Tešanjski dnevnik 5.-12.10.2015. godine

Dvadeset godina od zločina u Tešanjci

Osmog oktobra 1995. godine u vrijeme zabrane letova i veoma blizu Dejtonskog sporazuma, avioni koji su poletjeli sa banjalučkog aerodroma su kasetnim bombama zasuli centar naselja Tešanjka. Tom prilikom je smrtno stradalo devet osoba među kojima i petero djece do 12 godina, a četrdeset osoba je doživjelo teže ili lakše povrede. Na tom mjestu postavljeno je i spomen obilježje sa imenima poginulih.

Obilježavajući ovaj događaj Savjet MZ-a Tešanjka organizovao je tribinu posvećenu ovom događaju i polaganje cvijeća na spomen obilježje. Na tribini je učestvovao mr. Sakib Kurtić koautor knjige Civilne žrtve agresije 1992-1995. Cvijeće su položile delegacije i pojedinci: Općina sa načelnikom mr. Huskićem i predsjedavajućim OV-a Senadom Subašićem, Udruženje civilnih žrtava rata ZE-DO kantona, predstavnici Mjesne zajednice Tešanjka, delegacija SDP-a, roditelji, djeca osnovne škole i dr. Prisutnima su se obratili:predsjednik Savjeta MZ Tešanjka Esad Mujagić, načelnik općine mr. Suad Huskić i predsjednik nedavno osnovanog Udruženja civilnih žrtava rata ZE-DO
kantona Miralem Malkić.

Predsjednik Savjeta MZ Tešnjka Esad Mujagić, Senad Subašić i mr. Sakib Kurtić

Među prvima koji su došli na spomen obilježje je i Nedžada Ćostović, majka Lejle jedne od žrtava koja je imala samo osam godina kada su dječiju igru u centru Tešanjke zasule bombe. Sa buketom cvijeća došla je sa sinovima Harisom, Amarom i snahom Admirom. Pogled joj je stalno skretao na djecu koja su došla da polože cvijeće na spomen obilježje. Dvadeset godina tuge ostavilo je traga na majčinom licu. Radi u Mann und Hummelu, ali na dan obilježavanja nije mogla otići na posao. Godine prolaze, a tuga se ne smanjuje.

Haris, Nedžida, Admira i Amar Ćostović

Porazgovarao sam i sa Miralemom Malkićem predsjednikom Udruženja civilnih žrtava rata
ZE-DO kantona.

I djeca su položila cvijeće stradalim vršnjacima i drugim žrtvama

Malkić je iz Maglaja i doživio je strašnu nesreću u ratu. Prilikom granatiranja Maglaja izgubio je jedno dijete, a drugo je bilo teško ranjeno pri čemu je izgubilo noge i jednu ruku.

Zahvaljujući pomoći SAD sin je uspješno završio studije u ovoj zemlji i stručnjak je informacionih sistema. Kazao je da je cilj organizacije Udruženja civilnih žrtava rata ZE-DO
kantona briga o žrtvama, obilježavanje i podsjećanje na zločine kako se ne bi ponavljali.

Trebali reći da za ovaj zločin, kod koga za otkrivanje počinilaca sigurno ne treba 20 godina, niko nije procesuiran.

Otvorena izložba grafika Hasana Čakara

U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje otvorena je izložba grafika Hasana Čakara. O autoru i njegovim grafikama su govorili akademski slikari Admira Bradarić i Miralem Brkić. Domaćin je bio direktor Cko Amir Brka, a izložbu je otvorila Almina Brkić, predsjednica Upravnog odbora JU Cko.

S lijeva Amir Brka, Almina Brkić, Admira Bradarić, Hasan Čakar i Miralem Brkić

Hasan Čakar rođen je 1952. godine u Sarajevu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu diplomirao je 1978. godine – gdje i radi od 1983. godine kao viši stručni suradnik, odsjek grafički dizajn i grafika: klasični način sito-štampe.

Bavi se slikarstvom, crtežom, grafikom, serigrafijom, grafičkim dizajnom i skulpturom. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine – na čijim izložbama redovno sudjeluje. Izlagao je na više stotina kolektivnih izložbi, u mnogim reprezentativnim domaćim i međunarodnim likovnim manifestacijama. Njegova djela nalaze se u mnogobrojnim muzejima, galerijama, javnim objektima i privatnim kolekcijama diljem svijeta.

U prospektu koji prati izložbu akademski grafičar Miralem Brkić je napisao:

Ciklus grafičkih listova pod nazivom “Urbanus” odličan je primjer usklađenosti izražajnih kvaliteta tehnike i ideje. Sitotisak je tehnika široke primjene u industriji i dizajnu, posebno podobna za oblikovanje na plastici i platnu. Međutim, zbog krupnijeg rastera i težeg postizanja suptilnijeg efekta ova tehnika se rjeđe koristi u umjetničkom oblikovanju.

Čakar upravo preklapanjima različitih rastera i struganjem tvori geometriziranu apstrakciju u kojoj naslućujemo arhitekstonske forme, oronule fasade, refleksije sa prljavih staklenih površina. Istovremeno uzdizanje i urušavanje.

Preklapanje slojeva, pozornosti struktura i reljefnost tačkica boje otkrivaju virtouznost postignutu stalnim eksperimentisanjem sa tehnikom, a zatim prevedenu u jezik likovnosti da se svjedoči o urbanom pejsažu kojim smo se zagrnuli.

Izašla knjiga radova sa Naučnog skupa o djelu Vojislava Vujanovića

Prošle godine u decembru u organizaciji Cko odražan je Naučni skup o djelu Vojislava
Vujanovića. Na otvaranju izložbe Hasana Čakara vidio sam primjerak odštampane knjige radova sa naučnog skupa, a ovo je fotogarfija koju je Vojo poslao nakon prijema odgovarajućeg broja primjeraka knjige.

Ispod fotografije Vujanović je zapisao:Hvala, Amire, Hvala Cko!

Penzioneri

Nastali problemi nedostatka dovoljne količine novca za isplatu penzija Federalne Vlade uslovili su zadnjih mjeseci kašnjenje penzija i do dvadeset dana. Najveći broj penzionera prima minimalnu penziju od 323 KM. Penzija je nedovoljna, socijalna i još kada kasni možete zamisliti kako je onima koji je primaju. Penzioneri nisu mogli čekati da ih poštar potraži kod kuće nego su krenuli poštaru stvarajući velike gužve pred poštom. Iz tih rezloga poštari su počeli dijeliti poštu na drugim, mirnijim mjestima u gradu.

Penzioneri su zaprijetili Federalnoj Vladi protestima, a Vlada je odgovorila obećanjem da će sve penzije za septembar biti isplaćene od 7-10.10.

I pored toga penzioneri su se na tim mjestima počeli okupljati od osam sati i ako se poštar najranije očekuje oko 9 sati. U strepnji se iščekivali da li će biti ispunjeno obećanje Vlade.

Prvi penzioneri su se počeli okupljati puno ranije od termina uobičajnog dolaska poštara

Neke penzionere iz reda sam sreo poslije i rekoše mi da je Vlada ispunila obećanje.

Tešanjska sela registrovana 1541. godine

U prilici sam da listam rukopis Mustafe Ćemana pod naslovom Hronologija ličnosti i
događanaj tešanjskog kraja. U tekstu koji se odnosi na 1541. godinu navedena su sela sa područja tešanjske nahije:

-Badanj (mezra)                -Krušćica

-Bilo Bučje                    -Kruševica

-Brestovo                    -Lepenica

-Birići (Brič)                    -Lešica (Lješnica)

-Cerovica                    -Malkovac (Miljkovac)

-Crnica (Crnča)                    -Mekiš

-Čečava                    -Mladoševac (Mezra)

-Ćeslica (Pojazna)                -Mošev Lug (Moševac)

-Dedelovci                    -Mravići

-Dobro polje (Dobropolje)            -Mrkotić

-Donja Modrića (Ukrinica)            -Nakljevići

-Donja Ostružnja                -Omanjska

-Donja Radnja                    -Osinje

-Donje Cenare (Kenare)            -Osivica

-Dugobrade (Logobare)            -Osredci

-Gornja Modrića (Kalošević)            -Planje

-Gornja Ostružnja                -Raduša

-Gornje Radnje                    -Ravna Bistrica

-Gornje Ularice                    -Salići (mezra)

-Hlib (hljeb)                    -Snjegotina

-Hrvatin (Hrvatinovići)                -Šije

-Kreševo (Kraševo)                -Trepče

-Ularice

-Vranjak

(Boldirana sela koja su danas u okviru današnje tešansjke općine)

Stare fotografije

Učenici četvrtog razreda školske 1929/30

Fadil Ibrahimkadić treći s lijeva u prvom redu), Avdo Hadžismajlović (drugi s desna u zadnjem redu), Muharem Abduzaimović (treći s desna), četvrti s desna Osman Prnjavorac (?)

(Po sjećanju Adile Kahvić-Mešić zabilježio 1986. godine Dino Fadila Ibrahimkadić)

Sa table na Gornjoj čaršiji