Srebrenica

Mrvu Pravde
I zrno Istine
Pronađite!
Srebrenicu –
Srebrenici vratite!.

Abdulah Sidran

Čini mi se da bi šutnja manje bolila. Ali ne smije se šutiti. Kada su djeca i starci, žene i muškarci stjerani u Potočare, u bazu UN-a, od strane vojske RS-e pod komandom Ratka Mladića mnogi od nas nisu znali šta se dešava. Ratko Mladić, pobjedonosno nad golorukim narodim, je izgovorio u mikrofon pred kamerama kako su „oslobodili“ Srebrenicu od Turaka. Zatim se dogodio genocid, ljudi koji nisu imali oružje, zarobljenici, civili bivaju nemilosrdno  ubijani. Onda bivaju pokopani u zajedničke grobnice, pa njihova tijela bivaju premještana na različita mjesta u manje grobnice kako bi se trag zločina prikrio. Nakon godina traganja pronađene su grobnice, jedna za drugom… godinama se kosti nevino ubijenih iskopavaju. Kosti se godinama skupljaju. Kosti jedne osobe pronađu se u više grobnica. DNK analiza je potvrdila da se ne radi o Turcima, nego o Srebreničanima, o stanovnicima Bosne i Hercegovine, o Bošnjacima.

I kada su tone i tone dokaza potvrdile šta se to dogodilo, zločinci nisu priznali. Ali ne radi se samo o zločincima. Ratko Mladić čeka pravosnažnu presudu kao ratni zločinac. Ali to službenoj politici RS-e ne smeta. Oni nisu nikada prihvatili imenovanje stvarnosti imenom kakva ona jeste. Naravno, ne radi se o tome da oni ne znaju šta se sve dogodilo. Oni to jako dobro znaju. Oni to negiraju jer žele da kažu kako RS nije nastala ne genocidu nad drugim narodom. Oni slave Ratka Mladića. Oni slave zločin, slave genocid. To nisu radili ni nacisti. Doduše, nacisti nisu imali priliku da to rade.

Ali ne treba zaboraviti da je Srebrenica bila pod službenom zaštitom UN-a. Međunarodne mirovne snage su preuzele odgovornost za odbranu Srebrenice nakon što je Armija RBiH razoružana. I ne treba zaboraviti da postoji na stotine dokumenata, koji dokazuju da su takozvane istočne enklave – Srebrenica, Žepa, pa jedno vrijeme i Goražde – bile otpisane u mirovnim planovima Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, kao i čelništva Ujedinjenih naroda. Je li se htjelo doći do mirovnog sporazuma po svaku cijenu, pa i po strašnu cijenu plaćenu u Srebrenici? Uz znanje američkih i europskih obavještajnih službi te Rusije da bosanski Srbi žele pod svaku cijenu doći do istočnih enklava Kontakt skupina – Sjedinjene Države, Velika Britanija, Rusije, Francuska i Njemačka – poduzima na proljeće 1995. godine diplomatsku ofanzivu u kojoj, sa srpske strane, pregovaraju sa Slobodanom Miloševićem. To potvrđuju i dokumenti CIA. Strašno je to bilo. I stvarno je to bilo.

Eto, dvadesetdvije godine poslije genocida, u Srebrenici na čelu Općine sjedi načelnik koji negira genocid. Sjedi načelnik koji iz budžeta Općine Srebrenica finansira promociju knjige koja slavi i veliča ratnog zločinca Ratka Mladića. Strašno je to. I stvarnost je to. To se može mijenjati ako odbacimo individualnu sebičnost, samovolju i samougodnost naspram zajedničkog dobra.