Promocija knjige  dr. Armine Galijaš

U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje održana je promocija knjige dr Armine Galijaš Eine Bosnische Stadt im Zeichen des Krieges-Ethnopolitik und Alltag in Banja Luka 1990-1995. (Bosanski grad u ratnim vremenima-Etnopolitika i svakodnevni život u Banja Luci 1992-1995.).U promociji knjige učestvovao je i prof. Miodrag Živanović profesor Univerziteta u Banja Luci.

Dr Armina Galijaš je porijeklom iz Tešnja, a rođena je u Banja Luci 1974. godine. Magistrirala je u oblasti historije istočne i jugoistočne Evrope na Ludwig-Maximilians univerzitetu u Minhenu, a doktorirala na Univerzitetu u Beču.

Nedostatak arhivske građe koja je najvećim dijelom u Hagu ili je uništena, ali i premala distanca nisu smetali autorici da iz tekstova u dnevnih novina, časopisima, filmovima, izvještajima međunarodnih organizacija, anketama i intervjuima neposrednih učesnika događaja predstavi jedno stanje u gradu koji nije imao neposrednih ratnih dejstava u kome je etnopolitika tadašnjeg SDS provodila svoje ciljeve etničkog čišćenja koristeči razne strukture i metode.  Banja Luka nije jedini grad u BiH u kome su se takve stvari događale.

 

^{Amir Brka, dr Armina Galijaš, profesor Miodrag Živanović, Husein Galijašević i jedan dio posjetilaca}

 

Promocija knjige Kemala Ljevakovića

U organizaciji izdavača Opće biblioteke Tešanj promovisana je knjiga pjesama Kemala Ljevakovića  Aleja bijelih duša. U promociji su učestvovali dr Almir Fatić, Ramiz Brkić i Esmir Bašić. Zanimljiva je Kemalova poezija u ovoj knjizi, a evo šta zapisao Momčilo  Spasojević:

-Snažno motivisan, Kemal Ljevaković, napisao je vrlo dobru knjigu. Naime, domislio se da legende iz svog rodnog kraja pretoči u pjesme, odnosno da jedan teško vidljiv svijet duha, koji se u potpunosti otkriva samo osobama korisne radoznalosti, poetizira i tako načinio zbirku uvjerljivije i uzbudljive poezije.

 

 

^{Ramiz Brkić, Kemal Ljevaković, dr.Almir Fatić, Esmir Bašić, posjetioci}

 

Sidran dobar šahista

Dok sam bio na služenju vojnog roka u JNA, imao sam nekog kapetana koji je volio igrati šah. Uvijek me je pobjeđivao sa 2:1. I ja i on zadovoljni i ako je bio posve „tanak“ u šahu. Na osnovu toga stvorio sam utisak da se i mnogim poznatim ličnostima pripišu osobine kvalitetnog tenisera, šahiste i sl, a da to i ne zaslužuju. Tako sam nekoliko puta pročitao kako je Abdulah Sidran naš sugrađanin dobar šahista. Ukaza se prilika i provjerih. Došao mu prijatelj i stari šahovski rival Goran Babić u goste. Uključiše i mene kao trećeg da igramo na ustajanje. Sidran se dobro nasjedio dižući nas naizmjenično. On ne pripada onoj grupi koju sam gore spomenuo, zbilja je jak šahista.

 

^{Desna stolica je ringišpilska, a lijeva funkcionerska}

 

Ekologija

Svi smo pomalo ponosni na čistoču grada i rezultatima ekoloških aktivnost, konkretnim i onim sistemskim na razvijanju svijesti građana. Sa druge strane prihvatili smo evropske propise, ali mnogo toga ne štima u realizaciji. Međutim ima nekoliko stvari za koje će trebati još puno truda da se mijenja svijest i da se pokreću konkretne aktivnosti. Meni za oko zapadaju dva problema: Nepropisna i neadekvatna odlagališta auto otpada i Ambrozija.

Od Kraševa i Šija, preko Vukova, Jelaha do Bobara ima dosta neuređenih odlagališta auto otpada. Karakteristika neuređenog otpada je da veoma štetne materija, kao što su sumporna kiselina, ulje, antifriz i drugo dolaze u zemlju i to blizu vodozahvata za pitku vodu, ali i poljoprivrednog zemljišta. Iz iskustva znam da inspekcije iz oblasti ekologije veoma rado obilaze uređene fabrike i na sve načine pokušavaju pronaći nepoštivanje propisa, a nisam čuo da je i jedan ovakav zagađivač dobio neku sankciju.

 

 

 

 

August je mjesec kada Ambrozija, jedan od najjačih alergena oslobađa svoj pelud u zrak. Mnogi imaji probleme, a da i neznaju odakle dolaze.

Ambrozija je  korov porijeklom iz Sjeverne Amerike koji se preselio u Evropu krajem 19. stoljeća, ali je nas tek zadnjih godina uspio potpuno okupirati. Jedna zrela biljka ima oko 170 000 cvjetova koji otpuštaju oko 8 000 000 zrnaca polena. Ova zrnca izazivaju crvenilo i suzenje očiju, začepljenje nosa, kihanje, kašalj, otežano disanje, astmu i promjene na koži i probavi. A Tešanj i njegova okolina su prekriveni Ambrozijom. To pokazuju fotografije koje sam načino u Sejmen Polju, Vukovu i industrijskoj zoni Ciglana Jelah. I tamo gdje se djeca igraju na sportskom terenu, kao u Sejmen Polju pola igralista je opkoljeno ambrozijom.

Siguran sam da djeca i stariji imaju probleme , a da upće neznaju odaklle dolaze. Da znaju sigurno bi već odavno pokosili Ambroziju oko svojih kuća i igrališta. Šta li će biti tek iduće godine kada ogromne količine sjemena zaposjednu svaki dio teritorije.

Ako se stalno spominje naše osiromašenje, evo prostora  gdje smo jako bogati. Neznamo ni sami koliki smo milijarderi po glavi stanovnika, ako bi se pobrojale samo biljke sa sljedećih fotografija, a onda pomnožile sa brojem zrna polena.

 

^{Sejmen Polje}

 

_{Vukovo i industrijska zona Ciglane Jelah}

Jednom Tešnjak uvijek Tešnjak

Poznato je da se Tešnjaci koje je životni put davno odveo iz njihovog zavičaja, rado vračaju. Prošli put sam spominjao umjetnika Osmana Morankića, a ovaj put ću spomenuti i Hasana Berberovića Hasan je umjetnik na jedan svoj specifičan način. Pripada onoj grupi koja ne može bez Tešnja. Rado sakupi društvo prijatelja iz raznih krajeva i naravno Tešnjaka pa u svoju vikendicu u Kotlanicama. Pošto je veliki meraklija obezbjedi on i dosta sevdaha i to onog u prvoklasnoj izvedbi. Za to se pobrinu njegovi prijatelji kao što su Esad, Dževad           i mladi harmonikaš Damir, ali i ostali Tešnjaci i njegov prijatelj iz Tuzle. Družio se sa rahmetli Omerom Pobrićem pa se sprijateljio sa  izvođačima sevdalinke u okviru nastupa Instituta za Sevdah.

Hasan je rođen 1936. godineu Tešnju. Nakon osnovne škole završene u Tešnju odlazi u Zagreb u Srednju tehničku školu, a poslije završava i Fakultet organizacionih nauka u Beogradu.  Skoro cijeli svoj radni vijek proveo je u drvnoj industriji u Gračanici, Trnovu, Bosanskom Petrovom Selu. Iz te oblasti objavio je više radova, ali je isto tako autor ili koautor i drugih knjiga. Penzoner je od 2000 godine.

 

^{Hasan Berberović i jedno od njegovih druženja u njegovoj vikendici}

Hasan je pun energije za svoje godine, zanimljiv sagovornik i drag gost, ako se uopšte može za njega reći da je gost u Tešnju.

 

Posjeta članova PSD Smajlovac iz Maglaja

Grupa od 22 člana PSD Smajlovac iz Maglaja je posjetila naš grad.

Domaćini su im bili članovi PSD Zmajevac-684 Tešanj na čelu sa predsjednikom Dženaidom Brkićem.

Maglajski planinari su obišli staru čaršiju, Ferhad-begovu džamiju, Gradinu i Eminagića konak. Miralem Alić, radnik Muzeja Tešanj je bio dobar vodić i upoznao je goste sa ovim historijskim spomenicima

Druženje planinara je jedan od najljepših događanja u međusobnim posjetama, a ovaj put za to im je poslužio restoran Ukus.

Ovo druženje je bilo upriličeno povodom velikog prijateljstva PSD Smajlovac PSD Zmajevac-684 Tešanj– kako reče Brkić, kao i povodom izlaska članka u maglajskom informativnom listu, u kojem je planinar i član PSD Smajlovac, Ramiz Musaefendić, pisao o prvom planinarskom pohodu u Tešnju, kao i o našem sugrađaninu Dževadu Škapureviću – Dževdi, strastvenom planinaru koji nas je prošle godine napustio preranom smrću.

Ovom druženju su prisustvovala i Dževdina dva brata, Mirsad i Ibrahim, te su evocirane  uspomene sa planinarenja sa Dževdom, koji je bio član PSD Smajlovac, jer u našem gradu nije postojalo planinarsko društvo za njegova života.

 

^{Planinari Maglaja sa domaćinima na Gradini}

 

Tešanj nekad i sad:

 

 

 

 

Sa table na Gornjoj čaršiji: