su stvarno vjernici. Jer, ljudska bića nisu sudije jedni drugima na Zemlji u vjerovanju, u svojoj različitosti. Oni koji vjeruju trebalo bi da očekuju da će svako ljudsko biće doći pred svog Dizajnera, Gospodara i položiti svoj račun. Neće komšija ili susjed biti odgovoran da li je i kako je onaj drugi vjerovao u Boga ali će biti odgovoran ako je uznemiravao svog komšiju/susjeda i ako mu nije pomogao a mogao je kada je ovom drugom pomoć bila potrebna.