TESANJ.NET stranica grada
Pobili su mi, zlotvori kleti, i polovinu porodice,
ali nedovoljno im, u krvi ogrezlim, i to sve bješe,
pa i zdanje ovo njino kaursko, odurno i pogano,
ispred očinske mi kuće, u bašti mojoj sazdaše!
Bogom se kunu – da vjeruju i da ga štuju odano,
a u toj crkvi oni pred Šejtanom padaju ničice,
jer takav to je soj: oni, u stvari, ništa ne griješe,
sada su ščepali ono čemu se oduvijek nadaše!
Ali, nana Hata na to, umirenim glasom, veli:
Nemoj, pjesniče, ti ne možeš u moje ime tako,
iza djela i riječi svojih neka se uspravi svako,
a riječ bi tvoja, baš, da oštricom svijet podijeli.
Bosanac znade, a mene i iman u mome srcu uči
da svijeta ne može biti ako on ne bude cijeli.
Polahko, neće biti ovog što je pri mojoj kući,
rast će tu opet kupus, krompir, grah i mrkva,
tu gdje, u avliji mi, nakrivo je izniknula crkva.
Nikoga ne smiješ kleti niti zbog mojih šehida,
u džennetu su oni, sve slabijeg mi očinjeg vida…
Ustajte, ustajte, niz Konjević Polje sada gledajte!
Ubicama ni mrtvi na grudi našoj mira ne dajte!
Kad opet budu horde crne nahrlile Bosni na hride,
nek znaju da udarit će tada i na neumrle šehide!
Muminke petero neka rađaju za nemilosnu osvetu,
to nam je sveti zavjet – za sortu onu prokletu!
A nana Hata, sad tužna, ali opet pribrano kaže:
Kleveće mene teško stih tvoj svaki, i o meni laže.
Ni zlikovcima nikada nikakvo zlo ne želi nana,
nesretna sam i zbog njih, kao zabludjelih insana.
Nestat će i nas i njih, računi će se jednom svesti,
a novom su naraštaju potrebni oproštaj i dobrota,
prošlost ih, Allah će dati, ne smije zlobom smesti.
Djetinjstvo novo neka ih nosi, i bosanska ljepota,
neka Bosanke hiljade rađaju Jovana, Ivana, Alija,
jer Bosna je za sve njih dženetska, obećana avlija,
a tijesna će biti svima budu li u njoj sa sobom sami.
To ti je, pjesniče, iz srca nane Hate molitva. Amin.
(5.10.2019.)
