Tešanjski dnevnik 30.6-7.7.2014. godine

Tri godine Tešanjskog dnevnika

Tešanjski dnevnik sam počeo voditi od 4.7.2011. godine i objavljivati na tesanjweb.com. Podsjećanje na taj dan me prvo asocira na prerano umrlog mladog urednika ove stranice Almira Ruštića. Imao je puno novih ideja. Razgovarali smo o tome i predložio sam mu da na stranici objavljuje razne tekstove vezane tešanjsku historiju, privredu, fotografije. Prihvatio je,  a prve tekstove smo pisali ja i brat Alija, zatim Hasan Subašić. Potom je došla i ideja o pisanju dnevnika.

Kada radite tako nešto onda dođe i vrijeme da se zapitate vrijedili to raditi, ako vrijedi do kada. Ja se preispitujem kada dođe godišnjica izlaženja. Za takav posao treba dosta vremena, a i penzionerskog novca, manje za telefon i gorivo, a dosta za štampanje primjeraka za Muzej, Opću biblioteku, za svoju arhivu i nekoliko prijatelja. I ove godine je bilo tako, dok mi se ne dogodi jedan neplaniran susret. Na mostu kod hotela obrati mi se, na prvi pogled nepoznata, relativno mlađa gospođa. Zastadoh sa dilemom koja se događa vjerovatno svim starijim ljudima, kada trebaju prepoznati osobu koja im se javi. I dok sam prebirao po glavi ona mi skrati muke:

Vi mene ne poznate, ali ja vas znam. Vi ste hroničar i ja redovno pratim „Tešanjski dnevnik“, a i moji u inostranstvu!

Pa sada hajde prestani pisati. Sa druge strane prisustvujem događajima kojima inače ne bih prisustvovao. U svemu tome ima i nekog zadovoljstva.

Kada Tešanjki dnevnik ne izađe na vrijeme (kao prošle sedmice zbog odsustva urednika) onda me na ulici zapitkuju za razloge i oni za koje nikada ne bih pretpostavio da čitaju Tešanjski dnevnik. I tako promijenim odluku o prestanku pisanja Tešanjskog dnevnika. Kažem sebi, hajde još ovu godinu, ako bude života i zdravlja.

 

Toplifikacija grada 

U ulicama Tabaci i Braće Mulabećirović kopaju se kanali i polažu toplovodne cijevi. Dobar razlog da posjetim direktora JP Toplane Asima Bašalića.

U okviru planirane toplifikacije grada ugovoreni su radovi za dovođenje sekundarne mreže u navedene ulice i primarne mreže od mosta kod Sberbanke do podruma pošte gdje se planira izgradnja toplinske stanice od 2,5 MW. Vrijednost ovih radova je oko 160 000 KM. Vrijednost planirane toplinske stanice je 93 000 KM i ova sredstva još nisu obezbijeđena.

 

 

Ovakvom konstrukcijom finansiranja navedenih radova, građani koji se žele priključiti na toplovodnu mrežu ne bi snosili troškove toplinske stanice, primarne i sekundarne mreže nego samo troškove priključenja od šahta do njihovog stana.

Cijena troškova grijanja bi bila 2,44 KM/m2 stambene površine+PDV tokom sezone (6 mjeseci).

Postoji mogućnost i kupovine kalorimetra i plaćanja po utrošenoj energiji.

Pored ovih troškova jednokratno bi se platila taksa Općini u iznosu 5 KM/m2 stambenog prostora.

Planiran je završetak radova do početka sljedeće grejne sezone.

 

Rizo Fejzić novi direktor Enkera

Umjesto Berzada Vilaševića na mjesto direktora Enker d.d. imenovan je Rizo Fejzić

 

Rizo Fejzić je rođen 1962. godine u Tešnju. Srednju ekonomsku školu je završio u Doboju, a Ekonomski fakultet u Sarajevu. Prvo zaposlenje je imao u „Vemalu“, ali je nakon kratkog vremena prešao u Tvornicu svjećica. Obavljao je poslove u nabavi, zatim je radio na izvoznim poslovima, bio je rukovodilac Prodaje i Izvršni direktor komercijale i nabave. Govori engleski jezik.

 

Berzad Vilašević je rođen 1959. godine u Tešnju. U Tešnju je završio Srednju mašinsku tehničku školu, a Mašinski fakultet u Sarajevu. Kao stipendista „Pobjede“  počeo je raditi kao tehnolog, a obavljao je i poslove šefa Službe alata, direktora proizvodnje i tehničkog direktora Pobjede. U Enkeru je  od 1996. godine na mjestu direktora.

Tvornica svjećica, danas Enker d.d. svećano je pustio u rad Dragutim Kosovac 9.9.1974. godine. Do tada proizvođač svjećica u bivšoj Jugoslaviji je bio Trudbenik iz Doboja sa tehnologijama koje su bile daleko od onih koje su instalisane u Tvornici svjećica. Kapacitet je bio oko 15 miliona svječica, licencni partner KLG iz Engleske. Svjećice su uvijek imale odličan kvalitet, ali je tehnologija određena prema količini bila manje konkurentna u odnosu na velike svjetske proizvođače. Dok je u početku odnos proizvodnje svjećica u odnosu na proizvodnju proizvoda od keramiku bio 60:40 danas je procenat obrnut.

Nakon rata Tvornica svjećica, na čelu sa direktrom Vilaševićem se susrela sa nizom problema zbog direktnih i indirektnih materijalnih ratnih šteta. Izgubljeno tržište, struktura tržišta se promijenila, radnika puno više u odnosu na veličinu prodaje itd. Bilo je zaposleno preko 400 radnika. U procesu privatizacije  preostali državni kapital su kupili radnici na čelu sa ortačkom grupom. Direktor je zajedno sa vlasnicima vodio poslovnu politiku sa naglaskom na socijalni status radnika. Tako da niko nije dobio otkaz zbog viška nego se radničkom solidarnošću čekalo vrijeme prirodnog odlaska iz tvornice penzionisanjem. U cijelom mandatnom periodu Vilaševića isplačivane su redovne plate i sve obaveze iz plata. Tvornica nije zadužena i ima osnova za dalji razvoj posebno u oblasti keramike. Danas u tvornici radi oko 270 radnika  od čega 205 ima stalni radni odnos.

Nova politička partija u Tešnju

U odnosu na predhodne lokalne izbore na predstojećim izborima za više nivoe vlasti u oktobru na listama će se naći pred tešanjskim biračima i kandidati nove političke partije Demokratske fronte-Željko Komšić.

Politička partija Demokratska fronta osnovana je 28.1.2014. gdoine, a pokretač osnivanja  je aktuelni član Predsjedništva BiH i raniji dugogodišnji, istaknuti član SDP-a Željko Komšić.

U međuvremenu stranka je promijenila ime i sada se zove Demokratska fronta –Željko Komšić

U Tešnju je formiran Općinski odbor Demokratske fronte-Željko Komšić koji sačinjavaju: Nafa Subašić, Haris Hrnjić, Nermin Kadrić, Mirano Jupić, Enes Ogrić (Mahmut Galijašević je bio član, ali je nakon imenovanja za mjesto direktora Mann und Hummela koje je depolitizirano otkazao članstvo u stranci pa time i u Općinskom odboru). Predsjednik koji je istovremeno i član Općinskog odbora je Samil Džemo.

U okviru aktivnosti kandidovanja svojih članova višim organima stranke Općinski odbor je za predstojeće izbore dostavili svoje prijedloge, za Kantonalni parlament ZE-DO četiri kandidata, a za Parlament Federacije BiH jednog kandidata.

 

Samil Džemo je rođen 1970. godine i dolazi iz Džemilić Planja. Završio je Srednju tekstilnu školu, a bio je i student Mašinskog fakulteta. Prvo zaposlenje je imao u vojsci Federacije BiH kao oficir za vezu do 2002. godine. Od tada radi u auto kući UNO gdje je voditelj prodaje i marketing menadžer. Ovo mu je prvo političko angažovanje.

Pobjedine pumpe ponovo sa Mercedesovom zvijezdom

Od Šefketa Turalića dobih informaciju da je spoljna kontrola Mercedesa posjetila Pobjedu kako bi provjerila njene sposobnosti za isporuke. Rezultati audita su bili odlični,  Pobjeda uvrštena u klasu U2 što znači da može biti dobavljač Mercedesa i da se prve narudžbe mogu očekivati za par sedmica!

Posjetio sam Pobjedu i u društvu Šefketa Turalića obišao sve procese. Zaista sam se uvjerio u visok organizaciono-tehnološki nivo fabrike koja ove godine slavi svoj 60. rođendan. Izvanredno je implementiran sistem upravljanja kvalitetom. Čak je i restoran uređen i sada izgleda kao ugostiteljski objekat. Cvijetnjak između hala, a u jednom dijelu posađene i mlade voćke (to je sigurno Šefketovo „maslo“).

Proizvodne pogone u Tešnju i livnicu u Turbetu su posjetili predstavnici Mercedesa:

Stefanie Vogelmann, Moritz Brandstetter, Klasu Guntermann, Reiner Binger i

Manfred Schmied

 

Ovo je ponovni dolazak Mercedesa u Pobjedu čija je zvijezda, simbol jednog od največih brendova na svijetu, zasijala prvi put u Tešnju početkom sedamdeseteih godina. Jedan od tadašnjih radnika u Tehnološkoj pripremi Marijan Katić se sjeća njihove prve posjete Pobjedi sa istim ciljem kao i ove prošlomjesečne:

Pogoni  očišćeni i oribani, krug uređen, a radnici iz razvoja, kontrole i tehnologije sa kojima će gosti imati kontak dobili su nove mantile. Tako su radnici Razvoja i Tehnološke pripreme  dobili bijele  mantile.

Konstruktivna i tehnološka dokumentacija crtana je uz pomoć specijalnih Kulmanovih stolova (table). Na njima su bili crteži (naravno Mercedesovih pozicija). Nakon što je delegacija obišla pogon proizvodnje došla je  u Razvoj i Tehnološku pripremu. Svi su bili pomalo zbunjeni onim što su vidjeli pa se jedan od članova delegacije zapitao, da li su došli na kliniku ili proizvodnu firmu, da bi odmah iza toga dodao „wunderbar“ (izvanredno). Pregledali su crteže na Kulmanovim stolovima. Utisak je bio povoljan i ubrzo nakon posjete uslijedile su isporuke. (Iz neobjavljene moje  knjige „Pobjeda Tešanj 1954-2014“  koja je u završnoj fazi.)

 

Promjene

Kao što prolazeći gradom zapazim promjene na fasadama, tako mi se dogodilo da zapazim i  promjene u izgledu sugrađana i nekih drugih građevinskih detalja. U trenutku dok sam stao pred portirnicu Enkera zapazih Zoraida Mehičića bez njegove malo prosijede u rep svezane kose. Zoraid Mehičić, dobro poznat i kao član Udruženja Stari grad, organizator rok koncerta na Gradini, posjetilac rok koncerata u svijetu sa BiH zastavom  i potpaljivač vatrometa nakon pobjede fudbalske reprezentacije BiH, ošišao je svoju dugačku kosu.

Prolazeći pored vikendice Berzada Vilaševića na Marin Hanu primjetih jednu promjenu. Zapazih veoma lijepo urađen nadzemni dio bunara. To me podsjeti na vremena kada su bunari bili ovako ograđeni, a voda se dizala okrečući točak i namotavajući uže sa kantom. Ovako su izgledali, ali nisu bili ovako lijepi. Danas je bunara manje, a ako ih ima, nadzemnog dijela nema jer se voda crpi pumpama vodonošama koje ne traže nikakav nadzemni dio.

Stare fotografije

Avdo Šehagić sa ostatkom Osmanlijske zastave koju je nosio njegov predak pod komandom Sulejmana I Zakonodavca u pobjedi protiv Ugraskog kralja Ludvika II u bici kod Mohača 1526. godine

Sa table na Gornjoj čaršiji