TESANJ.NET stranica grada
Nakon saniranja upale u srijedu 14.05. bi i operacija, a ja već u subotu na čaju (ne daju još piti kafu) u Domu penzionera zahvaljujući našoj Općoj bolnici i ljekarima od prof. Besima Prnjavorca koji me primio kao hitan slučaj u vrijeme dežurstva, preko hirurga prof. dr.Škilje do anesteziologa dr. Jasne Jukić. Prije operacije su me prijatelji iz Sarajeva pitali gdje ću izvršiti operaciju, ako treba oni će to srediti u Sarajevu.
Rekao sam da ne treba da brinu, a ako njima zatreba kakva kvalitetna ljekarska intervencija neka dođu u Tešanj ja ću se potruditi da im obezbjedim mjesto.
Mislio sam početi voditi Tešanjski dnevnik od ove sedmice, ali ova kataklizma mi ne dade da mirno sjedim kod kuće.
U petak sam se ujutro probudio u bolesničkom krevetu i zapazih novog pacijenta sa zavijenom rukom. Upitah ga da li je možda saobraćajka, a on meni odgovori da je helikopterom izvučen zajedno sa suprugom i dvogodišnjom kćerkom sa krova kuće u Maglaju, da su se teško pješice prebacili do ambulatnih kola na Oručama jer su nastala klizišta. Porodicu je smjestio kod prijatelja u Misurićima (naselje u Maglaju prema Tešnju). Pored njega blatnjave pantalone i cipele. Zove se Nusret Pašić. Ozlijedio se prilikom evakuacije helikopterom. Korpa (kaiševi) nisu bili planirani za tri osobe pa su djevojčicu roditelji stavili između sebe, njegova ruka je pri tom bila na nepredviđenom mjestu. Ispriča mi kako je voda brzo nadolazila. U donjem dijelu kuće je dizao namještaj na viši nivo računajući da ne može voda doći tako visoko, a ona je došlo tik do plafona. Imao je prozore na krovu, gore su se izvukli i helikopter ih je spasio. Priča me baš zateče. Maglaj potpuno pod vodom. Samo dvadesetak kilometara od nas bili su najugroženiji gradovi u BiH, Doboj i Maglaj. Tako iz prve ruke saznadoh o strahovitoj prirodnoj nesreći kakava nema uporedbe, a koja je Bosnu i Hercegovinu.
Ujutro nema vizite u uobičajno vrijeme. Direktor, dr. Sejdinović izdaje zadatke onim koji su ostali u Općoj bolnici da brinu o pacijentima, a formirani timovi idu na teren.
Iako je bilo samo dva dana od operacije otpušten sam jer sam bio dobro, a vjerovatno se očekivao i veći priliv težih pacijenata. A onda one sve strahote sa TV ekrana.
Riječi jedne nene podsjetiše me na riječi koje sam nekada čuo, ali puno govore.
Nazor umrijeti ne mogu, ali nazor živjeti moram!
Imam dvije starije rodice u Doboju čija djeca su u inostranstvu, a desio se i smrtni slučaj kod suprugine snahe i krenem u nedjelju u Doboj. Imao sam sreću pa sam prošao glavnom cestom do prostora bivše željezničke stanice. Slika nestvarna. Kao poslije cunamija samo što su jače konstrukcije kuća nego u onim tropskim uslovima pa su ostale. Na starom željezničkom mostu zadržala se ogromna količina drveća koja je faktički usmjerila vodu prema gradu. Kada sam ušao u kuću rahmetli Ediba Hifzefendića vidio sam sve strahote ove nesreće. Voda je bila skoro do plafona, a sada je ostalo mulje i blato, a namještaj se „prizemio“ u neredu. Edibu srce nije izdržalo, a majka živa, devedeset joj je godina. Strašno.
Moje rodice su na višim spratovima pa nisu poplavljene. Kod Ramke susjeda Borka sa prizemlja čiji je stan bio pod vodom.Bile su dobre komšinice, a sudbina ih sada još više zbližila. Ramka stara i ima samo jednog sina u Americi, drugu dvojicu sahranila.
Pitka voda im je je najvažnija, konzerve, svijeće, pita dobro došle i ako nisu bile gladne jer je prije mene stigla pomoć. Hrane i vode imaju, ali su lijekovi problem. Supruga sve popisa i sutra odosmo ponovo u Doboj.
Drugi dan bez kiše, sunčano. Izbacuju se sve potopljene stvari i odvoze. Ljudi su sa maskama jer se već širi smrad izlivene kanalizacije. U blizini Romi odmah odvajaju željezne dijelove. Rekoše mi da je i poznatom doktoru voda ušla u ordinaciju i uništila uređaj za ispitivanje magnetnom rezonancom. Još ima blata i vode u pojedinim dijelovima grada. Od ulaska u grad i skretanja kod Modeksa ista slika, izbacuju se stvari iz potopljenih prostorija i odvoze.
U ponedeljak se sve izbacivalo iz potpljenih dijelova kuća, ljudi sa maskama osjeća, se smrad kanalizacije.
U ponedeljak prije odlaska u Doboj sam otišao do Vatrogasnog doma da prikupim podatke iz Štaba civilne zaštite. Na moju sreću sretoh i komandanta Štaba civilne zaštite, načelnika općine mr. Suada Huskića u razgovoru sa vatrogascima i Smailom Hujdurom članom Udruženja BiH iz Trsta koji je dovezao pomoć.
Smail Hujdur, načelnik Huskić
Zamolih načelnika za informacije. I pored zauzetosti i vidnog umora ( ipak su bili u pitanju ljudski životi, jednu noć je morao i u hitnu pomoć zbog stresa i iscrpljenosti) izdvojio je vrijeme da mi prezentira informacije. Evo šta sam zabilježio:
Prvo i najvažnije zahvaljujući provedenim aktivnostima na tešanjskoj općini nije bilo ljudskih žrtava.
Blagovremeno je proglašeno Stanje prirodne nesreće i Štab civilne zaštite je odmah organizovao sjednicu izdati su zadaci članovima po oblastima prema utvrđenim planovima.
U početku je bilo problema sa vezama, jer sistem komunikacija BH Telekoma je pao pa je bilo nemoguće uspostaviti koordinaciju. Međutim, ubrzo su uspostavljene relejne veze tako da se mogla pratiti situacija u svakoj sredini i preduzimati konkretne mjere. Naravno da je u prvim trenucima bila veoma važna i samoincijativa građana u mjesnim sredinama, jer su poplava i njene razmjere i brzina dešavanja bile nepredvidive.
Na tešanjskoj općini potopljeno je 90 kuća i nastalo je 59 klizišta. Od toga 49 je obiđeno sa stručnim ekipama. Neka od njih su zahtjevala evakuaciju stanovnika, pa je 9 porodica iseljeno, a na sedam izvršena intervencija. Na općini nema nepristupačnih naselja.
Najviše poplavljenih kuća ima u MZ Šije gdje je poplavljeno 68 kuća od kojih je 6 bilo potpuno pod vodom, a najkritičnije je bilo u dijelu koji se zove Gornje Polje. Uspjeli su evakuisati u više dijelove i stoku.
Prvi dan (četvrtak 15.05.) je izvučeno 60 ljudi čamcima. (Pročitao sam tekst Fuada Šišića o Izudinu Turkešu koji je sa svojim čamcem i velikom hrabrošću spašavao mještane Šija).
Bilo je i vrlo dramatičnih situacija jer jedan broj stanovnika nije htio da napusti kuće, jer nisu očekivali tako nevjerovatno visok nivo vodostaja. Kada je voda direktno ugrozila njihove živote bilo je veoma rizično i opasno ih čamcima evakuisati. U Kraševu je evakuisano 6 odraslih osoba i dvoje djece. Ista akcija spašavanja je obavljena i u općini Doboj Jug.
U Kaloševiću je napravljen nasip koji je sačuvao od večeg vodostaja oko 100 kuća.
Jelah Polje je bilo potopljeno, ali nije bilo dramatičnih situacija.
O svim građanima općine koji su morali napustiti svoj dom vodi se briga. Upravo Centar za socijalni rad obilazi ove porodice radi prikupljanja podataka o njihovom socijalnom stanju i preuzimanju brige do rješavanja trajnog rješenja. Ljekar će izvršiti pregled svih evakuisani.
Za čišćenje kuća angažovano je 6 radnih mašina, 40 traktora i 150 volontera na različitim lokacijama.
Nakon čišćenja kuća specijalizirane službe Doma zdravlja i Opća bolnice su organizovali dezinfekciju.
Štab civilne zaštite na svojim zasjedanjima, donosio je odluke na osnovu situacije koja se mijenjala iz časa u čas.
Vršena je distribucija hljeba, vode, nafte prema Doboju i Maglaju. Angažovane su i cisterne sa pitkom vodom prema ovim općinama.
Prikupljena pomoć u Vatrogasnom domu.
U Općoj bolnici i Domu zdravlja primjenjene su sve potrebne mjere koje se primjenjuju u ovakvim slučajevima. Pored ostalog u Maglaj su otprmljena dva potpuno stručna sanitetska tima. U utorak je jedan tim otpremljen za Orašje. Zbrinuti su svi dijalizni pacijenti iz Maglaja, a primljeno je 28 dijaliznih pacijenata iz Doboja, a svakodnevno se vrši sterilizacija materijala za bolnidu u Doboju.
Štab civine zaštite je blagovremeno donosio odluke kao što su obezbjeđenje pitke vode u kanisterima od 5 l u puniocima vode i njihova distribucija. Isto je urađeno i kod proizvodnje hljeba.
Dok sam razgovarao sa načelnikom na sto mu je donesen pregled.
U saradnji sa Udruženjem privrednika proizvedeno je i distribuirano: 12500 kom. hljeba i peciva, 9 600 l vode, 5 000 l nafte, 6 000 kom pašteta i narezaka.
Uz pomoć građana: 3 000 konzervi, 800 pakovanja vode, 1200 litara mlijeka.
Svaki ulaz i izlaz su evidentirani dokumentima.
Štab civilne zaštite objedinjava sve aktivnosti, pa sam tako zatekao u Vatrogasnom domu i volontere, srednjoškolce Crvenog križa iz Tešnja.
Srednjoškolsci volonteri i predsjednik Planinarskog društva. Rade poslove prijema i otpreme pomoći
Udruženje privrednika je već obezbjedilo značajna novčana sredstva koja če se koristiti putem Štaba civilne zaštite za rješavanje najugroženijih na područjima općina Tešanj, Doboj Jug, Doboj i Maglaj.
Pošto sam imao priliku da budem kod ugroženih stanovnika korisnika pomoći, a evo i kod onih koji pomoć organizirano prikupljaju i prosljeđuju zaključio sam da je u ovim trenucima veoma važno biti racionalan i svaku pomoć treba organizovati prema potrebama, a to najbolje znaju u Štabu civilne zaštite.
U prvoj fazi je bila najvažnija pomoć voda i hrana, u drugoj sredstva za dezinfekciju i ličnu higijenu, a slijedi ona najduža i najduža koja traži najviše sredstva: obezbjeđenje uslova za trajni povratak u domove.
Možda je sada nepotrebno donositi neke namirnice koje više nisu kritične, ali druge postaju nužna potreba, a to je kako ljude vratiti u njihove domove kada su ostali samo zidovi, a sve drugo neupotrebljivo u prostorijama koje su za život najvažnije. Trebaće uraditi podove, nabaviti kučne aparate, namještaj, stolariju. Zato bih preporučio svakom onom, posebno u inostranstvu, da prije organizovanja prikupljanja pomoći, provjeri šta je to potrebno. A današnje internet veze sa Štabom civilne zaštite i njenim komadantom mogu se ostvariti bez problema. Ono što je donatorima posebno važno da oni koji dostavljaju pomoć znaju da se i zloupotreba može izbječi ako pomoć ide kroz sistem. Sve se dokumentuje i na ulazu i na izlazu.
Drugo što je veoma važno i Vijeće ministara je donijelo odluku da se ne plača PDV na humanitarnu robu.
