Protestni skup
Jedinstvena organizacija boraca iz Tešnja organizovala je protestni skup, ispred Centralnog spomen obilježja šehidima i palim borcima, pod nazivom Istina o odbrani 1992-1995. godine.
Almedina Hadžan je pročitala nedavno usvojenu Rezoluciju Općinskog vijeća o odbrani u periodu 1992-1995. godinu, a pročitani su i stavovi Jedinstvene organizacije boraca „Unija veterana“.
Učesnici protestnog okupljanja
Rezolucijom o odbrani u periodu 1992-1995. godine kao i izlaganjem ispred Jednistvene organizacije boraca daje se puna podrška sudskim organima u istragama protiv svih zločina iz proteklog rata. Istovremeno je upozoreno na istupe pojedinaca i organizacija i podleganje medijskim pritiscima za izjednačavanje žrtava i zločinaca.
Zaista, čovjek se nekada upita kako će izgledati historija ovih naših krajeva za 50 godina. Toliko je truda da se ona skroji prema nečijim željama i potrebama (ja pod historijom sebi predstavljam ono što se piše i govori, a povijest ono što se stvarno desilo).
Svjedok sam tih događanja i imam svoju istinu koju nemože niko promijeniti. Bez obzira koliko jezivo izgledao zločin nad pripadnicima neprijateljeske vojske u Crnom Vrhu od strane stranih ratnika (veliko je pitanje u čije ime su ratovali, ali BiH ništa dobro nisu donijeli) i nekih pojednačnih zlostavljanja, borba onih oko 14 000 boraca ne može nikako biti ukaljana. U uslovima kakvim je vođena, u početku samo sa pješadijskim naoružanjem dok su Tešanj prekrivale kasetne i klasične bombe iz aviona, a tenkovi i haubice gađale grad i cijeli prostor općine dok u njemu nije bilo nikakve vojne sile, borba je bila je dostojanstvena. Silne lune, avio granatiranje Tešanjke u septembru 1995. godine, druga granatiranja civilnih objekata su nekažnjena, ali jesu maltretiranja zatvorenika. Svi zločini moraju biti sankcionisani, ali ne po nekom paritetu nego po njihovom prioritetu, a to je veličina zločina. E, u Bosni je to teško. Nekom odgovaraju pariteti.
Gimnastičarka Sara
Informacijom iz Švedske, od Almira Ruštića, saznadoh da imamo jednu malu sugrađanku koja je već sada, i ako ima tek devet godina, izvrsna gimnastičarka. U to se možete uvjeriti ako pogledate film na youtube. Zove se Sara Ćostović. Kćerka je Armina i Ermeline (rođene Hadžiselimović). Trenirala je u rekreacinom klubu Olimp kod trenera profesora Almira Sarića.
Znajući joj roditelje, kolege Armina i Ermelinu i njenog djeda Nečka, odlučih se da ih nazovem i lično upoznam Saru.
Sara ide u treći razred osnovne škole „Huso Hodžić“ u Tešnju. Pitam je kakve su ocjene i kako je postala gimnastičarka:
Sve petice, a sa gimnastičkim vježbama sam počela krajem prošle školske godine, kada je prof. Almir Sarić dijelio letke kojima je pozivao učenike da se učlane u klub „Olimp“ kako bi se bavili sportovima među kojima je i gimnastika. Roditelji su me odveli u klub. Bilo nas je prvi dan šest, kasnije tri i sada sam školu gimnastike samo ja završila. Dobila sam diplomu o završenoj školi gimnastike.
Rekao sam Sari, da sam čuo za malo suza kod dodjele diplome. Sarin odgovor sve kaže:
Što sam se više smijala sve sam više plakala!!!¸
A i mama Ermelina je priznala da je bilo suza radosnica roditeljskog ponosa, ali da ih je uspjela sakriti.
Iskrene čestitke Almiru Sariću za stručan i nesebičan rad sa djecom.
Sarin brat Ensar je košarkaš. U subotu pobjedili u Kaknju. Bez poraza su. To su oni pioniri o kojima sam pisao u dnevniku.
Prof. Esad Bašić, Armin Čostović, prof. Adnan Šeljmo, Armelina Ćostovoć, prof. Samko Vejsić i Sara sa diplomom
Sara je očito talentovana gimnastičarka. Profesor Sarić je dao maksimalno što je mogao, sada bi trebalo nači stručnjaka za dalji Sarin napredak. Imali ih u BiH i koliko su dostupni da ocijene talenat i ko može dati podršku za dalje napredovanje? Roditelji bi želili, ali njihove mogučnosti su ograničene.
Ne može ni profesor Sarić, koji je preko 6 mjeseci nesebično radio sa Sarom bez ikakve nadoknade, dati više. Sara reče da joj je, šta više i paketić kupio za Novu godinu.
Drago mi je što imamo profesore fizičkog, entuzijaste koji su nam dugo godina nedostajali, ali me žalosti činjenica da mladi nemaju iste šanse kao u drugim zemljama da napreduju i da nas obraduju bosanskim medaljama. Možda će nas samo djeca iz dijaspore predstavljati u prvo vrijeme, a kasnije?
Sara na strunjači i u svom domu
Porodica Ćostović, desno Ensar košarkaš, nadam se šampionske ekipe već ove godine
♦
Predstavnici udruženja Prosvjetitelj iz Srebrenice u Tešnju
Predstavnici udruženja za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti Prosvjetljitelj iz Srebrenice sa predsjednikom Nerminom Mujkanovićem, koordinatorom Nerzudinom Hajdarevićem, članom Mehdinom Jakubovićem, posjetili su Tešanj i razgovarali sa Fuadom Šišićem, Esmirom Bašićem predsjednikom udruženja Klub prijatelja Srebrenice i Ibrahimom Hukićem.
Tom prilikom su izrazili zadovoljstvo saradnjom sa tešanjskom općinom, udruženjima građana i pojedincima i zahvalili na raznoj vrsti pomoći Srebrenici. Drugim općinama spominju Tešanj kao dobar primjer saradnje. Uručili su Plaketu donedavnom načniku općine Tešanj Fuadu Šišiću za doprinos unapređenju i podršci povratku u region Srebrenice.
Mujkanović, Hajdarević, Jakubović, Šišić, Hukić i Bašić
Pored općine i Kluba prijatelja Srebrenice pomoć je pružalo i udruženje žena Naša porodica, posebno pojedinci učesnici Marša mira, zatim firma Ascom i drugi.
Izložili su svoje planove među kojima je organizacija susreta u aprilu oko 50 asocijacija iz BiH, Srbije, Crne Gore i dijaspore, kao i prijedlog buduće saradnje sa tešanjskim organizacijama.
♦
Tešanj nekad i sad
♦
Sa table na Gornjoj čaršiji
HUSEIN GALIJAŠEVIĆ