Zna se, kriv je!?

…pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja, i tvoja.

Meša Selimović

 

Sudski proces protiv Fadila Novalića, Premijera Vlade FBiH i drugih dobio je svoj prvi sudski rezultat. Moram priznati da sam veoma osjetljiv na različite javne komentare, optužbe pa i odbranu koji se na taj način plasiraju jer sam bio osobno sudionik sudskih procesa duže od pet godina, kao optuženik. Znam iz osobnog iskustva koliko mogu biti razlike između informacija o istoj stvari u javnosti i onih koje se prezentuju u sudnici, odnosno koliko je javna riječ postala neodgovorna. Svjestan sam da su iskustva različita, da su konteksti različiti ali isto tako da sudski procesi nemaju alternativu. Pojavi se sumnja, pa osnovana sumnja, pa se prikupe neki podaci, činjenice, informacije koje neko interpetira prema svom znanju i iskustvu, podigne optužnicu i tako životni vijek procesa započinje. Koliko će trajati to u početku niko ne zna. Često se ne zna ni kasnije. Traje dok ne dobije svoj konačni rezultat.

Da li je taj konačni rezultat adekvatan, da li su tužioci pronašli sve činjenice i ispravno ih povezali i interpetirali te da li je odbrana braneći optuženika uradila sve što je mogla i jesu li ostali u okvirima etike ili nisu, da li je rezultat posljedica nepristrasnosti sudija ili pristrasnosti pod različitim uticajima to javnost ne može znati. Javnost može imati povjerenje u sudsko-tužilačke institucije i vjerovati da je rezultat adekvatan. Ako povjerenja nema kao što nema u slučaju bh društva, onda je svako u prilici da ima svoj sud i svako je za sebe u pravu.

A tom sudu, sudu javnosti, nisu potrebne informacije na temelju činjenica, nisu potrebne integralne interpretacije u kontekstu, tom sudu je dovoljna sumnja i nekoliko nepovezanih činjenica. Sumnja da je sve politički naštimano jer za to postoji priča u javnosti i neke činjenice. Sumnja da je došlo do zloupotrebe javnih funkcija jer za to postoji priča u javnosti i neke činjenice. Sumnja da je sve zavjera jer za to postoji priča u javnosti i neke činjenice. Svako ima svoju sumnju i svako ima svoj sud. Ali to ne pomaže optuženima, posebno im to ne pomaže ako zaista nisu krivi. A samo oni koji nisu krivi znaju i kakvu nepravdu osjećaju.

No ako jesu krivi, treba to dokazati i treba da preuzmu odgovornost. Uz to, sasvim opravdanim se postavlja Pitanje kako to da su samo oni krivi za nešto kada je takvih situacija u to vrijeme bilo širom Bosne a i Hercegovine, i susjednih država, i širom svijeta? Ili ako je zavjera protiv Bošnjaka, kako to da su neki politički lideri (Bošnjaci) osudili Fadila Novalića u političkoj borbi i mnogo prije prvog sudskog rezultata? Zar bi neki Bošnjaci i Ostali radili zavjeru protiv drugih Bošnjaka za trećinu vlasti?

Sve su to ozbiljna pitanja a pojednostavljeni odgovori mogu donijeti više štete nego koristi. Kako god mi je teško povjerovati da bi neki Bošnjaci radili zavjeru protiv drugih Bošnjaka zbog komadića u trećini vlasti još teže mi je povjerovati da bi Fadil Novalić iskoristio pandemiju – jednu vanrednu situaciju zbog osobne koristi. Iz moje percepcije se radi o čovjeku s kim sam isti dan primio diplomu diplomiranog inžinjera mašinstva u Sarajevu 1984. godine, čovjeku koji je uradio veliki menadžerski posao u svom Gradačcu, čovjeku koji je uradio puno za svoju sredinu i pokazao integritet i zrelost prije dolaska na mjesto Premijera Vlade FBiH (iako je tokom premijerskog mandata pokazao slabosti u medijskoj komunikaciji sa javnosti). I nadam se da će to dokazati da nije kriv u nastavku procesa.

No ne mogu ni tvrditi da nije bilo proceduralnih propusta i nekih slabosti jer znam samo ono što se u javnosti priča. Ali tužioci bi sada mogli otkloniti bar sumnje o zavjeri, tako što će pod hitno podignuti iste optužnice za veoma slične stvari koje su se dogodile u isto vrijeme i istom kontekstu za druge i o kojima se jako puno pričalo u javnosti i nekako tajnovito ušutilo. Ako to ne urade, samo će dati pravo sumnjama da žive. 

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *