Tešanjski dnevnik 30.9-7.10.2019. godine

    Ove sedmice nas obradova Amel Tuka, atletičar iz Zenice, osvojivši srebrenu medalju na 800 m na svjetskom prvenstvu u Dohi. Pristižu priznanja, nagrade. Međutim, ovakvi pojedinačni rezultati nisu rezultat brige društva i njegove posvećenosti vrhunskim rezultatima. To su prije svega rezultati pojedinaca, njihovih porodica. BiH u vrhunski sport ulaže sto puta manje nego susjedne države.

Nana Fata Orlović uz pomoć svoje djece dobila je presudu u Strazburu za iseljenje crkve iz njene avlije. I opet se pojaviše političari, oni koji bi naninu borbu i rezultat prisvojili.

Završeni izbori u SDA. Kongres izabrao Glavni odbor, predsjednik dopunio, izabrano Predsjedništvo. Nakon izbora izvršne vlasti u Ze-do kantonu,prvi put poslije prvih stranačkih izbora, Tešnjaka nema ni u Glavnom odboru SDA, a kamoli u Predsjedništvu. SDA dobila izbore u Tešnju, ima većinu u OV, Načelnika, izvanredne rezultate, ali ih nema u višim organizacionim nivoima vlasti i politike. Svi sebi postavljamo pitanje zašto? Da li je razlog što je tešanjska OOSDA u svojim nastupima tvrdila da je bolji dio SDA, pa probudila sujete centara moći?Da li je to rezultat ranijih razilaženja prvog u SDA u Tešnju i prvog u SDA u Sarajevu?Ostaje da se nagađa. Da li u Tešnju ima podjela unutar SDA? Vidjet ćemo poslije izbora na lokalnom nivou.

Poslije rata na većini skupova u Tešnju pojavljivali su se politički “uhljebi”, koji bi imali obraćanje, uz obavezno prenošenje selama od predsjednika. Mislio sam da je to vrijeme prošlo, ali nije. Na svečanoj konferenciji povodom svjetskog Dana učitelja savjetnik premijera prenese selame svog premijera učiteljima (svih nacionalnosti), jer Premijer nije mogao doći zbog obaveza. Kasnije je voditelj pročitao čestitku Premijera u kojoj nema selama.

Vrijeme uglavnom sunčano i toplo, a jednu noć je padala obilnija kiša.

Potpisan ugovor za posljednju fazu vodovoda u Raduši

U kabinetu načelnika mr. Suada Huskića potpisan je ugovor za završnu fazu izgradnje vodovoda u Raduši. Vrijednost potpisanog ugovora je 744.577,46 KM, od čega je 260.000 KM obezbijeđeno kroz projekat MEG (sredstva Vlade Švicarske), a ostatak su obezbijedili Vlada ZDK (280.000 KM) i Općina Tešanj i građani (204.577,46 KM). Odabrani izvođač radova je firma AB trans d.o.o.

Ugovor su potpisali Općinski načelnik mr. Suad Huskić, Ministar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Ze-do kantona Mirnes Bašić, predstavnik UNDP-a Alen Robović i izvođač radova, direktor firme AB trans d.o.o. Almir Brka.

Načelnik mr. Suad Huskić je izrazio zadovoljstvo potpisivanjem ugovora za završne radove na distributivnoj mreži vodovoda Raduša.Kazao je da je riječ o 15-20 kilometara ostatka mreže, tri pumpne stanice u Kotlanicama, Dolcu i Gornjoj Raduši. Nakon ovoga očekuje se rad na kućnim priključcima. Ukupna vrijednost vodovoda Raduša je 2,1 milion maraka.

Vodovod u MZ Raduša će postati dio vodovodnog sistema kojim upravlja JKP Rad Tešanj, dok će se snabdijevanje vodom vršiti sa izvorišta u Jelah Polju.

S lijeva mr.Suad Huskić, Mirnes Bašić, Almir Brka, Alen Robović i Adnan Lihić direktor JP Rad

Održana Izvještajno- izborna skupština RK Bosna TS

U prostorijama Opće biblioteke održana je Izvještajno- izborna skupština rukometnog kluba Bosna TS. Skupština je organizirana u ovo vrijeme zbog ostavke dosadašnjeg predsjednika Refika Ćuste zbog bolesti. Skupštinom je predsjedavao predsjednik Skupštine Nebojša Jačimović. U radnom predsjedništvu su bili zamjenik predsjednika Armin Turalić Arči i Mirsad Srkalović iz Sportskog saveza..

Skupština je usvojila devetomjesečni lzvještaj o radu zajedno sa finansijskim izvještajem koji je podnio dosadašnji predsjednik Refik Čusto, a potom se pristupilo izboru novog rukovodstva. Za predsjednika kluba izabran je Mustafa Šišić, za zamjenike Dino Sinanović i Semir Subašić. Za predsjednika Skupštine izabran je Smail Medarić, a zamjenika Amir Srkalović.

Novo rukovodstvo je najavilo značajne aktivnosti na organizaciji rada sa mladim kategorijama (djevojčice i dječaci). Već imaju pozitivne rezultate u radu sa mladim sa kojima rade Dino Sinanović i Almin Hrvić.

Kao i na svakoj skupštini uvijek se postavlja pitanje koji su ciljevi i dometi kluba, preživljavanje ili takmičenje u najvišem rangu. Ženski klub je ugašen, a zahvaljujući entuzijazmu, prije svih, Refika Čuste, koji obavlja dužnost predsjednika već 13 godina, muški rukomet nije ugašen. Teško oboljelom Refiku Čusti članovi Skupštine i rukovodstva zaželili su ozdravljenje. Skupština je ocijenila da treba živjeti u realitetu kakav nas okružuje, stvarati kvalitet mladih igrača i popunjavati seniorsku ekipu.

Stoje s lijeva: Mirsad Srkalović, Semir Subašić, Smail Medarić, Mustafa Šišić, Amir Srkalovići Dino Sinanović

Sjede: Refik Čusto, Nebojša Jačimović i Armin Turalić Arči

Svečanom manifestacijom obilježen 5. oktobar -Svjetski dan učitelja.

    Povodom Svjetskog dana učitelja 5. oktobra,Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u saradnji sa Sindikatom prosvjetnih radnika organiziralo je svečanu kantonalnu manifestaciju u velikoj sali Cko. Svečanoj manifestaciji su prisustvovali učitelji, nastavnici, profesori iz gradova Ze-do kantona, Tešnja i gosti iz drugih kantona.Ovaj praznik obilježava više od 100 zemalja, a proglasio ga je UNESCO 1994. godine u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Ovo je bila prilika da se ovom veoma važnom društvenom zanimanju da javna podrška i priznanje. Ako je obrazovanje temelj društva onda su učitelji armatura tih temelja i zaslužuju svaku pažnju društvene zajednice. Nakon izvođenja himne od strane orkestra Muzičke škole, skupu su obratili: Ministar ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Ze-do kantona prof. Spahija Kozlić, savjetnik premijera Ze-do kantona Mirnes Burkić, predsjednik sindikata osnovnog i srednjeg obrazovanja i odgoja FBiH Selvedin Šatorović i načelnik mr. Suad Huskić.

Pored njih, manifestaciji je prisustvovao i ministar privrede Ze-do kantona Zlatko Jelić i pomoćnica ministra Bernadeta Galijašević.

Prije početka manifestacije načelnik mr. Suad Huskić primio je u svom kabinetu ministra prof. Spahiju Kozlića, savjetnika Mirnesa Burkića i Bernadetu Galijašević, predsjednika Sindikata Selvedina Šatorovića i sa njima se zadržao u jednosatnom razgovoru.

S lijeva: mr. Suad Huskić, prof. Spahija Kozlić, Mirnes Burkić, Selvedin Šatorović i Bernadeta Galijašević

.

U programu su učestvovali:harmonikaški ansambl Anantango iz Zenice, Eldar Pezer je recitovao Moj učitelj, profesori Muzičke škole u Tešnju Ela Ajanović, Selma Džaferović, Dženana Deljkić, Nurudin Saltagić i Emila Omić izveli su kompoziciju Valcer br. 2, Dimitrija Šostakovića, Omladinski ansambl Tešanj imao je dvije izvedbe-Zemljo moja (solisata Almija Krdžalić) i Kolika je Jahorina planina (solista Irma Katić), Bosansku rapsodiju izveo je ansambl Anantango, a KUD Pobjeda izveo je Tešanjske igre. Program je bio zaista kvalitetan i posjetioci su uživali u izvedbama.

Pročitana je čestitka i poruka Premijera Mirze Ganića.

Tokom manifestacije na displeju su promicana imena nastavnika i učenika dobitnika nagrada za postignute rezultate na kantonalnim, federalnim, državnim i međunarodnim takmičenjima. U kategoriji osnovnih škola dodijeljeno je ukupno 28 nagrada nastavnicima za osvojeno prvo mjesto na kantonalnom, federalnom, državnom i međunarodnim takmičenjima, smotrama, javnim nastupima i konkursima u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, 33 nagrade za osvojeno drugo mjesto i 31 nagrada za osvojeno treće mjesto.

U konkurenciji srednjih školadodijeljene su 32 nagrade za postignute rezultate nastavnicima za osvojeno prvo mjesto, 37 za za osvojeno drugo mjesto i 24 nagrade za osvojeno treće mjesto na istim nivoima takmičenja kao i kod osnovaca.

Harmonikaški ansambl Anantango iz Zenice

Konferansu je vodio Mirza Dervišić, Tešnjak, koji je završio Akademiju scenskih umjetnosti.

Promovisana knjiga Zapis o Knjizi ili Sabrano pjesničko govorenje Amira Brke Milana Garića

U maloj sali Cko, održana je promocija knjige Milana Garića Zapis o Knjizi ili Sabrano pjesničko govorenje Amira Brke. Promotori knjige su bili prof. dr. Edin Pobrić i prof. dr.Enver Kazaz.

Milan Garić je rođen u Doboju1955. godine, pjesnik i esejista. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Zenici. Diplomirao 1979. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju. Objavio pjesničke knjige Ekstatične i druge rečenice (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2007.), Trojica (Besjeda, Banjaluka – Ars Libri, Beograd, 2013.) i Povratak u Šarlvil (Besjeda, Banjaluka, 2017.). Piše eseje i lirski intonirane životopise, od kojih su neki (Remboa, Malarmea i Vitgenštajna) svojevrsni duhovnobiografski i arspoetički dijelovi jedne obimnije pjesničke knjige u rukopisu. Poezija i esejistika mu je prevođena na njemački.

S lijeva:prof. dr. Edin Pobrić, Milan Garić i prof. dr. Enver Kazaz

Foto video studio 111

Fotografija je bila izazov istraživačima pa se tokom 19 stoljeća pojavila prva rješenja. Wilijam Fox Talbot je prvi napravio negativ iz koga se moglo napraviti više pozitiva, a Georg Easton je izumio negativ u obliku filmske trake. Fotografija u boji je otkrivena 1935. godine. Fotografija će u svom daljem razvoju postati popularna i pojaviće se zanimanje fotograf.

Prvi tešanjski fotograf je bio Mustafa Deljkić koji je koristio kromiranu prevlaku na staklu kao negativ. Najveći broj fotografija Tešnja i Tešnjaka između dva svjetska rata, najvjerovatnije, potiču iz aparata ovog fotografa.

Poznata je uzrečica da fotografija govori više nego hiljadu riječi. Izumom digitalne fotografije i pojavom mobilnih aparata koji zamjenjuju foto aparate, fotografije se sve više slažu u elektronske memorije, a manje u papirne koje se odalžu ualbume.

Poslije Mustafe Deljkića ovim poslom su se bavili Meho Čapljić i njegova kćerka Delva. Imali su fotografsku radnju u porodičnoj kući koja je druga po redu od Doma kulture prema Zvečaju. Fotografsku radnju imao je iAdil Ahmiš rođen 1944. godine u Brezi. U Tešnju je radio od sredine sedamdesetih godina do 1992. godine kada odlazi u Njemačku gdje je umro 2012. godine.Jedno vrijeme, poslije rata, u Tešnju je imao svoju fotografsku radnju i dobojski fotograf Žunić.

Najpoznatiji tešanjski fotograf poslije Mustafe je opet Deljkić, Mustafin bratić, Ekrem koji je osnivač Foto video studija 111.

Benjamin i Ekrem Deljkić

Rođen je 1950 godine u Tešnju. Završio je Trgovačku školu u Novom Sadu. Ovu škola je bila specijalizovana za trgovce obuće pa je tadašnji kombinat za proizvodnju obuće Borovo školovao učenike za rad u njihovim prodavnicama. Prvi posao imao je u Zagrebu u prodavnici Tvornice obuće iz Dervente, a zatim u niz prodavnica u više gradova: Borovo Livno, Borovo Kotor Varoš, Planika Banja Luka. Kada se vratio u Tešanj radio je u trgovini mješovite robe Zadružnog magazina u Jelahu i Miljanovcim. Nakon spajanja ZZ i Vemala radi kao trgovac u Kaloševiću, zatim kao skladištar u Jelahu. Sljedeći posao imao je u DC kao skladištar. Pred rat radi u tešanjskoj prodavnici obuće Fortune iz Gračanice.

Krajem osamdesetih pojavljuju se videorekorderi sa VHS kasetama koji omogućuju gledanje filmovana TV ekranima. Ekrem, u porodičnoj kući u Raduš, otvara Videoteku sa VHS kasetama.

Tokom rata bio je ratni reporter i snimatelj u 202 Garavoj brigadi. Poslije rata Videoteku prenosi u grad u današnju Titovu ulicu. Nakon par godina prelazi u današnji prostor u zgradi porodice Kotorić.Proširuje djelatnost na izradu fotografija. Oba sina polako ovladavaju ovim poslom. Stariji Nermin radi u fotografskoj radnji u Jelahu od 1999 godine, a mlađi Benjamin je ostao sa ocem u Tešnju. Nakon Ekremovog odlaska u penziju 2009. godine radnje ostaju na sinovima kao samostalne. Ekrem posjeduje bogat filmski materijal iz proteklog rata.

Steel company d.o.o.- jedna od najbrže rastućih malih firmi u Tešnju

Steel compani d.o.o. će iduće sedmice obilježiti dvije godine od osnivanja (13. 10.2017. – 13.10.2019). Kupovinom univerzalnih mašina za obradu metala:struga, glodalice i bušilice,proizvodnja je krenula u januaru 2018. godine u malom prizemnom iznajmljenom prostoru u Jelahu. U novembru dolazi CNC strug i CNC obradni centar, poslije još jedan CNC strug.

Za dvije godine Steel company d.o.o. je postala prepoznatljiva na tržištu i, prema relativnim pokazateljima, jedna je od najbrže rastućih firmi u Tešnju.

Osnivač i vlasnik firme je Semir Subašić, sin Besima i Muhibe, iz Jelaha. Rođen je 1988 godine u Jelahu gdje je završio osnovnu školu. Nakon toga upisuje i završava Mješovitu srednju školu zanimanje električar. Završio je i Mašinsku tehničku školu u Gračanici.

Kao električar radio je u nekoliko firmi “na crno”. Prvo zaposlenje ima u firmi Saračević d.o.o.2011. godine gdje se posvetio mašinskim zanimanjima. Prvo u prodaji, a zatim i u tehnologiji, mijenja zanimanje i završava Mašinsku tehničke školu i potpuno se posvećuje poslovima kvaliteta, tehnologije i dr. u mašinskoj struci. Radio je u prodaji, a zatim kao šef tehničke pripreme u kojoj je sadržan i jedan dio prodaje usluga u ovoj firmi. Ovladao je tehničkom dokumentacijom, upravljanje sistemom kvaliteta, konstruisanjem sa računarom (CED) sa direktnom vezom sa mašinama za rezanje (gas, plazma, laser (CEM).

U Saračević d.o.o. radi do 2017. godine kada otvara vlastiti biznis. U početku je to bio posrednički posao, da bi veoma brzo organizirao vlastitu proizvodnju (januar 2018. godine). Proizvodni program je izrada metalnih dijelova sa tendencijom izrade podsklopova i sklopova.

Semir Subašić, vlasnik

Radi se o složenim proizvodima sa visokim zahtjevima tačnosti. Raspolaže sa CNC strugovima i CNC obradnim centrima uz neophoden klasične mašine za glodanje, brušenje i bušenje.

Proizvode izvozi u Italiju i Hrvatsku (blizu 70% vrijednosti prodaje), a većina firmi iz BiH, za koje rade, su izvoznici.

Steel company d.o.o.ima 5 zaposlenih. Radnici imaju primanja među najvećim na općini za istu vrstu zanimanja i za sada nema posebnih problema sa migracionim kretanjima radnika iz BiH.

Samo deset dana prije zadnje poplave preselili su u veći prostor. Tokom zadnjih poplava u Jelahu, u ranijem prostoru u prostoriji gdje su bile mašine, voda je dostigla visinu od jednog metra.

Zaista je zadovoljstvo vidjeti mlade ljude koji su tako brzo ovladali ovakvim tehnologijama i nametnuli se kupcima.

Foto zabilješke

Udruženje građana za uzgoj sitnih životinja Tešanj obilježilo je 4. oktobar Svjetski dan zaštite životinja prezentacijom u parku. U osam krletki, na zadovoljstvo mališana, nalazile su se ptice, perad, zečevi,…. Mala raja je uživala u posmatranju i pokušaju uspostave komunikacije sa eksponatima. Udruženje je štampalo i letak sa naslovom Tešanj ima srce za životinje, a na poleđini sugestiju roditeljima da kod svoje djece ravijaju ljubavi prema životinjama.

U većem dijelu Općine voće nije rodilo. Na rijetkim mjestima gdje je i rodilo, a nije prskano, pojavila se plijesan na kori. Na fotogarfiji su jabuke i dunje.

Stare fotografije

Hamid Ahmetagić Čolo i Omer Smailbegović

Hamid Ahmetagić Čolo je najveći tešanjski šeret koji je iza sebe ostavio šale i dogodovštine koje semogu čuti i danas. Rođen je 1907. godine, a umro 1986. godine. Bavio se sitnom trgovinom, između dva svjetska rata, a kasnije držao trafiku. U vrijeme velike ekonomske krize u kraljevini Jugoslaviji radio je kao freneter (rad kalfe u drugom mjestu da bi stekao iskustvo i zaradu) u Vojvodini. U Drugom svjetskom ratu je bio u domobranima, ali je sarađivao sa NOR-om. Bio je prijatelj sa Vojom Oljačom visokim dužnosnikom u NOB-u(bezbjednjakom 53 partizanske divizije), zetom Jelaškim. Tako se jednom našao u društvu visokih generala i visokih partizanskih oficira. Predstavljen je kao saradnik NOB-a, ali je on kazao da je bio i na drugoj strani kao domobran, a onda nastavio:

Da nije bilo nas protiv kojih ste ratovali, vi bi danas, umjesto što nosite generalske zlatne širite, nosili čobanske štapove, ili bi nadničarili kod vaših seoskih gazda.

To je samo jedna od “Čolinih”

Omer Smailbegović je takođe iza sebe ostavio slične dogodovštine, ali on daleko poznatiji kao prvi “fakultetija” poslije Drugog svjetskog rata u Tešnju. Rođen je u Tešnju 1925. godine, a umro 1988. godine. Otac Alija na nagovor učiteljice Refije Širbegović upisuje ga Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu. U trećem razredu rat prekida njegovo školovanje, vraća se u Tešanj, odakle se kao devetnaestogodišnjak priključuje Narodno- oslobodilačkom pokretu (NOP). Poslije oslobođenja završava tzv. Partizansku gimnaziju u Sarajevu, a zatim i Poljoprivredno šumarski fakultet u Zagrebu. Dolazi u Tešanj kao prvi Tešnjak koji ima fakultetsku diplomu poslije Drugog svjetskog rata. U to vrijeme Tešnju nedostaju kadrova svih kvalifikacija, a posebno poljoprivredno-šumarske struke, obzirom da je zemlja agrarna i da su postojali planovi uvođenja zadruga. Radio je u Sreskoj upravi, Poljoprivrednoj stanici, u zemljoradničkim zadrugama i u voćnim rasadnicima, a najviše je radio na terenu sa zemljoradnicima. Sa njima je provodio vrijeme i pazarnim danom i petkom u Tešnju. On je i sam govorio da voli više da bude na terenu nego u kancelariji. Imao je svakodnevno društvo u dr. Nikoli Ljahovu, Hasi Ajanoviću, Senadu Šeremetu, Izudinu Alićehajiću, Hamzi Širbegoviću, Rizi Smailbegoviću. Volio je igrati preferans, ali i tablića. On i Izudin Alićehajić su bili poznati po branjenju svog mišljenja do iznemoglosti, a ja se sjećam jednog njihovog dijaloga

– Omere hoćemo li ja i ti jednu tablića protiv Ekrema i Keme?
– Ne može Izudine, obadvojica smo prepametni!

Bio je zagovornik odlaska jednog broja učenika u Poljoprivrednu školu u Maglaj u kojoj je bio i Velid, sin Rize Smailbegovića, Tešnjaka aktera tešanjskih čaršijskih šala.Naispraćaju Rizo kaže Omeru:

  • Šušaj inžinjeru. Kad ovi tvoji završe školu, u Tešnju će kila paradajza biti pet banki!

Sa table na Gornjoj čaršiji


About Husein Galijasevic

Komentariši