TESANJ.NET stranica grada
Javna tribina „Bošnjaci u popisu stanovništva 2013. godine“
U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje, a u okviru „Tešanjskog ljeta“ i programa aktivnosti Udruženja žena „Naša porodica“ održana je javna tribina na temu „Bošnjaci u popisu stanovništva 2013. godine“. Gost tribine je bio dr. Senadin Lavić profesor na Fakultetu političkih nauka, predsjednik BKZ „Preporod“, član Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ i dr.
Amir Brka, dr. Senadin Lavić i ispunjena mala sala CKO.
Dr. Senadin Lavić je veoma jasno prezentirao poziciju Bošnjaka u popisu ove godine pri čemu raduje njegova informacija da ovaj put bošnjačke institucije „Merhamet“, Islamska zajednica, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i dr. imaju jedinstven u pristup vraćanju imena Bošnjak svom narodu.
Kahva
Kafana na Gornjoj čaršiji, koja nosi ime „Kahva“ je sigurno jedan od najstarijih objekata koji nije mijenjao svoju namjenu vjekovima. Objekat pripada vakufu Gazi Ferhad-bega i sa ovom imovinom se upravljalo kroz vrijeme kao i sa ostalom vakufskom imovinom.
Otišao sam u IZ da vidim mogu li dobiti podatke o starosti ovog vakufa. Rašid Orlović me upozna da upravo radi „Elaborat o Gazi Ferhad-begovim vakufima“ i pri tom mi dade da pogledam niz dokumenta i da iskoristim ono što mi treba za ovu moju zabilješku.
U knjizi „Tešanjske zanatlije i trgovci 1642-1992.godne“ Alije Galijaševića se spominju prve kafane 1600. godine, a vjerujem da je i „Kahva“ iz tog vremena. U knjizi dalje piše:
„U Tešnju se dosta rano pojvljuje kahva i veliki broj onih koji u njoj uživaju. Još prije 1639. godine postojalo je nekoliko kafana. Kahva je u Bosnu došla iz Abesinije preko Carigrada. Sačuvan je opis kafane kod nekog Jusufa 1870. godine…Da se u Tešnju kahva mnogo trošila, kazuje i podatak da je u 1867. godine za nabavku kahve utrošeno 4 900 groša. Od nekoliko gradova u BiH samo je Banja Luka potrošila nešto više….“
U dokumentima iz vremena Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije može se vidjeti da je „gospodarenje imetkom Gazi Ferhat-begove medrese vršilo Kotarsko vakufsko mearifsko povjerenstvo u Tešnju, a odobrenje budžeta i pračenje izvršenja vršilo je Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.
Imovinom je upravljao mutevelija. On je pravio završni Mutevelijski račun i slao na odobrenje u Sarajevo.
Dužnost mutevelije u Tešnju su obavljali:Asim-aga Galijašević od 1908-1912. godine, Ibrahim Ibrahimpašić od 1912-1921. godine, a Ahmed Mulalić od 1921-1929. godine.
Sa iznajmljivačima vakufa sačinjavan je ugovor. Tako je vakuf kafane 1939. godine iznajmio Muharem Berberović (otac Fehima), a „jamci i platci“ su bili Mehmed Mulabdić i Selim Berberović.
Nalov najamnog ugovora za kafanu sa Muharemom Berberovićem
Većina turista koji dolaze u Tešanj rado odmore noge na stolicama ispred „Kahve“ na Gornjoj čaršiji, gdje su istovremeno u prilici da nešto popiju i pojedu sa roštilja i bosanske kuhinje. Za to će se pobrinuti osoblje Emina, Zehrija, Huso i Ramo.
S lijeva: Emina Didić, Huso Sinanović, Zehrija Karabegović i Ramo Jašić sa gostima iz Zenice
Na moje pitanje zašto i muškarci ne nose narodnu nošnju, kažu da je to zbog toga što oni rade i druge poslove nabavke pa su često van objekta.
Rade u „Kahvi“ od kraja rata, a ispričaše mi nekoliko zanimljivosti:
„Jedno vrijeme, dok se nisu vratili u Doboj, bilo je petnaestak muhadžira koji su bili redovni gosti „Kahve“, a među njima bivši predsjednik Medžlisa IZ-a u Doboju Ahmet Čamdžić, Muharem, direktor, Hajro stari ugostitelj i dr.
Jedna stolica bila je rezervisana za Omera Abduzaimovića pa i ako neko sjedi na njoj kada on dođe odmah ustaje da je njemu ustupi. Poslije je stolicu imao Hajro Dobojlija. Muharem Nuhanović je bio čest gost sa svojim društvom, ali ga u zadnje vrijeme nema jer je bolestan. Redovan gost je bio i Numan Školjić“.
Penzionerska grahijada
Udruženje penzionera u Tešnju već devetu godinu organizuje druženje penzionera iz BiH na Kiseljaku pod nazivom „Penzionerska grahijada“. Primjetio sam jedan broj domaćih penzionera organizatora jedne ovako složene organiuzacije: predsjednika Ismeta Dizdarevića sa saradnicima Salihom Hadžiedhemovićem, Muhamedom Kadićem, Hilmom Kalabićem i Hajrom Saračević.
Najviše gostiju je bilo u blizini orgestra, desno Senad Delić miješa grah da ne zagori
Pristiglo je preko 1000 gostiju iz Mostara, Goražda, Bužima, Srebrenika, Srebrenice, Zavidovića, Gračanice, Živinica, Gradačca, Žepča, Tuzle, Gornjeg i Donjeg Vakufa, Teslića i naravno iz Tešnja. Ismet kaže da su nabrojani samo oni koji su se prijavili, ali da ih ima i iz drugih gradova.
Lijevo predsjednik udruženja penzionera iz Mostara Ćazim Šantić sa Mostarkama penzionerkama, desno raspjevani Gradačaničani
Penzionere su zabavljali i muzičari: Hamza Rahmanović, Amir Cerovac, Senad Durkalić, Ramo Džanić. Njima su se mogli priključiti i penzioneri gosti koji koji lijepo pjevaju. U velikom kazanu Senad Delić, inače poznati Željovac i igrač malog fudbala, pripremio je preko 1400 porcija ukusnog graha za goste.
Rifat Ćehajić
Na klupi pred brijačnicom skoro svakodnevno sretnem Rifata Ćehajića, penzionera. Rifat je gluhonijem od rođenja. Radio je u „Ukusu“ kao tapetar, veliki je „Tošk“-ov navijač, a od rane mladosti igra šah. Počeo je igrati prvenstvene mečeve za šahovski klub „Edhem Ajanović“ veoma mlad. Znao je iskazivati nervozu na kibicere zbog pretpostavljenog šaptanja poteza protivniku.
Rifat Ćehajić
Brat Ekrem, električar, je umro, a sada živi sa bratom Hamzalijom, koji već dugo nije sa porodicom. Rifat se brine o nabavkama, spremanju hrane i čišćenju jer je mlađi i zdraviji.
Švabo, kako ga neki sugrađani zovu, je omiljen u čaršiji, pa se u njegovoj mladosti angažovao i tadašnji predsjednik Salih Sarić da mu se preko generala Korajlića pomogne na VMA u Beogradu. Međutim, pomoći nije bilo.
Jednom ga je u nekoj gužvi u Ukusu neko udario sa leđa. Vidio mu je samo čarape. Sutra kada su radnici došli na posao išao od jednog do drugog i kada je kod jenog prepoznao čarape odmah ga je odalamio šakom.
Svoju komunikaciju sa ostalim sugrađanima je ostvarivao, kako se to kaže, išaretom. Jednom je objašnjavao da „Tošk“ igra utakmicu u Lipnici tako što bi sa prstima pokazivao kao da soli jelo (Tuzla), a onda pokaže lijevo.
Kada dođe u „Kahvu“ kada baci metalni novac jednom na sto to znači da naručuje kahvu, dva puta sok, a tri puta čaj. Kada spominje nekog rukovodioca onda pokaže prstima na rame gdje se stavljaju epolete i neki detalj vezan za ličnost. U takvoj komunikaciji jedan broj sugrađana može dobro da ga razumije.
Memorijalni turnir i 55 godina rukometa u Tešnju
Ovogodišnji 6. međunarodni memorijalni turnir „Fuad Prnjavorac-Fudo“organizovan je u vrijeme kada se obilježava i 55 godina organizovanog rukometa u Tešnju. Ova manifestacija je dio programa „Tešanjskog ljeta“, a ovaj put za razliku od prošlogodišnjeg otvaranju su prisustvovali predstavnici općine i kantona.
Na turniru su uzeli učešće klubovi: ŠR „Čelik-Junior“ iz Zenice, RK „Bihać“ iz Bihaća , RK „Ub“ iz Uba Srbija i domačin RK „Bosna-TS“.
Ekipe pred svečano otvaranje turnira, desno Azra Muslija i Romana Brkić
Na svečanom otvaranju obratila se u ime načelnika općine Azra Muslija pomoćnica za društvene djelatnosti, a turnir je otvorila Romana Brkić ministrica pravde u Vladi ZE-DO kantona.
Predsjednik društva agilni Šefik Ćusto je podijelio određena priznanja. Tako su priznanja dobili Avdo Ajanović za 40 godina rada u rukometu, a Avdija Adžamija za trideset. Sportski savez Tešnja je posthumno dodijelio priznanje za rad u rukometu Zinaidu Mehinoviću.
Pobjednik turnira je „Čelik-Junior“, drugo mjesto su osvojili rukometaši „Bihaća“, treće „Ub“-a, a četvrto domačini „Bosna-TS“
Refik Ćusto na otvaranju i Avdija sa Avdom zajedno 70 godina u tešanjskom rukometu
Pokrovitelj turnira je općina Tešanj, a veliki doprinos organizaciji smještaja dali su i članovi lovačkog društva „Kiseljak“ Tešanj ustupanjem apartmana za prenoćište i restoranskih prostorija.
Koncert Udruženja muzičara „SEVDAH-TE“ iz Tešnja
U okviru „Tešanjskog ljeta“ na trgu Ferhad-bega na Gornjoj čaršiji održan je koncert pod nazivom „Veče sevdaha“. Koncert je organizovalo Udruženje muzičara „SEVDAH-TE“ iz Tešnja.
Predsjednik udruženja je Ramo Džanić istovremeno je i interpretator sevdalinke
Izlet na Vučiju planinu
Ovaj put je Muho Berberović organozovao, zaista, odličan izlet. Uputili smo se u sedamdeset kilometara daleku planinu Meukrinje. Ovaj dio je u blizini Gluhe Bukovice i na dejtonskoj je granici Federacije BiH i Republike Srpske. Veže se za Vučiju planinu i čini jednu jedinstvenu visoravan. Krenuli smo iz Tešnja preko Teslića, Blatnice, Bijelog Bučija, Vučije planine, a zatim na Javorak u blizini Meukrinja. Tamo nas je čekao domaći ovčiji sir i pečeno janje. Sve je to Muho organizovao preko Osmana Mularifovića i Huse Sinanovića. Osman poznatiji kao Opa baš na ovom dijelu zajedno sa još jednim Tešnjakom Seidom Mujakovićem ima ovce, oko 350 grla. Seid nam ispriča da je nedavno izgubio 50 ovaca od groma, a Opa kaže da su ovdje vukovi domaće životinje.U blizini mjesta gdje smo sjedili ima i jedan izvor hladne vode za koju kažu da kada se napiješ odmah izgladniš. Uvjerismo se da ima nešto u tome. Apetita nije nedostajalo.
Muho Berberović, Osman Mularifović, Ahmet Čamdžić, Huso Sinanović, Kemal Ljevaković, Ramiz Brkić, Muharem Sejdić i Alija Galijašević, desno Muho domaćin izleta je veliki ljubitelj šume
Prekrasan pogled i mekana osušena trava pod nogama. Sa susjednog brda se čuje muzika, a primjećujem i dosta automobila. Odlučismo posjetiti i ovo mjesto. Kada smo došli tamo dernek, teferič na 1425 m. U kolo se uhvatilo i mlado i staro. Na kamionu muzičari sa razglasom pod hladovinom cerade, poslije odsviranog kola, zapjevaše pjesmu kojom čoban poziva čobanicu da mu se vrati iz grada. Prodavači nude pečenu janjetinu i pilad, sladoled i dječije igračke.
Mještanina Gluhe Bukovice Zuhdija Ćosić nam objasni o čemu se radi:
Detalj sa Javorka i narodno kolo na 1425m nadmorske visine
-Nekada smo na ovom mjestu slavili 4. juli Dan borca, a danas obilježavamo pobjedu iz proteklog rata. Ovdje su najvećim djelom stanovnici Gluhe Bukovice koja ima oko 950 stanovnika.
Pobjedini davaoci krvi
U subotu 17.08. me pozva Aljo Denjalić da dođem na druženje „Pobjedinih“ davalaca krvi. Znajuči da je Šefket Turalić jedan od davalaca krvi i da nigdje ne ide bez foto aparata zamolih ga da mi posalje fotografiju i nekoliko podataka o „Pobjedinim“ davaocima krvi. On to uradi, ali nisam mogao to uključiti u prošli Tešanjski dnevnik nego u ovaj zbog izleta na Meukrinje. Evo Šefketovog izvještaja:
„Svake godine dobrovoljni davaoci krvi “Pobjeda” Tešanj naprave druženje uz muziku uživo, dobru mezu i po koje piće. Skup je samofinansiran. Ove godine izbor je pao na Lipe, sada već poznato tešanjsko izletište gdje su na dojučerašnjim prvim linijama odbrane, nikle lijepe vikendice i prelijepi voćnjaci. Vrijedno pomena da ovo udruženje radnika već preko 40 godina organizuje darivanje krvi bilo kada je krv hitno potrebna ili se redovno odazivaju na
akcije darivanje ove dragocjene tečnosti.
Na druženje se odazvalo 24, od ukupno 40 evidentiranih radnika. Uz muziku i dobru mezu koju je i ovaj put izvrsno pripremio naš Šemso Semjenović popila se i koja „borovnica“ radi popravke krvne slike.
Ovi ljudi su ukupno 816 puta dali krv ili u prosjeku 20.4 puta svaki radnik ili ukupno su darivali cca 400 litara krvi!
Vrijedno je pažnje da su njih šestorica darivali preko 50 puta ovu dragocjenu tečnost. Hrabri i podatak da se sve više mladih naših kolega uključuje u ovu zaista vrijednu pažnje akciju.“
Stare fotografije
Ispraćaj Milenka Jukića u penziju
Stoje s lijeva: Mesud Mulabdić, Azem Unkić, Alija Đonlagić, Mehmed Halep
Sjede:Mahmut Mehinović, Milenko Jukić, Hasan Dolamić, Marko Baštijanović, Ahmet Turković
Fotografija iz albuma Amira (Mehmeda) Halepa.
Sa table na Gornjoj čaršiji
Husein Galijašević
