TESANJ.NET stranica grada
A je li stablo ovo starije i od tvog pod njime groba?
Raste li ono čak stoljeće k nebu, u raskošnome širu,
kako bi štitilo te od nepogode, da bi počivao u miru,
to drvo koje možda pamti tebe i tegobu tvoga doba?
Pa ako čudom bi nekim sve tako bilo, pjesniče velji,
neka te stablo plemenito, kojemu ne poznajem sortu,
zaštiti od zbitija novih i čuva kao najrođeniju svojtu,
riječ baš ni jednu ne zboreći ti o današnjoj pogibelji
Pod zemljom, gdje vam se prepliću stare kosti i žile,
drvo neka ti šapuće da ovdje traje život kao od svile,
na zemlji raj da cvate kakav bivša povijest ne znade
Od istine potonjeg vremena pošteđena nek ti je duša,
nju stablo vijestima o zatiranju nipošto neka ne kuša,
ni iz nje versi sad ne bi nicali o čaru Persije i Helade
