TESANJ.NET stranica grada
Knjiga Povijest župe Žabljak
Dok sam bio kod prijatelja, spazih knjigu Povijest župe Žabljak. Rado mi je ustupi da je i ja pročitam. Čitao sam ranije knjigu o župi Doboj i bila mi je zaista zanimljiva – sa puno historijskih podataka, pa i nekih detalja koji se odnose na Tešanj.
Knjiga Povijest župe Žabljak je objavljena 2010. godine, autor i nakladnik je Ivan Ravlić, recenzent Igor Radovanović, a izdata je u Novom Sarajevu. Prvi dio knjige prati historiju našeg kraja. Nakon prvog poglavlja, u kome je dat zemljopisni prikaz župe Žabljak, drugi dio obrađuje bogatu povijest usorskog kraja. A onda dolazi naslov Domovinski rat, sa podnaslovima: 1993, 1994, 1995, Mudžahedini u sjevernoj Bosni i Osnivanje općine Usora.
Zaista sam bio šokiran onim što zapisa Ravlić, svećenik i svojevremeno župnik u Žabljaku. Drugi put sam se ove godine štipao čitajući ili slušajući neke „istine“ o proteklom ratu na ovom našem prostoru. Da li vjerujem ovim zapisma ili svojim očima i sjećanjima?
Tako, govoreći o organizovanju odbrane usorskog kraja početkom devedesetih i podvodeći sve pod konstituisanje HZ Usora i njene vojne formacije 110. HVO, autor će spomenuti da je teret „odbrane usorskog područja pao na samoorganizovane postrojbe HVO-a i postrojbe tzv Teritorijalne odbrane“!
Teritorijalna odbrana države članice UN, za koju je glasao i hrvatski narod, je takozvana, a HVO-a i zabadanje zastave susjedne Republike Hrvatske na Šumarevu kuću nije takozvana. Bosne i Hercegovini ni spomena. Ne spominje se ni OG 7 niti učešće 110. brigade HVO u sastavu ove formacije. Takva priča nije nova, pa na to ne bih baš ni imao veliku potrebu za komentarisanje. Ali nemoguće je toliku količinu laži koja slijedi progutati i ne reagovati.
Bilo bi mi teško izdvojiti citate iz knjige, jer su najveće gluposti stale na dvije strane, pa sam odlučio da skeniram i prenesem kompletan tekst koji se odnosi na 1994. i 1995. godinu, i naslov Mudžahedini u Bosni. Evo tog teksta.
Prvo što pada u oči je da se samo spominje HZ, a ne i legalni organi države BiH za koju se izjasnio na referendumu i hrvatski narod. Teritorijalna odbrana je takozvana, a rat je domovinski, ali za hrvatsku državu, a ne za BiH. Da se samo zamijene hrvatski sa srpski i domovinski sa otadžbinski – pomislio bih da je tekst pisao Kardžić, ili neko iz njegovog najbližeg društva.
Glavna priča o muslimanima je 50 mudžahedina koji su, po Ravliću, „vršili zločine na Crnom vrhu prema Srbima, a područje Maglaja i Tešnja, promatrano sa aspekta ratnih zala, posebno je karakteriastično po ubijanju i masakriranju zarobljenika“!!!
Ravlić spominje i granatiranje Doboja i ozrenskih sela iz Tešnja, Gračanice i Lukavca, ali ni slova o avio granatiranju cijelog područja pa i 1995 u septembru civilnih ciljeva u Tešanjci tako blizu crkve u Žabljaku, raketiranju i to onim razornim raketama „lunama“, gađanju kasetnim bombama cijelog prostora pa i Tešanjke, a o granatama klasične artiljerije ne treba ni spominjati. Sve se to događalo i na području župe Žabljak.
A onda se trudi da citira strane novine (a on je bio župnik u Žabljaku od 20.12.1994. godine, pa valjda je trebao bolje znati stanje u sredini u kojoj nije bilo ratnih sukoba Bošnjaka i Hrvata od onih što pišu po svjetskim novinama).
Tako on piše kako mudžahedini ukidaju ratnu bolnicu!??? U toj bolnici tokom cijelog rata liječeni su svi pripadnici Armije BiH, pa i njeni vojnici iz HVO-a (tačno je samo za 110. HVO, jer su se pripadnici 111. xp brigade HVO liječili u dobojskoj bolnici).
A onda priča o novoj organizaciji Mladih muslimana i njihovim planovima koji su „podmetnuli“ optužnicu i zatvorili Srbe: Žarka Šakotića, Ranka Kerića, Ristu Ristića.
Tako su „afganistanci i arapi“, po Ravliću, „Tvornicu svjećica Pobjeda preorjentisali na proizvodnju pancirnih prsluka i minobacačkih granata“. Koliko laži u samo jednoj rečenici.
Eto, i ja sam bio u to vrijeme u toj fabrici, pa ću samo navesti podatak da je 2.2.1993. godine u toj „afganistanskoj i arapskoj tvornici“ sasvim normalno radila 34 radnika srpske nacionalnosti, od kojih su trojica bili na straži, jedan u OS Armije RBiH i samo trojica nisu radno angažovana, jer nije bilo posla. Hrvata je bilo pred rat 98, a otkaz je dobilo 17, jer nisu dolazili na posao (18 Srba i 17 Bošnjaka su po istom osnovu dobili su otkaz). Ostali su radili, bili u Armiji BiH (gdje je HVO), ili su bili neraspoređeni.
Vjerovatno je Ravlić dobijao ove informacije od svojih i Karadžićevih prijatelja. Jer bi, inače, sigurno lahko mogao provjeriti da je upravo navedena grupa Srba kojima je, po Ravliću, „podmetnuta“ optužnica, preuzimala oružje u Tesliću od JNA i dijelila Srbima po tešanjskoj općini, i tako direktno ugrožavala suverenu i međunarodno priznatu državu RBiH. Institucije vlasti su postojale pod kontrolom Armije BiH, provodile su se istrage i suđenje, a kasnije razmjene za civilno stanovništvo. Ko je sve i kako likvidiran u ostalom dijelu BiH – danas raspravlja, sudi i odlučuje sud u Hagu.
Ne znam da li Ravlić „mudžahedinskoj vlasti“zamjera što su pritvoreni u improviziranim zatvorima ili ih je trebalo pritvarati u zatvoru u Doboju, gdje je bio istražni zatvor prije rata.
Za neke rođake iz Teslića i danas ne znam gdje su im kosti, iako su nastradali samo zato što su bili ugledni Bošnjaci, a ne znam gdje su te masovne grobnice i žrtve u tešanjskom kraju koje Ravlić spominje.
Zar je to sve što se moglo napisati o odnosu Hrvata i Bošnjaka u župi Žabljak? Mogao je Ravlić, da je htio, napisati da je 110. brigada HVO bila u sastavu OG 7 Jug i da nije bilo sukoba Hrvata i Bošnjaka u župi Žabljak, pored svih izazova koje je rat nosio. Zahvaljujući prije svega ljudima (a ne neljudima) i sa jedne i druge strane, gdje posebno mjesto imaju i njegovi prethodnici župnici Bajić i Burić.
Mogao je je nešto napisati i o udruživanju onog pripadnika 111. xp brigade HVO iz Žepča, koji je na punktu Kahvica nosio oko ruke kukasti križ i SS šapku, i takav se, sa svojim suborcima, udružio 24.6.1993. godine sa Ozrencima sa kokardom. Takvi su čitav tešanjski i maglajski kraj držali u totalnoj blokadi punih 9 mjeseci, pa time i sve građane, dakle i one koji su pripadali župi Žabljak.
Magao je Ravlić, da je želio saznati istinu (ili ju je znao, ali mu nije odgovaralo da je zapiše), mnogo toga reći i zapisati o svojim prethodnicima divnim ljudima župnicima Anti Bajiću i Anti Buriću, omiljenim ljudima-župnicima i kod Bošnjaka i Srba. To je ona vrsta dobrih ljudi koja je pomagala svima ne gledajući kojoj religiji pripadaju. Caritasovu pomoć velikim dijelom podijelili su djeci Bošnjaka, posebno prognanicima iz Doboja i Teslića.
Kada je došao nalog iz „Herceg Bosne“ i stožera iz Mostara da se Hrvati isele, pa i oni koji pripadaju žabljačkoj župi, ovi župnici stali su na stranu većeg dijela razumnih Hrvata da se svoj dom ne napušta i da se brani po svaku cijenu. Nisu otišli u Hrvatsku preko Republike Srpske i nisu, kako im je naloženo, popalili kuće kako ne bi pale u ruke „balijama“. Da nije njih bilo, i drugih koji nisu razmišljali kao Ravlić, danas bi, umjesto fotografije crkve u Žabljaku, autor pisao o obnovljenoj žabljačkoj crkvi sa par vjernika u njoj, isto onako kako se to sada dešava u njegovom zavičaju u okolini Dervente.
I na kraju, u poglavlju Župnici i duhovna zvanja o župnicima Bajiću i Buriću Ravlić zapisa ravno osamnaest redova, a o sebi 58!
Hvala Bogu kada su župnici bili u to ratno vrijeme oni sa 18 napisanih redova, a ne oni sa 58.
Izvršena primopredaja dužnosti načelnika općine
U petak je na svečan način izvršena primopredaja dužnosti dosadašnjeg Općinskog načelnika Fuada Šišića i novoizabranog na proteklim lokalnim izborima Suda Huskića. Svečanosti su prisustvovali: prvi saradnici načelnika u općinskoj administraciji, direktori javnih ustanova i javnih preduzeća, predsjednici političkih stranaka, privrednici i dr. Iako su izbori održani 7.10.2012. godine, tek su sada dobijeni certifikati za izabrane. Zamalo pa četeresnica! Ništa u nas ne može bez porodiljskih komplikacija, pa ni kod izbora.
Prisutnim se prvi obratio Fuad Šišić, zatim novo izabrani načelnik Huskić koji je naglasio da će biti načelnik svih građana i da će uložiti sve svoje sposobnosti kako bi nastavio kontinuitet razvoja lokalne zajednice, upoređujući svoj novi posao sa vožnjom biciklom: ne može se stajati.
Zahvalio se građanima koji su mu svojim izborom ukazali povjerenje i izrazio očekivanja svih saradnika, privrednika i svih građana na saradnji na poslovima koji ga očekuju. Tu je prije svega naglasio poslove na obezbjeđenju dovoljnih količina vode i proširenja vodovodne mreže, kao i poslovima prve faze izgradnje sistema otpadnih voda.
Prisutnim su se obratili i predsjednici stranaka SDA i SDP-a, Šemsudin Mehmedović i dr. Sead Rožajac, kao i dosadašnji predsjedavajući Općinskog vijeća Esmir Subašić.
Zanimljivo je da je primopredaja izvršena na rođendan novog načelnika Huskića.
♦
Prvi rođendan Omladinskog ansabla Tešanj
Prije nešto više od godinu dana (4.11.2011. godine) osnovan Omladinski ansambl Tešanj. U subotu su, za svoj prvi rođendan, priredili pravo zadovoljstvo posjetiocima svojim koncertom u velikoj sali Centra za kulturu i obrazovanje. Zaista su puno uradili za samo godinu dana i u pogledu kvaliteta muziciranja, ali broju mladih ljudi koje okupljaju.
Omladinski ansambl Tešanj je udruženje čiji je cilj očuvanje muzičke tradicije i kulture na području općine, ZE-DO kantona i BiH, osposobljavanje mladih i zainteresovanih članova za muzičku djelatnost za muziciranje i sudjelovanje na muzičkim manifestacijama. Dosad je Omladinski ansambl imao 21 nastup na različitim manifestacijama općine Tešanj, kao i nastup na festivalu Na krilima Ramazan” u Srebreniku, te solistički koncert OAT u Ključu. Najznačajniji nastup Omladinski ansambl je imao kao predstavnik BiH na Međunarodnom ramazanskom festivalu u Ankari.
Ansambl radi u dvije sekcije: horska i orkestarska. Rukovodilac horske sekcije je prof. Nusret Salkanović, a rukovodilac orkestarske sekcije je Damir Galijašević.
Predsjednik Udruženja je Ajdin Hodžić. Na njihovom repertoaru se nalaze ilahije, kaside i sevdalinke.
Na jubilarnom koncertu su izveli i dvije autorske kompozicije. Jedna od njih je i himna Omladinskog ansambla na tekst Nusreta Salkanovića muziku i aranžman Damira Galijaševića. Damir Galijašević je već prepoznatljiv muzičar na nivou BiH i čest je gost uglednih organizatora koncerata sevdalinke ili medijskih nastupa. Mnogi procjenjuju da će nadmašiti i našeg (tešanjskog ) najvećeg muzičara-harmonikaša Omera Pobrića. Damir je tek prvi razred Gimnazije u Tešnju, a već ima zavidnu muzičku karijeru.
Almir Kerić Kera
Ponekad odnesem novine i papir u kontejner kod apoteke Tefarm, ali ovaj put se nakupilo nešto više papira. Kako odnijeti onaj silni papir do kontejnera? Sjetih se: pa tu je Almir Kerić Kera. Govorljiv kao inače, i po mnogo čemu neobičan sugrađanin. Obećah mu da ću ga posjetiti u njegovom studiju kod kuće.
Almir je 1964. godište. Proglašen kao tehnološki višak, ostao je bez posla, ali se nije predavao. Zakačio na svog Yuga prikolicu i skuplja sekundarne sirovine: karton, plastiku i drvene gajbe.
Kerina prava strast je muzika. On svira istovremeno gitaru, def, usnu harmoniku, i još pjeva. Krajem prošlog vijeka je učestvovao i na Karaokama na FTV. Nastupa sa bendom trio Inuendo iz Prnjavora, nastupa i u Vagabundo Derventa, kafe Bumerang Doboj.
U svom studiju mi je demonstrirao svoje muzičke sposobnosti tako što je odsvirao pjesmu Parnog valjka, Ljubavna.
Počeo je svirati u drugom razredu srednje škole, i to pod uticajem Nedima Mašića i Adnana Ljevakovića. Davali mu zadatke, pa provjeravali. Pohvali mi se da ga je slušao i Pavaroti u VF-u gdje je radio i prišao mu sa riječima: „Impresione, komplimenti.“
Kera je poznat i kao potkivač kokošijih jaja. Njegova potkovana jaja nalaze se širom svijeta. Znanje mu je prenio djed Osman, ali tek nakon što mu je, nakon odbijanja, isjekao sve voćke oko kuće. Kaže da ga je mati tada dobro istukla, ali i djed nije prošao dobro od svoje matere.
Uz to sve, Kera je i bajker. Voli druženja motorista, gdje, naravno, opet izaziva pažnju svojim shou programom.
♦
Vrijeme
Uz nešto hladnije noći i jutra vrijeme i dalje relativno toplo, za ovo vrijeme godine. Ozbiljnih padavina nema. Više ima izmaglice nego kiše, a u subotu lijep i sunčan dan. Šetnja putem kroz Crnih vrh predstavlja zadovoljstvo svima onim koji vole jesenski šumski kolorit
♦
Tešanj nekad i sad
♦
Sa table na Gornjoj čaršiji
H.G.
.
