Tešanjski dnevnik 15.-22.6.2015. godine

Susret maturanata prve generacije Gimnazije

Prva generacija tešanjske Gimnazije obiljažava 50 godina od mature. Formiranje Gimnazije u Tešnju 1961. godine, do kada nije bilo ni jedne srednje škole je historijski događaj za tešanjsko obrazovanje. Prije 1961. godine, nakon završetka osnovne škole učenici su imali izbor između odlaska u ŠUP i obučavati se za zanate ili vozariti do Doboja da bi završili Ekonomsku školu ili Gimnaziju ili u druga mjesta u BiH. Oni koji su želili postatu učitelji odlazili u Učitečljsku školu u Derventu ili Tuzlu, a za tehničke škole pjedinačni slučajevi su odlaska u Sarajevo, Banja Luku, Tuzlu ili Zenicu.

Generacije koje su završile Gimnaziju u većem broju se vraćaju u svoj grad kao visokoobrazovani i doprijenet će puno u razvoju našeg kraja.

Nakon 50 godina od mature ponovo su se okupili u prostorijama OŠ Huso Hodžić. Pridružili su im se i profesori: mr. Smail Galijašević, Mustafa Kapetanović, Zuhra Ibrahimpašić i Mugdim Kadić Mumo.

Prvi red slijeva:Mustafa Kapetanović, Kasim Prnjavorac, Alija Silajdžić, Zuhra Ibrahimpašić, Smail Galijašević, Mugdim Kadić i Šuhreta Bajraktarević (udata Smailbegović).

Drugi red:Dževad Srkalović i Nadira Smailbegović (udata Džebić)

Treći red: Selim Brkić, Enver Tahirović, Nedžad Hadžiselimović, Fikret Hafizović, Kadira Terzić (udata Hurem), Emina Kahvić (udata Ajanović) i Zekija Hodžić (udata Skopljak).

 

Interesantno je da su se u prvoj generaciji Gimnazije sastale tri generacije iz osnovne škole. Nedžad Hadžiselimović i Kadira Terzić su kao odlični učenici završili za godinu dva razreda, a iz predhodne generacije sačekali su formiranje škole u Tešnju Šuhreta Bajraktarević, Kasim Prnjavorac, Alija Silajdžić, Salko Selimović i drugi.

 

Meho Tahirović

Porodica Tahirović dugo vremena ima svoj ugostiteljski objekat na Gornjoj čaršiji preko puta prodavnice Farex. U njemu je nekada bila mesara, zatim ćevapćinica, pa kafana. Zadnji vlasnik ovog objekta je Meho Tahirović. Slušao sam priče da je Mehin otac Tahir spremao pečeno meso za tešanjske akšamlije i da je imao jednu zemljanu peku (ja je tako nazvah jer nisam čuo da ima svoje posebno ime) u koju je moglo stati janje. Zamolih Mehu da mi je pokaže.

Meho mi je donese kući, a u fascikli i očevu diplomu za mesara iz 1927. godine. Peka je dimenzija 690x340x100, debljina 20 mm).

Meho sa pekom u kojoj je njegova porodica u tri generacije pekla meso za tešanjske akšamlije

 

Tešanjske zanatlije i meraklije bi obično petkom ili utorkom naručivali od Tahirovića (koje su nazivali i Gatibe, a i očeva diploma je na prezime Gatibović, a vjerovatno po ocu se sada prezivaju Tahirović), a onda uz čašicu uveče mezili pečenjem iz Tahirove peke ili tagarice.

 

Mehin otac Tahir je od svog oca naučio kupovati i klati stoku za mesare. Radio je za Ahmeta Školju, Hamdu Hatibovića i Sulejmana Mulabdića. Poslije je otvorio mesaru u prizemlju kuće Mesuda Smailbegovića. Bio je dobar prijatelj sa Suljom Prnjavorcem pa je kod njega pekao meso u peki ili tagaricama.Meho je, nakon što se otac razbolio i umro 1972. Godine, nastavio njegov posao, da bi nakon što je i sam izgubio zdravlje otvorio ćevapćinicu.

Iz očeve “svjedočbe” se može vidjeti nekoliko interesantnih detalja. Tahir je zanat izučio kod Alije Turalića, a uz njega je i mesar Hamdo Hatibović potpisao diplomu ispred struke. Ispred Gradskog poglavarstva diplomu je potpisao Komesar općine, a iz potpisa se može zaključiti da se prezivao Đonlagić. Obrtnici su bili organizovani u Hrvatsku obrtničku komoru i ispred nje diplomu je potpisao A. Smailbegović. Konačnu ovjeru svojim potpisom izvršio je poglavar Sreza, ali se iz potpisa ne može razaznati ime.

 

Porodica Šehagić darivala osmanlijsku ratnu zastavu JU Muzej Tešanj

Porodica Šehagić već vjekovima čuva ratnu zastavu koju je njihov predak Avdaga Šehaga nosio u Mohačkoj bici 1526. godine. Zadnji čuvar zastave je Velida (Vela), kćerka Ishaka Šehagića. Zastavu je preuzela od amidze Avde koji je bio zadnji stanovnik porodične kuće Velinog djeda Ahmeta. Od zastave je preostalo u prvobitnom obliku koplje i jedan dio zastave do koplja. Na zastavi se lijepo vide arapska slova u dijelu koji je očuvan. Da li će se iz tih nekoliko podataka ustanoviti šta je pisalo na njoj odgovor će potražiti JU Muzej u saradnji sa drugim muzejskim institucijama.

Danas je Ishak jedini muški potomak ove ugledne tešanjske porodice. Ishak ili Hako kako ga svi Tešanjaci zovu ima tri kćerke: Majdu udatu Deljkić, mr. Zahidu udatu Binakaj i Velu udatu Kazaz.

Vela je zajedno sa ostalim dijelom porodice odlučila da zastavu preda JU Muzej Tešanj kako bi bila pristupačna preko zavičajne zbirke pogledima Tešnjaka, ali i svih drugih koji posjećuju Tešanj i mezejske eksponate. Članovi porodice Ferizbegović vode porijeklo od porodice Šehagić i vezali su svoju historiju za ovu zastavu.

S lijeva: mr. Zahida Binakaj, Vela Kazaz, Ishak Šehagić i direktor Muzeja Ernad Prnjavorac

 

Ovo je vrijedan gest porodice Šehagić. Mislim da bi bilo dobro da svi oni koji posjeduju neke starine koje imaju muzejsku vrijednost poklone ih JU Muzej Tešanj. Tako će biti bolje zaštićeni, a biće izloženi uz ime onog ko je darovao eksponat.

 

Počinju radovi na kapitalnim projektima

Nakon provedenih procedura u kabinetu načelnika općine potpisani su ugovori za radove na kapitalnim projektima-I faza, planiranim budžetom ove godine.

Dobojputevi će raditi: šljunkara u MZ Ljetinić (11.539,36 KM), sanacija puta Ćatin greb u MZ Karadaglije (18.225,22KM), izgradnja trotoara i bankina u poslovnoj zoni Ciglana u MZ Jelah, (11.858,54 KM), asfaltiranje puta Sole-Zovke u MZ Piljužići (11.549,95 KM), asfaltiranje puta Most-Lete u MZ Kalošević ( 13.354,26 KM), asfaltiranje puta Čaglići u MZ Jablanica ( 13.288,10 KM) i asfaltiranje puta Aleksići-Mujezinovići u MZ Dobropolje-Mekiš, 9.013,33 KM.

Trans-Kop će raditi: sanacija puta Muharemovići u MZ Džemilić Planje (15.308,05 KM), sanacija puta Begova kuća u MZ Kalošević (5.715,45 KM).

AB-Trans će raditi: asfaltiranje puta Bedaci-Numera u MZ Tešanjka ( 16.385,85 KM), asfaltiranje puta Banovci-Pašići u MZ Vukovo ( 11.436,75 KM), asfaltiranje puta Agići-Bajina Glava u MZ Rosulje, (11.857,95 KM), asfaltiranje puta Žiže-Kukoljevac u MZ Mrkotić ( 14.202,63 KM)

S lijeva:Rasim Kruško Trans-kop, Almir Brka AB Trans, Saća Prnjavorac Dobojputevi, načelnik mr. Suad Huskić sa saradnivima: Hajrudin Subašić menadžer projekata, stručni savjetnici za javne nabavke:Nerminka Handžić i Selvedina Sejmenović

 

 

Počeo mjesec Ramazana

U srijedu uveče je počeo mjesec posta muslimana-Ramazan. Prvi dan posta je četvrtak 18.6., kada je sehur u Tešnju bio do 2h 26 min, a iftar od 20h 42 min. Do 21. 6. će se sehur pomjeriti na 2 h25 min, a iftar na 20h 43 min i to će biti najduži dan posta u godini.

U organizaciji Udruženja žena “Naša porodica” i ove godine je održan Ramazanski koncert.

 

 

Stare fotografije

 

Prvi radnici Napretka koji su završili kurs šivenja i radili su prvu smjenu u prostorijama osnovne škole (sada hotela)

Gornji red s lijeva:Fikra Omahić, Sabiha Ločić, Zineta Jabandžić, Enka Hadžihasić, Hanka Zeničanin, Mejra Medarić, Muhamed Hotić, Zulejha Krivdić, Rašida Brka i Asim Prnjavorac

Drugi red: Sadeta Bećar, Husein Saračević, Sabrija Galijašević, Hamzalija Korajlić, Derviša Galijašević.

Prvi red:Subhija Galijašević, Sejda Bračkan, Zumra Bukvić, Hamida Brka

(Fotografija iz albuma Akifa Brke)

 

Sa table na Gornjoj čaršiji