Tešanjski dnevnik 26.11-03.12.2012. godine

Prognanici iz tešanjskog parka

Jutarnja kafa u Gradskoj kafani. Volim pročitati novine u miru to znaju i jutarnji posjetioci Gradske kafane, pa mi i ne prilaze. Ipak mi priča za susjednim stolom ponekad skrene pažnju. Obično se radi o smrti nekog sugrađanina, saobračajnoj nesreći ili nečijoj bolesti. Ali nedavno mi pažnju privuče priča kako su Huso Hodžić i Musa Ćazim Ćatić prognani iz Gradskog parka.

Pomislih, dobra cijena bronze pa neko iskoristio tešanjski noćni mir i odnio biste da ih unovči. Međutim kada sam otišao u Gradski park vidio sam da nije to u pitanju, jer nema ni kamenih blokova na kojima su se nalazile biste. Ovdje je nešto drugo posrijedi.

Lijevo je bila bista Huse Hodžića, a desno Ćazima Muse Ćatića

Negdje na početku proteklog rata ili nešto ranije, sada se više ne sjećam, Husina bista je bila skinuta sa postolja. Zna se i ko je skinuo bistu i po čijem nalogu. Razlog je bio jasan, Huso je bio komunista. A onda se kasnije sjetiše da je bio i antifašista pa se bista ponovo vrati na svoje mjesto. U Gradskom parku je još i bista Muse Ćazima Ćatića koju bi voljeli vidjeti mnogi u svojim parkovima, da je kojim slućajem Musa vezan za njihov grad.

Poznanik me uputi jednom službeniku u općini, a ovaj me upozna da je Općinsko vijeće donijelo novi urbanistički plan ovog dijela grada u sklopu aktivnosti rješavanja gradnje hotela sa investitorom. Prijedlog plana je radio Arhitektonski fakultet iz Sarajeva.

Donesena je odluka da se bista Huse Hodžića postavi ispred osnovne škole „Huso Hodžić“, a Muse Ćazima Ćatića ipred zgrade gimnazije „Musa Ćazim Ćatić“. Detalji su u Odjelu za geodetske poslove i urbanizam, pa kako me one stepenice malo muče ne stigoh odmah provjeriti ovu informaciju. Uradih to ove sedmice i saznadoh da nigdje u urbanističkom planu, niti odluci Općinskog vijeća ne piše da se biste premještaju iz Gradskog parka.

Kada se ovako nešto desi onda čovjeku na um padnu neki detalji iz prošlosti koji možda mogu biti razlog za ovakve odluke. Kada je visoki islamski vjerski službenik dolazio u Riječku džamiju biste su bile pokrivene. Valjda su podsjećale na ideolopoklonstvo i to u neposrednoj blizini džamije.

Ako ovo nije razlog, šta je onda tako važno da nakon 60 godina Huso Hodžić postaje školski, Musa gimnazijski? Jesu li Huso i Ćazim ostavili vrijednosti koje zaslužuju i prema kojima poštovanje posredstvom ovih bista izražavaju svi građani ili samo učenici? Ja i veliki broj građana sa kojima sam razgovarao smatramo da biste ne treba sklanjati i da ih odmah treba vratiti gdje im je mjesto, u Gradski park pred zgradom općine.

Možda bi se moja kritika mogla shvatiti i kao lični odnos kada je Huso Hodžić u pitanju, jer je moja mati u ime porodice poginulog brata Huse primila posthumnu Spomenicu prilikom otkrivanja biste 1953. godine. Međutim ja sam ponosan na Husu, a moj ponos na narodnog heroja nije usamljen. Veliki broj građana Tešnja isto osjeća. Nije samo riječ o Husi. Huso Hodžić simbolizira period NOB-a i borbe protiv fašizma. Zato se na njegovu bistu polagalo cvijeće povodom značajnih dana iz naše prošlosti isto tako kao što je polagano cvijeće na spomenik žrtvama proteklog rata, u neposrednoj blizini, samo preko puta Tešanjke.

Još nije kasno: vratite Husu i Ćazima tamo gdje im je mjesto!

U ime porodice Huse Hodžića na otkrivanju biste popsthumnu Spomenicu primila je Husina sestra od Nisima Albaharija

♦

Oslonac stambeno zbrinuo još dvije porodice

Ove sedmice Nevladina humanitarna organizacija Oslonac stambeno je zbrinula još dva slučaja gdje su naši sugrađani imali socijalne potrebe, 23. i 24. po redu. Sve je bilo spremno za izgradnju objekta za Arzić Himzu, svima znanog Tašu, još prije nekoliko mjeseci, a o početku radova sam pisao u Dnevniku. Međutim proizašli su problemi zahtjevom jednog od susjeda pa je trebalo vremena da se sve riješi. I uz nešto više novca od planiranog objekat je završen i muftija zenički Ejub ef. Dautović predao je ključeve Taši. U finasniranju objekta učestvovao je, osim Oslonca i Centar za socijalni rad koji je obezbjedio je 5900 KM, 1500 KM Ministarstvo za socijalnu zaštitu i Šefko Elez 500 KM. Ukupna vrijednost objekta je 17100 KM, što znači da je Oslonac obezbjedio 9200 KM.

Muftija ef Dautović predaje ključeve Taši i porodica Muminović ispred kuće

Muhamed Muminovićiz Lepenice ima suprugu i troje djece i kupio je gotovu nedovršenu kuću uz pomoć Oslonca. Nedovršena kuća je kupljena za 19000 KM, od čega je Muminović obezbjedio 4000 KM, a preostali dio sredstava Oslonac. Ključeve je uručio načelnik općine Suad Huskić.

Čestitke svim članovima ove humane organizacije na čelu sa predsjednikom Huseinom Alićem. Ove godine realizovano je 9 akcija od čega su pomogli sa značajnim učešćem u izgradnji 5 kuća.

♦

Promjene u čaršiji

Nova vremena donose novine u ponudi građanima u čaršiji. Nekada su to bile zanatske, trgovačke, ugostiteljske usluge po koje su dolazili građani najvećeg dijela općine. Objekata je bila puna čaršija i bili su na velikoj cijeni. Vremena se mijenjaju pa i ponuda. Danas puno poslovnih objekata zjapi prazno. Ako se izuzmu ponude par pekara, mesara, brijača, frizera i trgovački radnji, najviše ima banaka i kladionica.

Nabrojah šest kladionica i sedam objekata banaka sa bankarskom ponudom (NLB, Reiffeisen, Volksbank, Sparkasse, UniCredit Bank, BBI, Vakufska), a evo i kladionica:

Tu je i Lutrija BiH koja ima srce i stvara zadnju nadu osiromašenim građanima uzimajući im zadnje markice

I banke i kladionice nude za malu ratu ili malu uplatu veći ili veliki novac. To pokazuje da je vrijeme kokuzluka, pa građani (a što je najinteresantnije najviše mladih) ulažu zadnji dinar u sreću ili zalažu dio svoje plate da dobiju kredit i ako i bez rate jedva doguraju do sljedeće plate. Kome li će prije nestati para? Bez povečanja novostvorene vrijednosti i jednim i drugim.

Mehmed Krdžalić poginuo u minskom polju

Borba za preživljavanje ponekad ljude dovede u situaciju da egzistenciju obezbjeđuju u nemogučim misijama. Tako je grupa mještana Logobara otišla čak u okolinu Zavidovića da bi na prostoru vođenja borbi u proteklom ratu, koji je obilježen kao minsko polje, prikupljali mesingane čahure od municije i prodavali kao sekundarnu sirovinu. Jedan od njih Mehmed Krdžalić je naišao na protivpješadijsku minu i poginuo. Imao je samo 33 godine, a iza njega je ostala supruga sa devetogodišnjim sinom.

♦

Ko je Rudolf Zaplata?

Rudolf Zaplata

-Moj Dženo stanuje u ulici Rudolfa Zaplate. Nikad čuo.-kaže jedan od jutarnjih ispijača kafe u Gradskoj kafani.

Za one koji neznaju ko je Zaplata evo nekoliko osnovnih informacija iz njegove Bibliografije koju je napisao Amir Brka:

„…Monarhija se, dakako, nije mogla osloniti niti na jedan sloj bosanskog stanovništa, nego je sa sobom morala dovesti i veliki broj stranaca posredstvom kojih je mogla u ovoj donedavno turskoj pokrajini uvesti svoje uređenje i svoju upravu. Neki od njih su svojim djelovanjem ostavili neizbrisiv trag u raznim oblastima života u BiH, i to ne samo po osnovu sudjelovanja u tadašnjim civilizacijskim promjenama kao takvim već i stoga što su kao individue imali naglašene lične sposobnosti i afinitete….Premda, budući da je rođen u Bosni, pripada drugoj generaciji došljaka, i Rudolf Zaplata svakako spada među takve.

Rudolf Zaplata je rođen u Tešnju 1901. godine…od oca Antuna, po zanimanju „kotarskog kancelista““ i majke Ide, rođene Szabo…

Osnovnu i srednju naobrazbu („veliku realku“) Rudolf je stekao u Sarajevu, a prirodne znanosti studirao je u Zagrebu i Beogradu gdje je diplomirao 1925. godine….

Od 1926. do 1929. godine službovao je kao suplent (pomoćni predavač) u Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu, nakon čega je kao pripravnik prešao u Zamaljski muzej, a kao sekretar Muzeja djelovao je od 1937-1941. godine.

…Pored velike zasluge koja mu, dakle, pripada za postojanje muzejske i potom Umjetničke galerije BiH koja je osnovana 1946. godine, Zaplatin neosporni doprinos i u kontinuiranom desetogodišnjem publiciranju priloga iz oblasti prirodnih znanosti i povijesti BiH. I za ovaj vid Zaplatine djelatnosti, pored njegovog znanstvenog afiniteta i zavidne naobrazbe ponajvažniji momenat jest pronalazak Nadina arhiva, kao i namještanje u Zemaljskom muzeju…

Bibliografija Rudolfa Zaplate sadrži 250 jedinica. Njegovi historiografski članci odnosili su se na širok krug tema iz života Bosne pod osmanskom vlašću, a zasnivali su se na nepoznatoj arhivskoj građi pa njegove tekstove i danas koriste historičari.

♦

Tešanj nekad i sad

♦

Sa table na Gornjoj čaršiji

H.G.