Tešanjski dnevnik 18-25.11.2013. godine

Muzika u Tešnju kroz vrijeme i danas

Susret sa Nedžadom Sarićem, koji i danas aktivno svira i pjeva, podsjeti me na  pjevanje i sviranja u nekim prošlim vremenima u Tešnju. Ponovo prelistah tekst dr. Đenane Buturović iz Zemaljskog muzeja Sarajevo objavljenog u knjizi „Glasnik Zemaljskog muzeja-Etnologija tešanjskog kraja“. U Arhivi pronađoh i tekst Smaila Terzića Penjka iz 1977. godinesa fotografijom tamburaškog orkestra iz 1901.godine.

 

Tekst Smaila Terzića Penjka

Evo nekoliko detalja iz teksta dr. Đenane Buturović:

Od prikupljenih 107 ljubavnih pjesama Salih Mešić je imao 47 sevdalinki. Kazivačice i pjevačice pjesama su bile: Azra Pobrić, Dilfa Mešić (majka Salihova), Badema Korajlić, Zlata Medarić, Duda Hadžiahmetović, Duda Brkić,  kasnije Džemila Hatibović, Fatima Ireiz, Hamza Ruštić, Zulejha Pašalić, Mehmedalija Jabandžić, Tima Silajdžić, Mujo Hadžić, Nisveta Hadžiahmetović ( tetka Nisva) i dr.

Tako je i tešanjska gradska sredina učestvovala u stvaranju sevdalinke. Sevdalinke su se pjevale u kućama i avlijama i uglavnom su ih pjevale žene i djevojke. Grozda Đurić se priključivala Zehri i Emi Mujčić, Vasvi Turalići i Šemsi Đonlagić. Šargija je bila instrument koji je pratio sedalinku na selu, a u gradu saz i tambura mada se spominje i šargija, a navode se i harmonika i ćemane (violina).

 Poznata su i dva mahalska harmonikaša Suljo Hukić i Meho Turković, a harmoniku je svirala i Duda Hadžiahmetović.

Muhamed Širbegović je prvi donio klavir u Tešanj. Muhamed je i sam pjevao, a naslijedila su ga i djeca Raza, Mina, Hamza i unučad Mujo, Muhamed, Alija i Sead.

Pored mojih sjećanja prikupi i sjećanja od nekoliko sugrađana o muziciranju u Tešnju.

Uz rijeku Tešanju prije mosta bila je čitaonica koja je imala baštu prema parku. Na igrankama je svirao tamburaški orkestar u kome su bili: Smail-beg Eminagić kontrabas, Ibrahim Šeremet, Meho Srkalović, Milan Busančić, Meho Bajraktarević. Tada su se prepoznavali po lijepom plesanju: Vahdet Smailbegović, Haso Ajanović, Meho i Hamzalija Bajraktarević.

Gitare i prim su lijepo svirali Suljo i Hidajet Mehinagić, Emilio Perić koji je i pjevao i kovač Nazif Tahić.

Sjećam se da su pedesetih godina bila popularna makedonske i meksičke pjesme. Harmoniku je svirao Safet Kapić, Ešefa Sejdinović, Raif Hasanbašić iz Trepča, a kasnijeMuhamed Beganović iz Medakova, Kemo Bejtić iz Raduše, Avdo Bahtić iz Koprivaca i dr.  a posebno se sjećam interpretacija meksičkih i makedonskih pjesama Ediba Turalića, a narodnih Ćefe Halilović moje školske drugarice, komšinice Zulejhe Terzić i nastavnika Saliha Hadžimehića, Senada Durkalića koji  već dugo pjeva i svira gitaru, a i danas to veoma lijepo radi.

Zabavne pjesme je pjevala Emina Ajanović. Kada dođe kod braće Mehe i Hamzalije Bajraktarevića dalmatinske pjesme je pjevao njihov brat Rašid.

Učitelji su svojim školovanjem stekli znanja sviranja na primu pa su često i oni znali zasvirati u društvu i javnim nastupima, a naročito Ibrahim Širbegović, Edhem i Hasan Mehinović, Nesuh Dizdarević, Salih Brkić i Ibro Prnjavorac.

Frulu je svirao Fadil Silajdžić. Safetovi učenici na harmonici su bili Rušto, Omer Pobrić i Enver Ajanović. Rušto je bio odličan Safetov učenik,svirao i javno, ali je prerano umro. Omerje napravio veliku muzičku karijeru. Pojavljivali su se u Tešnju sa harmonikom i Hamdo Agić i Ramo Rahmanović, braća Kantić iz Jelaha, Musto Kalaba, a u  KUD Pobjeda i samostalno sviraju Nijaz Nuhanović, Edib Smailbegović i Abdulah Đulović. Dedo Hadžiedhemović pjeva uz saz.

Šezdesetih godina formirano je muzičko društvo Temus koje je vodio Muhamed Dukatar iz Gračanice, a koje je imalo: džez, tamburaški, omladinski, ženski i narodni orketar. Pobjeda je kupila sve instrumente. Posebno je bio zanimljiv džez orkestar u kome su nastupali: Fikret Hafizović bubnjar (drugi bubnjar jer bio Mesud Kahrimanović), Smail Terzić svirao je trombon, Nečko Hadžiselimović trubu (Hakija Prnjavorac i Izudin Dizdarević su takođe učili svirati trubu), Dado Kantić saksofon, Avdo Bukvić saksofon i klarinet, a gitaru je svirao Eli Vulić profesor.

Tada se počinje slušati italijanska kancona (Dominiko Modunjo, Al Bano, Ola Činkventi i dr.)  i francuska šansona (Žilber Beko, Šarl Aznavur, Edit Pjaf i dr.). Tada se jako slušao Radio Luksemburg sa koga su se skidali hitovi. Pojaviše se tih godina i hitovi koji su ovladali i starim i mladim kao što je pjesma Dajana, Marina i Djeca pireja. Slušao se Pol Enka i Nil Sadaka pa onda krenu nova pop muzika preko grupa kao što su Grupa 220, Siluete i dr.

Početkom šezdesetih godina pojaviše u kućama i gramofoni RIZ Zagreb, a u to vrijeme i Čabi Čeker sa svojim tvistom. To je bio prvi ples koji se plesao odvojeno od partnera pa su ga prihavtili svi redom mladi i stari i oni koji su znali plesati i oni koji nisu.

Prije toga plesalo se uz tango, valcer i druge plesove, a posebno se sjećam da su dobro plesali Salih Sarić, Esma i  Fuad Smailbegović, Tima i Edhem Kerić, Vasva Turalić i dr.

Tad se pojavljuju i tešanjski sastavi nove muzike. Tako se formira grupa Lapsusi (Reuf Kapić Bendžo, Nedžad Kapić Presko, Miodrag Kuburić, Salih Livnjaki Aljo Agić Bagura, poslije i Nedžad Sarić).  Rok grupa  Srebrena mašina formirana je 1977. godine i obilježila je 1978. godinu, a sačinjavali su je:Ibrahim Ahmetagić bas, Mehmed Ahmetagić ritam, Žarko Šakotić solo, Senad Korajlić vokal, Muharem Elezović bubnjevi( zamijenio ga poslije Hamid Ćaro).

Plakat Srebrene mašine

Kroz novu grupu Generacija sretnika prošli su Enes Halilović, Halid Hundur, Ahmo Hundur, Ibrahim Hujdur Cuni, Suad Livnjak, Adnan Ljevaković, Mirsad Vukelić, Nedim Merzić, a kasnije iz nje nastaje rok grupa Manis 1984. godine. Tada sastav čine: Ibrahim Hujdur Cuni, Nedim Merzić, Suad Livnjak, Mirsad Vukelić, Enes Halilović i Adnan Ljevaković.

 

Lapsusi sjedi Reuf Kapić Bendžo, U sredini Salih Livnjak –Meša, gore Nedžad Kapić Presko, Miodrag Kuburić Miško i Aljo Agić –Bagura

Generacija sretnika s lijeva: Adnan Ljevaković, Mirsad Vukelić, Suad Livnjak i Nedim Merzić.

 Zabavni orkestar Alkatmeri je formiran 1976. godine, a u sastavu su bili: Ismet Pašalić solo gitara,  Nedžad Sarić ritam gitara, Rasim Brkić bas gitara, Sead Deljkić bubnjevi (poslije i Enes Halilović Mucika). Pjevale su: Jasna Mandžukić, Vildana Smailbegović.

Alkatmeri: Sead Deljkić Čkalja, Rasim Brkić, Enes Halilović, Nedžad Sarić, Ismet Pašalić i Rušto Pobrić

 Za Alkatmere su povremeno svirali Rušto Pobrić harmoniku, Nedžad Hadžiselimović trubu i Radovan Markov saksofon i trombon. Nakon rada od dvije tri godine povremeno se skupljaju da bi 1986. godine na inicijativu Nedima Merzića formirali tamburaški orkestar pod istim imenom u kome su još bili Emir Bajraktarević, Mirsad Vukelić, Ismet Pašalić, Zlatko Mehinović i Nedžad Delić Garo. Alkatmeri i danas egzistiraju.

Danas u Tešnju uz pomoć nove elektronske tehnike na skupovima, zabavama i u restoranima nastupaju solo: Nedžad Sarić, Ismet Pašalić, Suad Livnjak i Emir Bajraktarević.

Aktivna rok grupa je  DNK u čijem sastavu su Nedim Merzić, Mensur Krdžalić,  Almir Hadžikadunić Mija, Damir Nuhbegović, Elma Krdžalić solo.

Već od sedamdesetih godina veliku popularnost su stekli Jelaški tamburaši u kome su svirali: Rasim i Fahir Sadiković, Senad Salkičević, Fahrudin Mujaković, Branko i Mario Nesterović, Ibrahim Riković, Senad i Nerko Subašić, Komnen Žugić, Milenko Perić i Sakib Beširević Buco.

Omladinski ansambl je jedno od najaktivnijih muzičkih društava. Predvodi ih sigurno najbolji mladi harmonikaš u BiH Damir Galijašević koji je za samo dvije godine muziciranja na harmonici postao poznat širom Bosne i Hecegovine pa i šire. U orkestru harmoniku svira i Enis Elezović, gitare Nerman Turkić, Ahmed Elezović, Mirza Kotorić, tarabuk Almedin Mahalbašić, a klavijaturu Mehmed Turkeš. Pjevači su Halida Nuhanović, Adelisa Krdžalić, Selma Ahmetagić, Selma Plančić, Nedim Zilkić, Nedžad Hasanbašić, Zerina Zeničanin

Nedim Merzić

 Damir Galijašević

 

Dan državnosti

Dan državnosti BiH ove godine obilježavamo nakon 70 godina od dana kada je održan ZAVNOBIH u Mrkonjić gradu  i kada je utemeljena državnost  naše države.

Udruženja i pojedinci obilježavaju ovaj dan uglavnom na prostoru večeg dijela Fedearcije BiH, dok onim koji ne priznaju državu BiH ova historijska činjenica jako smeta pa obilježavaju neke kasnije događaje iz novije historije BiH ili neke historijske događaje vezane za druge države. Ove godine je grupa u dva autobusa sa oko stotinu naših sugrađana posjetila mjesto donošenja ove historijske odluke i pridružila se 3 000-4 000 drugih stanovnika BiH.

Tešnjaci na putu za Mrkonjić Grad

Veliki broj naših sugrađana je u proteklih sedamdeset godina davao veliki doprinos tekovini ZAVNOBIH-a, a mnogi su položili i svoj život. Sa dvojicom od njih sam bio veoma blizak i imao sam priliku da vidim šta su to oni uradili za BiH na privrednom planu, ali i u odbrani države. Dan prije obilježavanja  Dana državnosti je i datum njihove godišnjice smrti.

Zato ću i ja u Tešanjskom dnevniku podijeliti sjećanje na njih dvojicu posebno sa onima koji su ih poznavali.

 

Sjećanja

 

Enver Ajanović

1943-1998

Enver Ajanović je nakon završetka gimnazije i Mašinskog fakulteta u Sarajevu počeo da radi u Pobjedi 28.02.1968.godine. Poslije dolaska iz JNA vraća se u Pobjedu i radi poslove samostalnog konstruktora, zatim glavnog konstruktora, šefa službe razvoja. Sa ove dužnosti odlazi na mjesto šefa sektora Markertinga i razvoja, a nakon formiranja OOUR-a za direktora Marketinga i razvoja. Pred rat postavljen je za direktora Poslovne cjeline Marketing.

Odmah na početku rata angažovan je Opštinskom štabu teritorijalne odbrane kao pomočnik komadanta štaba. Od 1993. godine radi kao ambasador BiH u Njemačkoj.

Rat je sam po sebi veliki teret, ali je Enver teško preživljavao prve smrti boraca jer mu je bila dužnost da posjeti njihove porodice. Zatim je doživio teške trenutke bolesti i smrti kćerke Elme. Funkcija  ambasadora u veoma teškom vremenu za BiH u jednoj od najjačih evropskih država nije nimalo jednostavna. Poznavajući ga da se sav predao borbi za pravedan odnos Zapada prema BiH. Na kraju je i sam teško obolio i umro 24.11.1998. godine.

Ono u čemu je Enver bio prvi na tešanjskom prostoru je pristup prodaji i razvoju za evropske kupce u automobilskoj industriji. Govorio je njemački jezik i bio odličan poznavalac poslovne filozofije velikih evropskih firmi. To je bio temelj za Pobjedine odnose sa velikim evropskim firmama kao što su Mecedes, MAN, VW, Mann und Hummel i dr. U Pobjedinom timu bio je važna pogonska osovina napretka sa svojim pristupom tržištu i razvoju.

 

Enes Galijašević

1940-1993

Zvršio je industrijsku školu u Doboju i jedan je od onih koje je Izudin Aličehajić doveo u Pobjedu kako bi odgovorio zahtjevima moderne proizvodnje. Veoma brzo je počeo raditi u kontroli kod Sulejmana Hodžića i tu je proveo najveći dio svog radnog vijeka. Bio je dugogodišnji rukovodilac. I ako nije imao fakultetsko obrazovanje potpuno se uklapao u novi pristup kvalitetu koji je dolazio kroz zahtjeve velikih svjetskih firmi. Svi su ga cijenili i rukovodioci i radnici. Često je bio rukovodilac političkih i samoupravnih organa i svojim autoritetom kod radnika bio važna karika u donošenju razvojnih odluka koje su često imale otpora kod radnika jer su smatrali da će ulaganje u razvoj umanjiti njihova primanja.

 

Kao vrstan stručnjak postavljen je i za prvog direktora Fabrike auto dijelova u Jelahu. Nakon uspostave proizvodnje vraća se ponovo u Pobjedu kao rukovodilac Prijemne kontrole. Posebnu hrabrosti iskazao je u ratu, pa je posthumni nosilac najvišeg ratnog priznanja ratnog priznanja Zlatni ljiljan. Poginuo je 24.11.1993. godine vršeći dužnost vojnog kontrolora kao pripadnik Armije BiH.

 

Klub strijelaca obilježio Dan državnosti BiH organizaciojom takmičenja

Klub strijelaca na čelu sa Murisom Prnjavorcem i ove godine je organizovao takmičenje učenika osnovnih škola iz Tešnja i Doboj Juga u gađanju vazdušnom puškom. Učestvovalo je 13 ekipa sa po tri člana. Pokrovitelji takmičenja su Agencija za zaštitu ljudi i imovine Garda Sikurity Tešanj i pekara Klas vlasnika Armina i Šemsudina Sejmenovića.

U otvaranju takmičenja učestvovao je i hor Muzičke sekcije OŠ Rešad Kadić, a takmičarima se obratio i takmičenje otvorio načelnik općine mr. Suad Huskić.

 

Načelnik mr. Suad Huskić i organizator i sponzor takmičenja Muris Prnjavorac

 Prvo mjesto u ekipnoj konkurenciji osvojila je ekipa osnovne škole Gazi Ferhad-beg iz Jablanice koju su sačinjavali: Rasim Begunić, Medina Dugalić i Aida Bureić.  U muškoj konkurenciji najbolji pojedinac je bio Rasim Begunić, drugi Nedim Čajić takođe iz OŠ Gazi Ferhad-beg, a treći je bio Adnan Ahmić iz OŠ Džemal Bijedić iz Miljanovaca.

U ženskoj konkurenciji najbolja je bila Zerina Kahrović iz OŠ Rešad Kadić, drugo mjesto Medina Dugalić iz osnovne škole Gazi Fehad-beg, a treće Amina Bukvić iz OŠ Rešad Kadić.

U ekipnoj konkurenciji drugo mjesto osvojila je ekipa OŠ Rešad Kadić III, a treće ekipa OŠ Gazi Ferhad-beg II iz Jablanice.

S lijeva: Rasim Begunić, Nedim Ćajić, Amina Ramić, Zerina Kahrović, Amina Bukvić, Aida Bureić, Medina Dugalić i Amina Ramić

 

Možda su ovo nasljednici dosta jake nekadašnje ekipe strijelaca streljačkog društava Huso Hodžić iz Tešnja: Muharema Rakića, Atifa Terzića, Rifata Ferizbegovića, Enesa Hadžihasića, Fuada Korajlića, Nermina Piklnjača, Branke Simić, Envere Jabandžić, Alme Prnjavorac, Enise Škapur i Derviše Smailbegović.

Izviđači peti na Međunarodnom takmičenju u Banja Luci

Ovaj vikend je održano Međunarodno izviđačko takmičenje “38.novembarski susreti”Banja Luka 2013.Po veoma hladnom i kišovitom vremenu uspješno su pređene predviđene izviđačke discipline.Naročito zahtjevni zadaci su bili:konstrukcija staze,skica terena,kroki,skica dijela puta,profil terena,itinerer,prolaz kroz minsko polje,semafor,testovi prve pomoći,izviđačke organizacije i općeg znanja,zadatak iznenađenja te nezaobilazni KZP.Prvo mjesto je osvojila ekopa “Pokahontaš”Zenica,drugo mjesto ekipa “Valter” iz Nemile,a treće mjesto “Igmanikus” iz Ilidže.

Naša ekipa “Mujini zmajevi” zauzela je izvanredno 5 mjesto.Zbog nedostatka zdravstvene knjižice izgubili smo 3 mjesto.(35.5 bodova)

Pobrić Mujo,Nakić Suljo,Nakić Almedin,Dugalić Muris,Katavić Željko,Klašnić Ivan,Bašić Suljo,Đogaz Enver

 

Stare fotografije

Prva vodna škola odreda izviđača Huso Hodžić

S lijeva:Hasan Handžić, Nedžad Kapić Presko, Ibro Mandžukić, Sead Hafizović, Džemo Hadžiahmetović, Avdo Hadžiahmetović, Huso Hodžić, Miralem Halilbegović

Čuči Momčilo Spasojević. Iznad sa puškom na straži: Enver Abduzaimović

(Fotografija iz albuma Ekrema Ajanovića )

Sa table na Gorjoj čaršiji