TESANJ.NET stranica grada
Popis stanovništva
U utorak prvog oktobra je počeo popis stanovništva u BiH. Bio sam odsutan od kuće, ali su svi dokumenti bili kod supruge pa je ona dala popisivaču potrebne podatke. Uz razgovor sa ljubaznom popsivačicom saznala je da je diplomirana pravnica koja već duži period ne može da nađe posao pa sada razmišlja da se osposobi za drugo zanimanje kako bi našla posao u inostranstvu. Inače je porijeklom iz Teslića sada živi u Tešnju. Slušajući na televiziji da nije dozvoljeno snimanje u domaćinstvu tokom popisa (valjda i fotografisanje) napravio sam fotografiju kada je odlazila iz kuće u susjedstvu.
A o popisu se zadnjih dana puno piše i priča. U centru pažnje je etničko opredjeljenje. Međutim očekivati je i mnoge druge važne i zanimljive podatke recimo o prosječnoj starosti, broju članova porodice, socijalnom stanju. U tri kuće (od kojih je jedna i moja) jedna do druge u mojoj ulici živi 6 stanovnika koji su prosječno stari 74,3 godine i svi su penzioneri. Kada se spustim niže niz ulicu pa Tabacima dalje možda nije prosjek ovako visok, ali ne zaostaje puno.
Kada je u pitanju etničko opredjeljenje sa svojih 68 godina prvi put sam imao priliku da se izjasnim etničkim imenom Bošnjak. U osnovnoj školi kod razrednice Kristine Momirov sam morao biti Srbin ili Hrvat. Bio sam Hrvat jer sam tada navijao sa fudbalski klub „Hajduk“. Kada sam pogledao svoju vojnu knjižicu, puno godina poslije odsluženja JNA, zapazio sam da mi je poručnik Kljajić upisao da sam Srbin.
U popisu pred protekli rat dobio sam šansu da budem Musliman, a evo sada mi je vračena mogučnost da se izjasnim starim imenom Bošnjak.
Zadnjih dana imao sam priliku da razgovaram sa mnogim ljudima i onim koji misle drugačije.
Moj susjed će se opredjeliti kao Bosanac jer smatra da nam je politika i IZ nametnula ovo ime Bošnjak, a opet jedan stariji čovjek smatra da je on musliman i da ne može biti ništa drugo. Ne čude me ovakvi stavovi. Dvadeset godina je tek kako smo povratili svoje historijsko ime koje je se nalazi u Ustavu ove države. Vračanje svom imenu Bošnjak smo skupo platili. Da nije bilo toga i da smo prihvatili da budemo Srbi ili Hrvati muslimanske vjere vjerovatno bi ova zemlja bila podijeljena i ne bi ni bilo rata i ogromnog stradanja Bošnjaka.
Delegacija Kraljevine Bahrein u Tešnju
Pored mene prođu i važni događaji koje bih rado zabilježio, ali jednostvano nemam informaciju da će se desiti. Više bih volio da sam prisutan događaju i da napravim fotografiju, ali eto nekada sam prinuđen prenijeti informaciju koju su mi obezbjedili drugi. Tako sam od Emira Unkića Debe dobio informaciju da je, zahvaljujući našoj zamjenici ministra Vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ermini Salkičević Dizdarević, u Tešnju boravila delegacija Karaljevine Bahreina koja je posjetila općinu Tešanj i tešanjske privrednike.
Ermina Salkičević Dizdarević
Pretpostavljam da je Ermina iskoristila priliku prisustava privrednika i biznismena na ZEPS-u u Zenici gdje su se prvi put pojavili predstavnici ove bogate zalivske države. Da nam je to tržište interesantno i da su mogućnosti velike pokazuje i primjer firme AS koja već izvozi svoje proizvode na ovaj prostor. Svaka čast Ermini, a Debi hvala na informaciji.
Šeremet Ibrahim
Nikako da porazgovaram sa Tešnjakom iz dijaspore i onda iznenada se pojavi, meni u gostima, Ibrahim Šeremet sin mojih velikih prijatelja Sedžada i Aiše. Životna sudbina zna zaista biti nepredvidima i često vrlo okrutna. Kada se sjetim odrastanja Ibrahima i njegove sestre Emine, koji su vršnjaci moje djece u dva mjeseca.Zajedno su odrastali i nikada ne bih mogao ni pomisliti da će ih sudbina odvesti tako daleko, u SAD. Ibrahim živi pedesetak kilometara od Vašingtona, a Emina u San Francisku.
Ibrahim Šeremet
U januaru 1988. godine sasvim iznenada od razornog infrakta umro je Ibrin i Eminin otac Sedžad. Sportisata cijeli život, poznati igrač i trener „Toška“. Radio u gruntovnici pa su ga dobro poznavali i iz sela i grada. Uvijek ljubazan i susretljiv, strašan drugar. Na početku rata u onom masakru pred Domom kulture 13. sepembra poginula je i mati Aiša od jednog gelera granate dok se nalazila pred ulazom u kuću dje su stanovali.
Ratni putevi Ibru odvedoše u Zagreb pa u Maleziju gdje je završio fakultet, upoznao sadašnju suprugu, kćerku profesora sa fakultetana na kome je studirao, inače Iračanina. Punica je Sirijka. Poslije su se preselili u jedno mjesto blizu Vašingtona gdje sada živi i radi u firmi Savvis kao direktor Hosting Infrastrucure, koja pruža internet usluge po cijelom svijetu. Ima sina i kćerku dolazili su jednom u Tešanj. Ne pričaju na našem jeziku. Sreća da se Ibro često čuje sa sestrom koja radi u jednoj medicinskoj ustanovi u San Francisku pa nije puno deformisao naš govor. Ibrin veliki prijatelj je bio i Almir Ruštić koji mu je bio od pomoći kada mu je bilo najteže i došao je, najviše zbog toga, da nakon njegove prerane smrti obiđe njegovu porodicu.
Dok smo pokušavali Ibru podsjetiti na jela koja je nekada jeo i volio (pita krompiruša, roštilj, tagarica) Ibro izvadi svoj američki „ručak“ od 190 kalorija. Inače trči one poznate američke trke sa preprekama i po blatu na 10 km. U svojoj borbi za egzistenciju Ibro je sav posvećen poslu i djeci, pa i nije bilo moguče pričate na neke opšte teme dijaspore i veze sa domovinom. Ibro čak ne prati ni nastupe naših fudbalera.
Ibrin američki ručak
Tešanjski Romeo i Julija, nadgrobni spomenici
U prošlom Tešanjskom dnevniku sam pisao o tešanjskom Romeu i Juliji kojima nisam mogao pronači grobove. Ove sedmice dobih E-mail od mog prijatelja i kolege Amira Terzića iz Čehoslovačke u kome su fotografije nadgrobnih spomenika koje ja nisam uspio pronaći.
Pošto je u petak osvanuo lijep sunčan dan, pa je sunce oko podneva osušilo travu natopljenu vodom od prvog ovogodišnjeg mraza krenuo sam tragom Amirovih fotografija. I zaista nađoha oba nadgrobna spomenika. Draginjin je veoma upadljiv sa desne strane na ulasku u pravoslavno groblje, a Ferid-bega desno uz novoprobijeni put za bolnicu desetak metara od skretanja. Tačno, kako je to zapisao Mustafa Ćeman, sa desne strane Musinog mezara, ali malo dalje nego što sam ja to prvi put tražio.
Otvaranje nišantaša Ferid-bega prema putu za bolnicu mogla bi se realizovati ideja da se turistima koji obiđu Musin mezar pokaže i ovaj nišanteš uz univerzalnu ljudsku priču o zabranjenoj ljubavi na tešanjski način.
Nišanteš Ferid-bega Azabagića i nadgrobni spomenik Draginje Savić
Uz dostavljene fotografije Amir je dodao i sljedeće:
Najprije bilo kazano da nema džennaze, ulema rekla da se neće klanjati džennaza
samoubici. Otac mu se vratio (Ferid-begu), nije prisustvovao džennazi iako je bio došao do Tešanjke..ali onda sve riješio Ademaga. Imate li vi dokaz, pismo, da se sam odlučio ubiti ili ga je neko otrovao? Nezapamčena kiša padala, i sprovod i džennaza bili isti dan.
Hvala Amiru Terziću na dostavljenim fotografijama.
HNU Oslonac predao ključeve osme kuće u ovoj godini
U organizaciji NHU „Oslonac“ izgrađena je i sedma kuća u ovoj godini za čevoročlanu porodicu Himze Ljevakovića iz Tešnja poznaog po nadimku Dženaza. Donator je Hifa d.o.o. Ukupna invesicija je iznosila 24 700 KM sa uključenim prikljucima za vodu i elekričnu energiju. Kuću je izgradila firma „Neđing“, a ključeve kuće Himzi je predao direkor Hifa d.o.o Muhamed Vrabac.
Direktor Hifa d.o.o Muhamed Vrabac predaje ključeve Himzi
Ispračene tešanjske hadžije
Među 1133 vjernika iz BiH koji će ove godine obaviti hadž, nalazit će se i 25 tešanjskih hadžija. Njih su ispred Plave džamije na Marin Hanu ispratili glavni imam Fuad-efendija Omerbašić, predsjenik Medžlisa IZ-a Zehrudin Kruško, načelnik općine mr. Suad Huskić, rodbina i prijatelji. Sa tešanjskim hadžijama ispračeno je i sedam hadžija iz Teslića.
Hadžije u Plavoj džamiji
Stare fotografije
U prijeratnom sistemu SFRJ-e organizovane su borbene jedinice društvena samozaštita i odbrane čija je namjena bila odbrana fabrika i uključivanje u široki front odbrane zemlje. Poslije svega što se desili početkom devedesetih godina taj sistem sada izgleda smiješan, ali u ono vrijeme radnici su imali ozbiljne vježbe obuke i odbrane. Ovo je fotografija odjeljenja čete Pobjede koja je zahvaljujući sredstvima koja su izdvajali da odbranu i mogučnosti angažovanja tih sredstava u fabrici imala naoružanu četu najmodernijim oružjem. Međutim na početku agresije oružje je pokupila JNA i podijelila SDS ovim članovima.
Prvi red s lijeva: Mirsad Škapurević Šico, Adil Bukvić Hare, Delveta Handžić- Smailbegović, Enisa Škapur-Berberović, Radoslav Simić
Drugi red: Jusuf Hrvić, Risto Blagojević, Dragica Lazarević i Alija Bračkan
