Tešanjski dnevnik 18-25.03.2013. godine

Hamzalija i Hasko

Kad god prođem gornjim tabacima, odnosno ulicom Hamzalije Ajanovića, a vrijeme lijepo, sretnem dvojicu sugrađana koji su po mnogo čemu posebni. Bolest ih je uputila jednog na drugog više nego bi to bio slučaj da su samo komšije.

Hamzalija Mahmutefendić je bio radnik Pobjede i jedan je od onih koji je ranjen od granate koja je pala 13.09.1992. godine pred Dom kulture (tada je ubijeno petero civila). Izgubio je  vid i potpuno je slijep. Otišli krvni sudovi prvo od glaukoma, a onda i od šećerne bolesti. Hoda u pratnji supruge, ali je uspio ovladati da hoda ulicom ispred svoje zgrade držeći se za ogradu. Samo malo dalje je kuća Smaje Handžića, a do nje Hasana Mulabdića Haska.

Hasko je bio uspješan trgovac. Posao i život su ga tjerali da je bio stalno u pokretu, a onda moždani i srčani udar istovremeno.  Borba za život, postepena rehabilitacija, a onda osvajanje prostora ispred svoje kuće. Preko puta svoje kuće često sjedi na stolici uz komšinu garažu kada je lijepo vrijeme i ostvaruje kontakt sa vanjskim svijetom. Promjene vremena ga „ubijaju“. Žali se na bolove u kuku. Kada ga pogledam, oči mi kažu kakav mu je dan. Rado proćaskamo, a kada prođem kolima, a ne javim se sljedeći put osjetim blagi prijekor kod Haska.

I ako je mart Hasko mi ove sedmice izgleda puno horniji nego inače. Priča mi kako mu je nekada šetnja do Selamove kuće (jedno 50 m), dugačka kao nekada 10 km. Samo da mu prestanu bolovi u lijevom kuku i svijet bi bio puno ljepši i podnošljiviji. Puno toga je teškom mukom osvojio, ali još kada bi se riješio bolova.

Hamzalija opet jedva čeka lijepo vrijeme pa da ode u bašću na Ravnima pa da tamo osvaja metre samostalnog kretanja.

Kada to vidim i ono što se dogodilo Almiru zaista mi misli otjeraju svakodnevnicu i sve tegobe koje nosi život. Mnogi, pa i ja, ne umiju se radovati onome što imamo i što je svaki dan pred nama. Ponekad ne vidimo ljepotu života u običnim svakodnevnim stvarima, kao što je mogučnost kretanja, gledanja i sl. Uživati u onome što imamo, a ne patiti za onim što nemamo. Družiti se i poštovati druge. Širiti ljubav i radost, a ne stalno živiti u depresiji. Lijep dan, dobro zdravlje, a i porodica je dobro, je li sada sve drugo toliko važno. Ako niste sigurni prošećite ulicom Hamzalije Ajanovića i vidjet ćete dva sugrađanina koji i od onog što im je ostalo nastoje normalno živjeti i radovati se malim pomacima u njihovim mogućnostima..

Hamzalija i Hasko

Možda je prilika da se sjetimo tegle za krastavce.

Profesor filozofije je nakon časa izvadio veliku teglu za krastavce i stavio u nju loptice za tenis i napunio teglu. Pitao je studente da li je puna. Nakon što je dobio potvrdan odgovor, teglu je napunio sitnim kamenčićima, prodrmao teglu i kamenčići su popunili prostor između loptica. Nakon toga pitao je je li tegla puna i potvrdnog odgovora nasuo je teglu sitnim pijeskom, prodrmao je i pijesak je popunio preostali prostor između kamenčića.

Nakon pitanja da li je tegla puna i potvrdnog odgovora uzeo je dvije šoljice pune kafe i nasuo u teglu.

Nakon toga je profesor objasnio:

    Ova staklenka predstavlja vaš život, teniske loptice su važne stvari u vašem životu, zdravlje, obitelj, djeca, vjera i ostalo čemu se jako predajete.

Kamenčići su ostale stvari koje su važne posao, kuća..a pijesak predstavlja ostale stvari.

Ako teglu napunite pijeskom, nema mjesta za teniske loptice i kamenčiće. Isto vrijedi u životu, ako potrošite vrijeme i energiju na male stvari, neće te  imati vremena za važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom, nađite vremena za odlazak liječniku, izvedite partnera na večeru. Ponašajte se kao da vam je 18 godina. Uvijek će biti vremena da se kuća očisti i naprave popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice, stvari koje su zaista važne, utvrdite prioritete, a sve ostalo je pijesak.

A šta predstavlja kafa?

Bez obzira koliko mislite da je život pun uvijek  ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem.

 

Mann und Hummel u Banja Luci

Nakon prezentacija u Zenici i Tuzli firma Mann und Hummel je održala prezentaciju i u Banja Luci. Prezentaciji su prisustvovali podpredsjednik RS Enes Suljkanović, direktorica privredne komore RS Dragica Ristić, Radenko Komljenović načelnik Odjeljenja za privredu Banja Luke. Predstavnici Mann und Hummela su ponovo uspješno prezentovali firmu, a direktor Ramović je uručio donaciju od 5 000 KM dječijem domu Rada Vranješević.

Javna tribina

U organizaciji Centra civilnih inicijativa (ICC)  u maloj sali Centra za kulturu i obrazovanje održana je javna tribina  na kojoj su predstavnici zakonodavnih organa vlasti predstavili dosadašnje rezultate rada odgovarajuči na pitanja birača.

Karakteristika ovog skupa je mala posječenost, a največi broj posjetilaca je bio vezan za boračku populaciju i prosvjetu, pa su i dominirale teme o budžetskoj raspodjeli, njenoj nepravednosti, novom boračkom zakonu i dr. U odgovorima po svim pitanjima osjeća se stranačaka pripadnost i verbalne optužbe koje se mogu čuti i u skupštinskim klupama. Kako je to i skupštinskim klupama sva pitanja i razgovori se svode na  potrošnja u socijalnom i budžetkom sektoru, koji je očito postao tako brojan da je postao ključni u izborima, pa mu se i predstavnici vlasti dodvoravaju uvodeći ih stalno u nerealna prava. Malo je bilo riječi, skoro nikako, o onim koji pune budžet i njihovom socijalnom stanju, radu nacrno koji je takođe postao socijalna kategorija i predviđanjima punjenja budžeta da bi se realizovali doneseni zakoni i odluke. Organizator skupa je bio Rasim Džeko monitoring kosultant.

Skupu nije prisustvovao najavljeni kandidat NS RzB Igor Matanović.

Jasmin Smailbegović (SDP), Hasan Handžić (SBiH), Nermin Kadrić (SBB), Ibrahim Plančić (SDA), i moderator novinar Sanel Hasanović

Bez komentara

Banja Luka 20.03.2013. godine

    

Tešanj 23.03.2013.godine

Sat promocije tešanjskih voda i slatkiša

Svjetski dan voda se obilježava u cijelom svijetu 22.03. Tako je bilo i ove godine. Općina se uključila u obilježavanje tako što organizuje sat promocije tešanjskih voda i kolača.

Preko puta općinske zgrade postavljen je sto sa bocama mineralne vode Tešanjski kiseljak koje su djeljene prolaznicima besplatno.

Ponovo sa mladima

Nakon puta u Banja Luku i prisustva dosta zamornom razgovoru naših zastupnika sa biračima na javnoj tribini ostadoh u dilemi da li da savladam umor i odem u kafić Haustor gdje me pozvao gimnazijalac Emin Mahmutefendić.  Emin, koji je dobio ime po djedu koga sam dobro poznavao, je odličan momak, gimnazijalac koji svojim foto aparatom prati događanja, a ima i svoju web stranicu. Reče mi da će lokalni tim Asocijacije srednjoškolaca BiH  upriličiti  književno veče u kafiću Haustor, gdje će čitati svoje radove. Odluči da odem napravim par fotografija pa kući. Ali jest vraga, momci i djevojke napravili odličan program i ja ostadoh još sat i po. Tu sam ponovo sreo neka poznata lica iz predhodnih gimnazijalskih programa, kao što su Narcis Halilović, Almedina Hadžan i Anes Hodžić. „Krivac“ za veoma aktivne gimnazijalce je i njihova profesorica Alma Prnjavorac koju sam zapazio u prvom redu. Porede tešanjskih gimnazijalaca t usu bili mladi iz Doboja,  Enkera i dr.

Ovaj put su čitali svoje pjesme i prozne radove. Zanimljivo ih je bilo slušati, a svoju tačku kojom je dobro nasmijao prisutne, a bogami i mene, imao je Anes Hodžić.

Pozorišna predstava Cosa nostra

U okviru Tešanjskog proljeća odigrana je predstava Cosa nostra pred oko 100-130 Tešnjaka. U predstavi su glumile Belma Košutić i Minka Muftić.

Pioniri prvaci ZE-DO kantona

Pioniri košarkaškog kluba  Gradina pobjedom nad vršnjacima iz Zenice pionirima Kengura sa 60:47 osvojili su prvo mjesto u ZE-DO kantonu. Na taj način su se kvalifikovali za nastavka takmičenja i razigravanje na nivou Federacije BiH.

Šampioni sa trenerom Željkom Kršićem

Tešanj nekad i sad

Iz knjige prof. Mirze Ćemana Ferhad-begova džamija u Tešnju

Sa table na Gornjoj čaršiji

HUSEIN GALIJAŠEVIĆ

(Lektorisao prof. Mujo Pobrić)

O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *