Ljeto u Tešnju

Ovogodišnja kulturna manifestacija Ljeto u Tešnju trajaće nešto kraće. Jednim dijelom zbog Ramazana, kada veliki broj posjetilaca ne bi bio u mogućnosti pratiti kulturne događaje, a sa druge strane dolaze i lokalni izbori pa bi svako organizovanje kulturnih manifestacija u vrijeme predizborne kampanje  bilo više pod  političkom, a manje kulturnom lupom.

Ljeto u Tešnju je otvoreno izložbom levhi Osmana Morankića 02. avgusta u organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje. Ljeto u Tešnju je otvorio pomoćnik načelnika za društvene djelatnosti mr. Suad Huskić.

O levhama Osmana Morankića Tešnjaka govorio je Amir Brka. Evo šta o Morankićevim levhama, između ostalog, rekao:

. …Levhe Osmana Morankića jeste medijski sinkretizam, što levha inače nije. Levhe  predstavljaju kaligrafske ispise iz Kur’ ana, koji svojim krasnopisnim vizualizacijama izazivaju odnos sakrosantnosti prema kur anskoj riječi kao materijalizaciji logosa, ali se zadržavaju u mediju pisma, izvorne grafije, dakle, kojoj razmiču granice s ciljem estetske nadogradnje komunakativne funkcije te riječi, ispitujući dokle je moguće u tom smjeru ići, a ipak ostati u sferi pisma, i oblikotvornom vještinom potencirati posebnost sadržine kur’ anskih odlomaka kao glasa koji nije od ovog svijeta.

 

Osman Morankić Tešnjak i jedna od njegovih levhi

 

Osman Morankić, međutim, prelazi granice, i njegove levhe više nisu samo grafija: one su spoj tog medija sa likovima…

 

Alija Galijašević, Abdulah Sidran, Suad Huskić i Amir Brka, posjetioci

 

Meni je posebno drago što je Osmanovom izložbom otvoreno Ljeto u Tešnju. Prvo što sam Osmanovim levhama oduševljen još od njegove prve izložbe u Morića hanu u Sarajevu, Osman mi je prijatelj od školskih klupa, a Osman nije prestao biti Tešnjak iako je iz Tešnja otišao davne 1960. godine.

Draž ovom, zaista ugodnom kulturnom događaju sa puno spontanosti, doprinio je svojim prisustvom, i od Amira izazvanim obraćanjem, naš novi sugrađanin Abdulah Sidran.

 

Petnasta noć Ramazana

Neobičnost Tešnjaka je što obilježavaju 15. noć Ramazana iako ovaj dan ne bi ni po čemu trebao biti drugačiji od ostalih izuzev onih koji su u Kur’ anu zabilježeni kao posebni. Pitao sam mnoge starije i učenije ljude, pa niko ne zna odgovor. Tradicija je davno uspostavljena jer je se i najstariji stanovnici Tešnja sjećaju. To veče tešanjske ulice, a posebno Gornja čaršija su prepune posjetioca. Postavlaju se tezge sa šećerlamam i drugom robom,  dječiji ringišpili, a onda u neka doba zasvira i harmonika i zaigra narodno kolo. Puno je djece, ali i starijih. I tako sve do sehura.

 

 

Druženja

Dnevnik za prošlu sedmicu sam završio u nedjelju i dostavio lektoru, pa nisam zabilježio jedan susret mladih te večeri. U  Kahvi na Gornjoj čaršiji je bilo veselo. A kako i ne bi kada je u pitanju mladost koja se bavi muzikom i njihovo druženje. Naime,  Udruženje građana Omladinski ansambl Tešanj je organiziralo druženje i zajednički iftar sa članovima ansabla iz Srebrenika Zefir.

Ansambl Zefir je vokalno – instrumentalni sastav koji djeluje pri Medžlisu islamske zajednice Srebrenik i ima 50 članova. Na njihovoj web stranici se može pročitati da su organizirani prije svega da okupe mlade, zbog korisnog druženja i prevencije od neprihvatljivog ponašanja i ovisnosti, kao i njegovanje islamske duhovne muzike i tradicionalne sevdalinke, kao i organizovanja humanitarnih akcija.

Ovo je jedan od vidova saradnje Omladinskog ansambla Tešanj  i ansambla Zefir Srebrenik. Saradnja će se nastaviti i u narednim godinama, a u planu je i veliki zajednički koncert.

 

Bilo je i pjesme

 

♦

 

Tešanj nekad i sad 1944

 

 

Sa lijeve strane bila je pekara koju je držao Muho Mehinagić Čolo, elektromehaničarska radionica majstora Pečija kod koga su zanat izučili Mesud Kerić i Mesud Deljkić. Sprat zgrade je izdavala vlasnica Hadži Emina Eminagić, a poslije rata tu je stanovao je Hakija Smailbegović. Kafanu je držao Hakija Agić.  Desno je bila kafana koju je držao Mujo Dizdarević. Bijela zgrada ispred je bila vlasništvo Aširage Mujčića. U njoj je početkom stoljeća bila banka, a nakon Drugog svjetskog rata  Narodna banka, a poslije banke prodavnica u kojoj je radio Fadil Abduzaimović. Između dvije zgrade sa lijeve strane  nekada je bila Seravska Džamija koja je bila drvena i izgorila je u velikom požaru. Fotografija prikazuje ulazak partizanske jedinice nakon oslobođenja 1944 godine. (Podatke mi dali Husein Hundur i Alija Galijašević).

 

Danas

 

 

♦

 

Poseban iftar

Ovih dana u Ukusu i sportskoj hali SRC-a organizuju se iftari. Oganizuju ih privrednici, političke partije, nosioci vlasti, udruženja. Imam određeno mišljenje o tako organizovanim iftarima, ali ga ne bih iznosio, ali imam potrebu da evidentiram jedan po svemu poseban iftar. Naime u nedjelju 29.07.2012. godine načelnik općine sa saradnicima organizovao je iftar na kome je bilo 50 postača. Ništa neobično, ali su neubičajni oni koji su pozvani. Pozvani su oni koji su se obraćali za pomoć tokom godine, a Služba je imala uvid u njihovo teško socijalno stanje. Dakle pozvani su oni koji sebi ne mogu priuštiti solidan iftar. Bilo je starih  nena (jedna je došla u opancima), ali je baš onako bilo “svega”. Iftar za siromašne građane. Organizovan je i prijevoz: Nedžad Unkić i Suljo Fejzić su dovezli i odvezli one kojima je bio potreban prijevoz.

Ovaj put iftar je organizovan od rukovodstva općine, ali može biti primjer i svima ostalima koji su u mogućnosti da organizuju iftar za veći broj postača. Žao mi je što nisam blagovremeno saznao za ovaj događaj kako bih napravio fotografije.

 

Sa table na Gornjoj čaršiji: