Husein Galijašević

Tešanjski dnevnik 22.-29.6.2015. godine

Nove investicije u Belif d.o.o.

U prošlogodišnjem kukuruzištu preko puta firme Belif d.o.o.u industrijskoj zoni Ciglane, ove godine se pojavi lijepa hala. To je rezultat nove investicije u firmi Belif d.o.o. Osnivač i vlasnik firme Belif d.o.o. Adem Šišić o novoj investiciji kaže:

    Naša firma je u fazi završetka investicije od oko 250 000 KM. Investicijom je predviđena, a u ovom trenutku i u završetku realizacije, kupovina nove proizvodne linije i izgradnja skladišta. Nakon kupovine zemljišta preko puta naše proizvodne hale izgradili smo skladište od 530 m2 sa regalnim paletnim skladištenjem sa četiri nivoa paleta i mogućnošću smještaja i do 500 tona težine. Proizvodnu halu smo oslobodili od gotovih proizvoda i smjestili novu visoko automatiziranu liniju za proizvodnju visokih serija autodžama i antifriza. Pored ove linije smjestili smo još 3 postojeće tako da smo u mogućnosti dnevno proizvesti i do 50 tona naših proizvoda. U zadnje vrijeme pojavili su se kupci, veliki trgovački lanci, sa velikim količinama i trenutnim rokovima isporuke na osnovu zahtjeva koju je moguće jedino realizovati sa većim skladištem. Sa druge strane naši proizvodi su sezonski tako da moramo imati duplo veći instalisani kapacitet od količine prodaje, obzirom da je potrebno godišnju proizvodnju proizvesti u roku od 6 mjeseci.


Objekti firme Belif d.o.o.s lijeva: novo skladište, proizvodna hala (sa natpisom Belif), skladišni prostor za ulazne materijale i otpremu gotovih proizvoda i upravna zgrada sa laboratorijom.

Belif d.o.o. je prošle godine prodao robe u vrijednosti od 3 miliona KM. Zapošljava u sezoni oko 40 radnika. Postao je lider u proizvodnji fluida za motore i vozila (antifriz i sredstvo za pranje vjetrobranskog stakla), u proizvodnji antifriza za centralno grijanje i sredstvima za tretman bazenskih voda.

U Tešnju, ali i van njega, mnogi su me pitali šta je doprinijelo da tešanjska privreda uspije i šta je to drugačije nego u ostalim mjestima pa je danas nekada nerazvijena općina postala deseta po razvijenosti u BiH?

Odgovor je jednostavan, jedna tešanjska tradicija kroz tešanjske poduzetnike uz maksimalno prestrojavanje lokalne administracije i dijela obrazovnog sistema. Adem Šišić i Belif d.o.o. su tipičan primjer za ovakav odgovor.

Adem Šišić je rođen 1949. Godine. Završio je trgovačku školu u Doboju i bio veoma uspješan trgovac. U okviru sistema UPI bio je pripreman za odlazak u Libiju kao instruktor tamošnjim trgovcima.Uvijek je volio izazove u poslu pa je 1983. godine, kada su to zakonski uslovi dozvolili, otvorio prvu privatnu trgovačku radnju u Tešnju. Izgradnjom trgovačkog centra na Gornjoj čaršiji Adem Šišić je kupio je poslovni prostor, a zatim razvio više trgovina.

Početkom rata prestaju sa radom njegove prodavnice, a najveći dio prehrambenih proizvoda odlazi bez naknade kuhinjama za izbjeglice iz Doboja u čijem zbrinjavanju Adem Šišić je bio jedan od najvažnijih učesnika.

Poslije rata pojavile su se nove ideje. Sa rođacima je pokrenuo firmu Belif d.o.o. koja je počela sa proizvodnjom antifriza prema recepturi Muhameda Galijaševića, diplomiranog inžinjera hemije. Proizvodnja je počela u podrumu sa priručnim sredstvima i sa vlastitim radom.

Prvi veći iskorak napravljen je formiranjem industrijske zone Ciglane u Jelahu koja je pružila šansu da se dobije prostor od 2300 m2 za izgradnju hale uz plačanje u ratama što je firma u to vrijeme, uz velike teškoće, jedino mogla i prihvatiti. Adem Šišić se sa suprugom potpuno posvetio firmi i postepeno postao sa sinom Smailom vlasnik Belif d.o.o.

Kreditima komercijalnih banaka preko USAID-a, koji su bili nešto povoljniji u odnosu na klasične sa veoma visokom kamatom, krenula je firma u izgradnju prvog objekta i instalisanje nove opreme sa većim kapacitetetom.

Potpuna predanost poslu cijele porodice, maksimalna štednja, iskustvo u prodaji na BiH tržištu obezbjeđivali su postepen rast, korak po korak.

Firma se prilagođavala nestabilnom poslijeratnom BiH tržištu, ali nije nikada napuštala neke osnovne principe svog rada koji su na kraju donijeli uspjeh, a to su:

  • kvalitet prizvoda- da odgovara zahtjevima specifikacija najpoznatijih proizvođača motora i vozila i da se ti zahtjevi mogu provjeriti u samoj firmi.
  • partnerski odnos i etički pristup odnosima sa dobavljačima i kupcima
  • rast firme svesti na realne mogućnosti koje pruža dostupni kapital i tržište
  • korektan odnos prema zaposlenim i stvaranje jedinstvene privreženosti firmi svih uposlenika


Detalj iz novog skladišta

 

Posjeta Napretku

U promjenljivom vremenu ovih dana bilo je i onih vrućih, ljetnih. Kada sam sreo mog komšiju Amira Šišića, direktora Napretka, pred oči mi dođe slika od prije par godina kada je ovu firmu posjetio tadašnji ministar Trhulj. Tada je takođe bio vruć dan, a u pogonu pakleno vruće. Nema krovne izolacije, a plus one pegle donose novu količinu toplote. Pitam ga da li je i sada tako. On mi reče da nije i da su uveli klimatizaciju i da ima još novina u Napretku. Eto dobrog razloga da posjetim i Napredak.


Amir Šišić je rođen 1985. Godine u Tešnju. Ekonomsku školu završio u Tešnju, a Ekonomski fakultet u Sarajevu. Prvo zaposlenje imao u Dukatu i to na poslovima rukovodioca robne kuće. Nakon dvije godine prelazi u grupaciju AS. U to vrijeme je ova grupacija postala vlasnik Napretka i kako to kod njih ide Rusmir Hrvić, sadašnji direktor Klasa, je poslan u firmu da snimi stanje, pripremi mjere i formira tim za realizaciju. Tako je i Amir došao kao direktor za realizaciju zadataka.

Prema Amirovim informacijama, stanje u Napretku, prije akvizicije od strane AS GROUP, je bilo dosta teško. Jedan broj kupaca se povlačio, a ostajali su oni koji su dobivali daleko nižu satnicu od tržišno najniže. Infrastruktura je bila u lošem stanju: krov je prokišnjavao, hidrantska mreža prazna, dijelovi poda propali, nije bilo ispravne gromobranske mreže i dr.

Sa druge strane nisu ispunjavane obaveze prema radnicima. Nisu uplaćivani doprinosi, a plate su bile neredovne. Tehnologija zastarjela, a starosna struktura veoma nepovoljna, skoro da i nije bilo mladih radnika. Bile su značajne i obaveze Napretka po kreditima i pozajmicama koje nisu izvršavane pa su svakodnevno rasle kamate.

Prvo što je uradio novi vlasnik AS GROUP kada je ušao u posjed je čišćenje pogona i kruga i sklanjanja svega što nije pripadalo aktuelnoj proizvodnji. Intervenisala je i Grupacija sa obrtnim sredstvima i pokrenuta je aktivnost na vraćanju kupaca i iznalaženju novih. Zato je bilo potrebno uložiti i u novu opremu, obučiti nove radnike. Snimnjeno je stanje stručnosti zaposlenih i izvršena nova postavljenja od postojećih radnika. Među novom opremom kupljena je i veoma moćna, nova mašina, za lasersko krojenje, formirane su nove linije.

Počelo je vraćanje ranije stvorenih finansijskih obaveza.

Potpuno je sanirano stanje infrastrukture.

Prolazeći kroz proizvoden hale i obilazeći krug još jedno pozitivno zapažanje. Sav otpad se odvaja i odlaže, od najlona i papira do tkanine. Ništa ne ide u kontejner za smeće.

Ono što je mene posebno interesovalo je odnos prema zaposlenim sa stanovišta uslova rada, sigurnosti na radu i plaća. U tekstilnoj branši koja ima visoku zaposlenost zakonom su dozvoljene niže plaće u odnosu na ostale.

Uslovi rada i sigurnost na radu su znatno popravljeni, obezbjeđena je ishrana u fabričkom restoranu za sve radnike, što je značajna ušteda za njihove kućne budžete, isplaćuje se regres i 50% putnih troškova dolaska na posao, prosječna plata je 500 KM. Svaki rad duži od redovnog tretira se kao produženi.

Za Prvi maj i Bajram radnici dobivaju poklone, 8.marta organizuje se druženje za sve radnike u restoranu društvene ishrane.

Sa Mješovitom srednjom školom je uspostavljena dobra saradnja i praktična obuka za učenike Tekstilne škole se obavlja u Napretku (Napredak ima jednu liniju za obuku). Za dalje planove proširenja kapaciteta i novog zapošljavanja limit može biti nedostatak radne snage ukoliko se djeca ne budu upisivala u škole za tekstilna zanimanja. Danas u Napretku imaju i rukovodioce pojedinih linija koji su završili Gimnaziju ili Ekonomsku školu, ali su nakon obuke osposobljeni za ove poslove.


Napredak radi proizvode od kašmira za najpoznatije svjetske modne brendove

Danas Napredak zapošljava oko 340 radnika, a planira do kraja godine zaposliti još dvadeset.

Lijep je osjećaj ući u krug fabrike i zapaziti uređenu zelenu površinu, čistoću i red. Lijepo je vidjeti zaposlene radnike umjesto onih koji iz propalih firmi na ulicana traže posla ili zatvaranje radnog staža da bi mogli u penziju. U privatizaciji je važan kupac, njegova moć i sposobnost da uspostavi proizvodnju i učini je tržišno i profitabilno prihvatljivom. Na primjeru Napretka grupacija AS GROUP je dokazala da je to moguće.

 

Amir Halep stekao zvanje doktora tehničkih nauka

 


Amir Halep, sin Mehmeda iz Tešnja, a sada zaposlenik Tvornice cementa iz Kaknja 2.juna ove godine stekao je zvanje doktora tehničkih nauka, odbranivši doktorsku disertaciju na Mašinskom fakultetu u Istočnom Sarajevu na temu:”Vibracionotermički indikator neispravnosti kliznih ležajeva”..

Rođen je 1966. godine u Doboju. Mašinskotehničku školu završio u Tešnju, a Elektrotehnički fakultet u Sarajevu.

Prvo zaposlenje je imao u “Pobjedi” Tešanj, na poslovima održavanja, nakon čega je radio u Srednjoj stručnoj školi u Tešnji gdje je predavao stručne predmete elektro struke. U preduzeću “Ingrap” Tešanj radio na poslovima projektanta. Od 2002. godine zaposlen u Tvornici cementa Kakanj na poslovima planiranja održavanja i tehničke dijagnostike.

Magistrirao na Mašinskom fakultetu u Zenici 2012. godine na temu “Izbor optimalne metode za procjenu stanja kotrljajučih ležajeva”.

Objavio je više radova i novinskih članaka te knjige “Električne instalacije i osvjetljenje”, “Tehnička dijagnostika i monitoring u industriji” (zajedno sa prof. dr. Željkom Novincem) i “Održavanje” (zajedno sa prof. dr. Safetom Brdarevićem). Počasni je član Elektrotehničkog društva Zagreb od 2009. godine.

 

Sedamdeset sedam Tešnjaka na zajedničkom iftaru u Sarajevu

Tešnjaci, ma gdje bili i koliko dugo tamo živjeli, uvijek se osjećaju Tešnjacima. Boravio sam 10 godina u Sarajevu poslije rata i sreo dosta ljudi koji su doselili u Sarajevo iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine. Veliki broj njih se u veoma kratkom vremenu počeo predstavljati Sarajlijama. I govor su izmjenili, usvajajući sarajevskim žargonom. Međutim, to nije slučaj sa Tešnjacima. Koliko god dugo žive u Sarajevu ili drugim mjestima oni su Tešnjaci. Da bi se okupili i tešanjski se osjećali više nego svaki drugi dan već 4 godine organizuju zajednički iftar tokom Ramazana. Ove godine ih je bilo 77 i skupili su se u Express restoranu “Raiffeisen bank” (Only One) u Vilsonovom šetalištu u četvrtak, 25.06.2015-te godine.

Pojedinci sa kojima sam se čuo telefonom kažu da je to i ove godine bilo prelijepo druženje.

Iza svakog rata iz Tešnja su se dešavale migracije. Nekada u Tursku, zatim industrijskim centrima (Teslić, Zenica), a poslije ovog rata u prvo vrijeme bila je zapažena migracija tek svršenih studenata u Sarajevo. Bankarski sektor je bio razvoju i veoma atraktivan za zaposlenje kao i druge institucije i javne ustanove. Srećom taj put je dobrim dijelom zaustavljen jer je danas i Tešanj postao atraktivan za visokoobrazovane.

Tešnjaci na zajedničkom iftaru u Srajevu

 

Stara fotografije

Uspješna tešanjska odbojkaška ekipa iz 1952. godine:

Stoje: Meho Bajraktarević, Smail Medari, Hamzalija Bajraktarević, Halid Hafizović

Čuče:Marko Jelić, Hasan Ajanović i Alija Galijašević

 

Sa table na Gornjoj čaršiji

 








O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *