Čiji sam ja?

Ili, moja pripadnost našoj vrsti!?

Jedan lokalni portal već neko vrijeme postavlja pitanja kojima direktno pominje moje ime i prezime. Ja pretpostavljam da sam, osobama koje stoje iza tih objava, iz nekih razloga posebno drag. Ipak ima pitanja na koja ja ne mogu odgovoriti. Doduše, portal otvara pitanja ne postavljajući ih meni, ali nekako mnogi očekuju da ja odgovorim, pitaju me, šalju poruke, pitaju moje najbliže. To postaje uznemiravajuće za mene i moju porodicu. A čini mi se da ima prečih od mene da odgovore na ta pitanja, ali oni iz nekih razloga šute kao što ima mnogo prečih pitanja od ovih, ali se ona iz nekih razloga ne postavljaju.

Prvi naslov na portalu je bio hoću li ja biti kandidat za općinskog načelnika ispred novoformirane stranke “NAPRIJED”? O tome ko će biti kandidat ove stranke, kao i svake druge stranke, odlučuje rukovodstvo te stranke a ne kandidat (naravno, imamo sada i situacija gdje kandidat može odlučiti kroz organe svoje stranke o svojoj kandidaturi). Do sada stranka “NAPRIJED” nije dala odgovor na postavljeno pitanje.

Drugi naslov, nakon nekog vremena, na istom portalu je bio: Da li je realna opcija da Fuad Šišić bude kandidat za načelnika ispred SDA Tešanj? Obzirom da je u momentu postavljanja ovog pitanja, rukovodstvo SDA Tešanj izgledalo zbunjeno (tako se bar činilo), odgovor je mogla dati novoimenovana prinudna uprava, ali taj odgovor nije dala. Nije realno ni očekivati jer pretpostaviti je, taj odgovor bi bio negativan. Nije realno da neko koga sam ja predložio za općinskog načelnika nakon 12 godina predlaže mene. To bi djelovalo kao vraćanje “duga” a sada ima prečih (iako je insan sam sebi najpreči, ali tako ne bi trebalo biti i u javnim poslovima).

Treći naslov, da li je nekada prvi čovjek SDA i općine Tešanj još uvijek član SDA?!? Ovaj treći naslov mi je poslao prijatelj putem sms poruke, i ja mu odgovorio:”I ja se pitam?”. Ne zbog moje stranačke pripadnosti (dugogodišnji predsjednik SDA, prvi kandidat SDA za poziciju općinskog načelnika i dugogodišnji načelnik kao kandidat te stranke, dugogodišnji član viših organa, kratko predsjedavajući općinskog vijeća, dobitnik mnogih priznanja) i mog nastojanja da pomognem otklanjanju slabosti u stranci čiji sam član 30 godina. Pitanja je sasvim na mjestu zbog odnosa rukovodstva ove stranke prema meni u posljednjih više od pet godina uključujući proces imenovanja prinudne uprava u tešanjskoj SDA.

Najodgovorniji za to su bili predsjednik i potpredsjednici, njih je trojica, sada dvojica (prva dvojica jer su imali najuticajnija stranačka i javna ovlaštenja: predsjednik stranke, predsjedavajući vijeća; potpredsjednik stranke i općinski načelnik; a treći je bio stranački najuticajnija osoba u lokalnoj SDA). Oni su moju nesebičnu podršku zbog mojih direktnih kritičkih obraćanja stranačkom rukovodstvu, u početku pomalo prihvatali a onda zanemarivali, do potpunog ignorisanja. U cjelini, nije im značilo gotovo ništa (tako sam ja osjećao) ni to da sam se cijelo to vrijeme osobno angažovao sa drugima u podršci mladima kroz program Pro-SDA. Čekao sam kao član stranke 430 dana na prijem. Moje strpljenje, u tom smislu, bilo je ogromno. Veće od njihovog ignorisanja.

Ako me pitate zašto: oni su bili dugo moji saradnici, a ja nikada nisam prestao poštovati saradnike sa kojima sam radio. Ja sam ostao njihov prijatelj. Neki od njih pokazuju s vremena na vrijeme, više ili manje, isti prijateljski odnos prema meni i ja se samo nadam da će to prevladati na kraju kod svih. S nekima sam bio prijatelj prije nego smo počeli baviti se politikom.

I posljednje pominjanje mog imena na tom portalu je bilo povodom stranačkog druženja povodom Bajrama. Naslov: “Šok za Mehmedovića, Šišić ostaje u SDA.”, kao da sam ja negdje planirao ići. Uz to, Mehmedović me nije ni pozvao u novoformiranu stranku jer poštuje moja načela i principe, kao što ja poštujem njegove izbore. Ili kako mi je napisao jedan stranački kolega: Možda su se više obradovali neki u SDA što nisi u “Naprijed”, nego što si ostao u SDA!? Nadam se da tako nije. Dakle nema nikakvog šoka, a hoće li ih biti – neće. Što god da bude, na sve su ljudi već navikli. Ne znam šta bi to još nekoga moglo iznenaditi.