Uvjerio sam se i sam u to. Imao sam potrebnu da obezjedim direktno uručivanje par stotina maraka iz inostranstva ugroženoj osobi. Načelnik je nazvao Mjesnu zajednicu Šije dao mi ime i telefon predsjednika MZ Šije koji ima najbolje inforamcije kome je pomoć naj potrebnija.
Za one koji putuju je važno da je put od Sarajeva do Maglaja prohodan, da se u Maglaju treba prebaciti na desnu obalu Bosne do Doboja ili skrenuti u Ševarlijama ili ići preko Doboja. Put je pred ulaskom u Kosovu zatrpan i prema stručnjacima sanacija neće moći biti izvršena prije dva tri mjeseca. Preko Crnog Vrha idu samo putnička vozila, ima odrona pa se na mjestima ide jednom trakom. Ovo su informacije koje sam dobio od načelnika i od putnika koji su prošli ovim trasama. Naravno, kako to kod nas biva obilježavanje je za sada loše na glavnim saobraćajnicama, ali kada dođete u Ševarlije imate dobre kartonske putokaze..
U Maglaj nisam mogao otići, ali zamolih Nedžada Hadžišehića radnika Muzeja , koga svi dobro znaju kao domaćina Eminagića konaka, da napravi nekoliko fotografija. On je iz Maglaja i krenuo je u nedjelju da pomogne bratu Ismetu i snahi Behiji oko čišćenja, Porodica Hadžišehić ima kuću u Omerdinom Polju. Naravno ni tamo nije moglo bez Tešnjaka. Nasiha Nakić sa svoja dva bratića bila je tamo u humanoj misiji pa je Nedžad i njih fotografisao.
Maglajska ulica nakon povlačenja vode
Behija, Ismet i Nedžad sa pripadnicima trećeg voda prve čete prvog pješadijskog bataljona Oružanih snaga BiH iz Zenice sa vodnikom Dževadom Mačak. Oni su odvlačili kamionom sve poplavljene stvari.
Nasiha Nakić sa svoja dva bratića nastavlja tradiciju humanih akcija porodice Nakić iz Tešnja
Naš Tešnjak na privremenom radu u Engleskoj izrazio želju da donira porodici sa djecom jedan novčani iznos.Nazovem predsjednika MZ Šije čiji broj mi je dao Načelnik i uputih se sa bratom Muhamedom, koji mi je bio vozač, da predamo donaciju. Predsjednik MZ Šije, istovremeno i direktor škole u Šijama Edin Alić. Povede nas do porodice kojoj je pomoć namjenjena. Kuća se nalazi preko puta rasadnika u Šijama. Tamo zatekosmo cijelu porodicu kako čiste dvorište i neke objekte.
U vrijeme poplave samo je dio krova vorio iz vode.
Voda je u vrijeme najvišeg vodostaja dostizala blizu saobračajnog znaka na cesti.
Sabahudin i Senada imaju dva sina Minela 11 godina i Inela od 5 godina. Sabahudin je na Birou rada, nema dana radnog staža, demobilisani je borac. Supruga ne radi. Preko puta stanuje majka u maloj kući koja je takođe bila pod vodom. Ona ima koja ima šećernu bolest i upravo joj je nestalo inzulina i obratila se za pomoć Edinu.
Sabahudin i Senada su očistili kuću i čekaju dezinfekciju
Edin Alić sa radnikom iz Doma zdravlja ili Opće bolnice koji vrši dezinfekciju objekata
Edinov mobitel stalno zvoni, a sa svih strana ga dozivaju, a on njih obavijesti da će danas biti organizovana podjela graha. To će biti prava poslastica nakon pet dana ishrane hljebom i konzervama.
Dok smo se vraćali Edina prozivaju u vezi vode. Danas se iznenada zamutila i on upozorava da se ne koristi dok se ne ispita. Problem je i pojenje stoke. Sada su zaraze najveća opasnost.
Sinoć na TV BH1 jedan policajac iz Doboja kritikuje krizni štab u Doboju i u RS-a, a zahvaljuje se Fedearciji i Tešnjacima jer su im prvi pritekli u pomoć sa hljebom i vodom. Poslije i načelnik opštine Doboj zahvaljuje na pomoći Tešnjacima, lijepo za uho.
U utorak ujutro u Gradskoj kafani mi se pridruži poznato lice iz Doboja. Izbjegao je u ratu u Tešanj. Česti je bio gost u Gradskoj kafani. Sada mu je kuća bila pod vodom, ponovo sve uništeno. Muka u duši. Za lijek od ove muke, kaže, došao u Tešanj da odmori dušu.
Na ulici sretoh meni već dobro poznata lica mladih izviđača koji po kućama skupljaju pomoć nastardalim (nadam se da su i oni sistemu). Obzirom da im je starješina Odreda lektor Tešanjskog dnevnika Mujo Pobrić zamolih ga da mi dostavi osnovne podatke o njihovim aktivnostima kada je humanitarna pomoć u pitanju:
„Izviđači kao specifična organizacija,u svom programu imaju i neke elemente kao što su spašavanje, zbrinjavanje, pružanje prve pomoći, kurirska služba i slično. Štab odreda je donio odluku da se sa svojim kapacitetima uključimo u aktivnosti prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći na ugroženim prostorima koji su pretrpili poplavu,a onda i klizišta.Koordiniranom akcijom koju provodi Savez izviđača BIH,mi smo odmah reagovali i počeli smo sa prikupljanjem hrane, higijenskih potrepština, odjeće, ćebadi, vode. Savjet MZ Tešanj je ovlasti nas za prikupljanje pomoći na prostorima MZ .Prvi kontigent pomoći smo o otpremili 17.5.2014.godine u Nemilu kao jedno od najugroženijih područja.Naša pomoć je prevezena jednim kombi vozilom i jednim automobilom i predata je Odredu izviđača „Safet Ribić“ Nemila i MZ Nemila.Ta pomoć je uz pomoć izviđača na leđima,u rancima prenošena do Orahovice,Topčić Polja i Željeznog Polja i direkto uručivana u ruke onih koji su bili odsječeni od svih komunikacija.drugi konvoj smo ponovili 18.5.isto u Nemilu u istom obimu kao i prethodni dan.Isti sat izviđači su otpremili pomoć na leđima ponovo za Orahovicu i druga naselja oko Nemile.19.5.2014.godine,otpremljen je identičan konvoj sa hranom,vodom,ćebadima i odjećom u Maglaj.Pomoć je podijeljena stanovništvu najugroženije ulice koja se graniči sa rijekom Bosnom(mislim da je Ulica Ilijasa Smajlagića)direktno u ruke ugroženim stanovnicima.Pomoć su uručili naši mladi članovi i uprava odreda.U pratnji kao domaćin nam je bio Muhamed Herceg,a za našu pomoć nam se lično zahvalio i načelnik općine Maglaj ,Mehmed Bradarić koji se zadesio na istoj lokaciji.Posebnu zahvalnost dugujemo vlesnicima firme „Adže classic“ braći Kantić koji su sa nama od početka aktivnosti i stavili na raspolaganje svoje vozilo.Mi nastavljamo svoju misiju i dalje.Pokazali smo da izviđači mogu biti veoma korisni članovi naše zajednice.Uskoro će doći do realizacije još nekoliko projekata u pomoći stanovništvu koje će nam proslijediti naši prijatelji izviđači iz okruženja.Mi to znamo i moramo da budemo dio zajednice koji će biti u funkciji olakšanja životnih teškoća naših prijatelja,komšija,drugara.Hvala svim našim članovima i stanovnicima koji su učestvovali u pomoći,posebno stanovnicima MZ Tešanj.“
Mladi izviđači Arnes Ruštić, Elvira Katavić, Lejla Škrebo i ostali na utovaru pomoći
Ne stigoh otići do Fahrudina Hrvića. Od mještana sela i sugrađana u Tešnju sam čuo sve najbolje o njemu i njegovoj Radio-Anteni koja je bila aktivni učesnik u razmjeni informacija od prvog trenutka i da su svojim radom dali veliki doprinosu borbi protiv stihije.
Husein Galijašević
