Novac i moć

„Oni koji smatraju da se novcem može sve,
mogu biti i osumnjičeni da bi za novac učinili sve.“
George Savile

Stephen Edward Schmidt, rođen 28. septembra 1970. godine, je američki politički i korporativni strateg, pojavljuje se redovno na društvenim mrežama pod naslovom Upozorenje sa Stefanom Šmit, i govori šta se dešava u politici prije nego što se to dogodi. Tako je 21. Aprila 2026. godine objavio: Svaki novinar koji je večeras prošao kroz vrata Bijele kuće kako bi prisustvovao Večeri dopisnika nikada neće oprati Trumpov smrad sa sebe. I više od toga, nikada neće oprati mrlju na svom kredibilitetu i integritetu.

Poznati američki glumac Richard Gere je 8.2.2025. godine, u Španiji (gdje ga je Španska filmska akademija nagradila za životno djelo), rekao je: Imamo ovaj nevjerovatni mračni brak moći i novca kakav nikada prije nismo vidjeli. Činjenica da ovi opasni i možda opasno korozivni milijarderi trenutno upravljaju svime u Americi opasnost je za sve u svijetu. Svi smo u šoku. Ljudi se rekli svoje i izabrali svog predsjednika Ali mislim da čak ni ljudi koji su ga izabrali nisu vjerovali da će on učiniti ono što je rekao da će učiniti. A ono što radi mogo je gore od onoga što je rekao. Neizabrani milijarderi vode svoj šou, ulaze u kancelarije u Vašingtonu, zamjenjuju izabrane ljude, rade što god žele. Cijeli je svijet u opasnosti. Klaunovi milijarderi koji okružuju Trumpa nezreli su i narcisoidni. Smrtonosna kombinacija.

Bogatstvo nije samo novac, to je moć, uticaj i naslijeđe. Mandati kao javna ovlaštenja. Javna vlast ima privremeno posuđena ovlaštenja od strane građana na izborima. To je alat kojim bi se trebao ostvarivati interes građana. Ali to nisu samo mandati nego su istovremeno legalna moć i uticaj. Potrebno bi bilo da ova dva izvora moći i uticaja (novac, imetak i javne ovlasti), kao vječiti izazov i iskušenje, budu u nekom pertnerskom odnosu u cilju zajedničkog javnog interesa. To je pozitivna strana tog odnosa. Ne skrivenog. Ne sebičnog. Ne nezrelog i narcisoidnog. I jedni i drugi bi se trebali pokoravati ustavnim i zakonskim zahtjevima i usmjerenjima. U okviru tih ograničenja sarađivati kako bi život na određenom prostoru bio sigurniji, slobodniji, usklađeniji.

No iskustvo pokazuje da postoji i negativna strana tog odnosa. To je latentno “natezanje različitih interesa”, prevlast jednih nad drugima, do potpunog personalnog uticaja i međusobne osobne koristi kao temeljnog izvora saradnje. Diskretno sarađivati kako bi se ostvarivali pojedinačni i grupni interesi izvan prethodnog radnog okvira. To je uvijek bilo veliko iskušenje za sve sudionike, tako je i danas i tako će vjerovatno i ostati. Ono dolazi iz samog ljudskog dizajna, imao moć i uticaj ili nemao. Ta slobodna osobna volja da čovjek sam odlučuje o izboru, hoće li krenuti putem ispravnim ili pogrešnim. No da bi napravio ispravan izbor, potrebno je znanje i stalna svijest o zajedničkim vrijednostima. Za pogrešan put to nije potrebno.

Jer gdje god se dogodi, kada god i na kom god nivou se dogodi bilo kakvim intenzitetom pogrešan izbor to može odvesti upravo smrtonosnoj kombinaciji koja ubija slobodu mišljenja, iste šanse za sve, pravdu, sigurnost, i na kraju vodi eliminaciji. Da, u početku tihoj i skrivenoj eliminaciji, onda bahatoj i otvorenoj, a onda čak i smrtonosnoj.

Fuad Šišić

Raduša, 26.7.2026