Tešanjski dnevnik 29.05.-03.06.2012

Humani čovjek Mehmed Nakić

Jedan od onih naših sugrađana koji brine brigu o najugroženijoj populaciji, ne samo na područiju tešanjske općine, je Mehmed Nakić iz Raduše. Neki dan se dogovorismo da zajedno odemo u jednu od njegovih humanih akcija. Pozva me telefonom i sjednem sa njim u kamion i pravo u Lepenicu. Ispriča mi usput da je dobio informaciju da tamo živi jedna žena sa troje djece. Jednostavno je muž otišao iz kuće i ostala je bez ikakvih primanja, a pri tom joj i kćerka bolesna pa je sinoć komšije odvezle u Zenicu. U kamionu su drva, palete i drugi drveni komadi. U kamionu su vreće sa garderobom, namirnicama i pokloni za djecu. Tu je i paket čarapa iz koga je izdvojio pet pari.

-Drva, a to su oštećene palete i  komadi raznih oblika drveta.Dao  mi je direktor Enkera da udijelim sirotinji, a čarape Demirović koji ima u Kotlanicama proizvodnju, pa mi dao jedan paket da podijelim.

 

Mehmed sa Nihadom Salkić i njenom djecom

 

Dugački kamion je dogurao rikvercom do kuće uskom cestom, a poveo je i jednog momka da istovari teret. Dok se drva istovaraju upoznah Nihadu Salkić i njenu kćerku Vanesu i sina Muhameda. Ima još i sina Eldara. Prije šest mjeseci muž je jednostavno otišao drugoj ženi ostavši porodicu bez ikakvih primanja. Zima je bila teška, ali eto ima dobrih ljudi pa pomognu. Uspjela je zadnjih dana osigurati zdravstvenu knjnižicu za djecu preko Centra za socijalni rad, a tražila je i pomoć. Uspjela je otplatiti dug za električnu energiju pa sada opet ima svjetlo u kući. Dok smo sjedili pred kućom pristiže i jedan automobil.  Mlađa žena iznese paket, vjerovatno sa namirnicama. Ima dobrih ljudi.

Mehmed Nakić je već dugo godina poznat po svojim humanitarnim akcijama o čemu su pisali dnevni listovi. Tako je Mehmed poklonio kombi Elvisu Lemešu povratniku iz Srebrenice u mjesnoj zajednici Osat, porodici Ramiza Hadžikadunića u kolektivnom smještaju u Dobrovcima kod Gračanice dovezao je drva, prehrambene i higijenske namirnice i oko 300 KM u novcu, porodici Mehe i Razije Haznadarević iz Bugojna  sa devetero djece je organizovao pomoć u osnovnim prehrambenim i higijenskim namirnicama, dvije palete drva i 300 KM  u novcu, Asimu Hrkiću i njegovoj kćerci Azri iz Kovača nadomak Zavidovića i mnogim drugim……

 

 

Umjetničko veče

U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje u četvrtak je održano zanimljivo umjetničko veče. Otvorena je izložba nakita autorice Lidije Čuljević, a zatim i predstavljen književni portret  književnika Ivice Budulice Strikana. O izložbi nakita govorio je Drago Handanović kipar iz Doboja, a o književnom portretu Ivice Budulice Strikana Franjo Bratić pjesnik iz Usore, mlada pjesnikinja Melida Travančić i Amir Brka.

 

Lijevo: Melida Travančić, Lidija Čuljević i Drago Handanović ,

Desno: Melida Travančić, Ivica Budulica Strikan, Franjo Bratić i Amir Brka

 

Lidija Čuljević i dio izloženog nakita

 

 

Poznata lica iz dijaspore na ulici

Dolazi ljeto. Vrijeme odmora i počinju dolaziti naši sugrađani koji su na privremenom radu u inostranstvu. Ima i onih koji su davno otišli u inostranstvo pa sada kada su u penziji imaju vremena da više vremena provedu u rodnom gradu.

Jedan od ovih drugih je i Asim Halilovića Horo. Generacije od 1945-1948 ga svojataju da je njihov jer je Horo dobro utvrđivao gradivo u školi. Dogurao je i do drugog razreda Gimnazije. Bio je uvijek neobičan po svom ponašanju. Sjećam se samo koliki je strah izazivao stvaljajući zmije u usta ili njedra. Bacao je psića kroz prozor na nastavnika Ćatića, a profesorici Amiri je u dnevnik između listova upresovao žabu krastaču i puno drugih nestašluka. Znao je dobro imitirati horoza klepčući laktovima po rebrima, pa ga od tada zovu Horo.Mislim da ga se mnogi sjećaju, a za one koji ga nisu vidjeli evo i njegove fotografije. Otišao je sedamdesetih u Njemačku, Kil, Duizburg, porodica dvije kćerke i zaslužena penzija.

 

Asim Halilović Horo

 

 

U organizaciji Medžlisa islamske zajednice u Tešnju i Javne ustanove Opća biblioteka u Tešnju održana je promocija knjige Kriza islamske civilizacije autora Alia A Allawia.

Promotori knjige su bili prof Muhamed Jusić, dr Ahmed Alibašić i prevodilac knjige mr

Mirnes Kovač.

 

 

Tešanj nekad i sada

Ademagina vila na razglednici iz 1902. Godine:

 

 

Danas se snimak ne može napraviti sa iste pozicije jer je izgrađena kuća prepreka, pa je snimak napravljen sa druge strane:

 

 

Sa table na Gornjoj čaršiji:

 

O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši