Tešanjski dnevnik 7-14.12.2015. godine

Obilježen 456. rođendan grada

Vakufnamom Ferhad-bega od 10.12.1559. godine Tešanj je poprimio obilježje urbane sredine i taj datum se obilježava kao dan grada Tešnja. I ove godine je obilježen ovaj dan sa nekoliko sadržaja. Održana je svećana sjednica Općinskog vijeća. Na svečanu sjednicu su pozvani dobitnici dosadašnjih priznanja, direktori javnih ustanova i preduzeća, predstavnici vjerskih zajednica, dužnosnici iz Tešnja u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ZE-DO kantona, Federacije BiH i Bosne i Hercegovine.

Prisutnima se obratio načelnik mr. Suad Huskić, a onda je načelnik sa predsjedavajućim Općinskog vijeća Senadom Subašićem,uručio priznanja dobitnicima Općinske plakete za ovu godinu. Dobitnici su: Fuad Šišić, Omer Pobrić posthumno, Mustafa Cerovac, Šemsudin Mehmedović i dr. Muhamed Članjak posthumno. U ime premijera Vlade Ze-DO kantona skupu je prisustvovao Ministar poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Himzo Smajić, a ispred Federalne vlade, Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva mr. Šemsudin Dedić.

Fuad Šišić

Fuad Šišić je rođen 20.06.1960. godine u Raduši. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Tešnju, a Mašinski fakultet u Sarajevu. Tokom radnog angažmana prošao je različite formalne i neformalne oblike usavršavanja i obrazovanja u menadžmentu, marketingu.

Nakon završetka studija zaposlen u 1984. godine na poslovima samostalnog tehnologa te izvršnog direktora kontrole kvaliteta. U vrijeme agresije od 1992 do 1994 godine bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, između ostalog obavljajući dužnosti od predsjednika Kriznog štaba MZ Raduša i vojnika do pomoćnika komandanta za moral 202. Viteške “Garave” brigade.

Od 1994. godine Odlukom Ratnog predsjedništva preuzima dužnost Općinskog Načelnika, a kasnije i Prelaznog Općinskog načelnika. Nakon prvih poslijeratnih lokalnih izbora 1997. godine ponovo je biran za Općinskog načelnika i tu dužnost obavlja do 2000. godine. Od 2000. godine do 2008. godine zaposlen u kompaniji Mann Und Hummelu BA na poslovima razvoja, kasnije kao direktor prodaje i marketinga.

Na lokalnim izborima 2008. godine biva izabran za Općinskog načelnika i ovu dužnost obavlja do 2012. godine. Od 2013. godine radi na poslovima direktora marketinga i prodaje u kompaniji Mann Hummel i pri tome obavlja dužnost Predsjedavajućeg, a kasnije vijećnika u Općinskom vijeću Tešanj.

Osim radnog i profesionalnog angažmana Fuad Šišić intenzivno je bio uključen i davao doprinos na drugim područjima društvenog angažmana. Od 2002. do 2006. godine obavljao je dužnost Sabornika IZ BiH, bio je član IO Medžlisa IZ Tešanj 2006-2008. godine, jedan je od osnivača i aktivista NHU Oslonac.

Fuad je autor knjiga: Početnica na računarima (1999.), Reinženjering poslovnih procesa (2001.), Rukovođenje (2003.), Menadžerske vještine (2005.), Nije kriv (2007.), Menadžerske i rukovodne vještine (2011.).

Omer Pobrić

Profesionalni angažman Omera Pobrića u muzici počeo je još dok je bio u srednjoj školi. Počeo je kao pjevač, a 1968. godine se pridružio orkestru Ismeta Alajbegovića – Šerbe, s kojim je učestvovao na Festivalu Ilidža.

Njegova estradna karijera počela je 1967. godine tokom koje je, pored samostalnih izvedbi, sudjelovao i u aranžmanskom radu sa mnogim drugim eminentnim ličnostima sevdaha kao što su: Safet Isović, Himzo Polovina, Meho Puzić, Zehra Deović, Zaim Imamović, Hanka Paldum i mnogi drugi. Tokom svoje bogate karijere osvojio je mnogo nagrada od kojih je najznačajnija ona iz 1977. godine kada je postao prvi osvajač “Estradne nagrade Jugoslavije”. Značajnija djela i projekti koji su obilježila Omerovu životnu karijeru su:”99 sevdalinki”, Prvi festival narodne muzike “Lukavac '94”,1 “Bošnjačka kola”, “Sevdah nadahnut životom, slobodom”, “Bosna je u meni” – patriotske pjesme i proza, “Bosanski mevlud Omera Pobrića”, “Bajram i ramazan u pjesmi”, “Miruh bosne” – 125 odsviranih i zapisanih aranžmanski bosanskih sevdalinki, “Institut sevdaha – Fondaciju Omera Pobrića”, “Saz u bosni” – autor Šukrija Trako, izdavač Institut sevdaha, prva knjiga u povijesti BIH o sazu, sa deset CD-ova najboljih sazlija i DVD-ijem takuma sazlija poslije 73 godine u Bosni, “Banjalučki sevdah u vremenu”, Prvi festival sevdalinke BiH, “Antifašizam na bedemima BiH” – prvi puta ujedinjene antifašističke pjesme iz dva oslobodilačka rata 1941-1945. i 1992-1995. Godine, Drugi festival sevdalinke BiH, “Sevdah i sevdalinka na devet svjetskih jezika” – priredili Omer Pobrić i dr. Semir Vranić, Intelektualci i sevdalinka, Treći festival sevdalinke BiH, “Otkriveno blago” – pjesme vraćene narodu bosanskom, Četvrti festival sevdalinke BiH.

Mustafa Cerovac

Rođen: 29.07.1954.godine u Trepču, Opština Tešanj. Dio osnovne škole završio u Trepču a ostala u Tešnju. Završio gimnaziju u Tešnju. Pravni fakultet završio 1977. godine u Sarajevu. Oženjen.

Zaposlen od 1954. godine u Enker Tešanj do 1997. godine na poslovima pravnog referenta, šefa pravne službe, zamjenika direktora Radne zajednice pomočnika direktora Enkera.

U mandatnom periodu 1982-1984 obavlja poslove predsjednika IO SO Tešanj, a 1997. i 1998. godine je zamjenik direktora Komerc banke u Tešnju.

Od 1998. godine radi kao advokat.

U Armiji BiH je obavljao sljedeće dužnosti: pripadnik Armije BiH od 13.4.1992. godine, pomoćnik načelnika štaba, za operativno-nastavne poslove Opštinskog štaba TO Tešanj, komadant 1. Tešanjske “garave” brigade, kasnije 202. odnosno 372.Vbbr., komadant OG 7 “JUG”, načelnik roda pješadije i zamjenik Uprave rodova u Generalštabu Armije BiH.

Dana 30.06.1996. godine demobilisan na lični zahtjev u činu pukovnika..

Obavljao je dužnosti vijećnika u Općinskom vijeću Tešanj u periodu od 2000. do 2004. godine.

Nosilac je niza priznanja:Devetoseptembarska povelja Opštine Tešanj, Plaketa “ENKER” Tešanj, Pismena pohvala Opštinskog štaba Tešanj, Okružnog štaba Doboj, 2.Korpusa, pištolj sa posvetom komadanta GŠ Armije BiH i plaketa 3. Korpusa.

Mustafa Cerovac kao aktivista i učesnik u različitim događajima i periodima u prošlosti za svoj rad dobio je i druga različita priznanja.

Šemsudin Mehmedović

Rođen 20.01.1961. godine u Lepenici kod Tešnja. Osnovu i srednju školu završio u Tešnju. Završio studij mašinstva i stekao zvanje diplomirani inženjer mašinstva, a nakon toga postdiplomski studij u vremenu od 1984 do 1986 godine. Aktivan je u javnom životu pišući tekstove, pogovore, kao promotor različitih djela i izvan političkog djelovanja. Oženjen je i živi u Lepenici.

Nakon završetka studija zaposlen u 1983. godine na poslovima samostalnog tehnologa te samostalnog konstruktora u Unico Filteri Tešanj. Na prvim višestranačkim izborima u BiH 1991. godine izabran je za vijećnika u Općinskom vijeću Tešanj.

Od 1991. godine preuzima dužnosti Načelnika policije SJB i CSB Doboj (1991-1996), obavljajući ove dužnosti u ratnom periodu. Jedan je od organizatora otpora, Patriotske lige, formiranja i preuzimanja OŠ TO Tešanj kao i Okružnog Štaba TO Doboj. Osim dužnosti Načelnika policije u ratnom periodu bio je član Ratnog Predsjedništva Općine Tešanj.

Nakon agresije u dva mandata obavlja dužnosti ministra u Vladi ZDK, najprije kao Ministar u Ministarstvu unutrašnjih poslova (1996-1998), a kasnije kao Ministar prometa i komunikacija ZDK (1998-2000).

Šemsudin je u nekoliko navrata biran u Parlament Federacije BiH gdje obavlja dužnosti zastupnika od 1996. do 2006. godine, a nakon toga u Parlamentarnu skupštinu BiH gdje obavlja dužnosti zastupnika od 2006. do 2015. godine. Tokom rada u Parlamentu FBiH i BiH bio je predsjednik ili član različitih parlamentarnih komisija i delegacija dajući svoj doprinos ukupnom radu ovih institucija.

Osim radnog i profesionalnog agažmana Šemsudin Mehmedović intenzivno je bio uključen i davao doprinos na drugim područjima društvenog angažmana. Od 1989. do 2001. godine bio je član IO Medžlisa IZ Tešanj. Bio je sabornik IZ BiH 1998-2002. godine. Jedan je od aktivista NHU Oslonac, te aktivista i podrška brojnim nevladinim-organizacijama. Kao sudionik u mnogim društvenim akcijama bio je Predsjednik i član IO Ragby saveza BiH, član ekspertnog tima KBSA za istraživanje ratnih zločina. Za svoj angažman dobio je različita priznanja: Plaketa Instituta sevdaha, Plakate Lovačkog saveza, Medalja za hrabrost, Zlatna policijska značka…

Dr. Muhamed Članjak

Rođen 27.6.1931.godine u Raduši, Općina Tešanj. Osnovnu školu završio u Tešnju, a potom Gazi Ferhad- begovu medresu. Stekao je zvanje hafiza. Nakon toga završio je i medicinsku školu, a potom i studij medicine u Sarajevu 1961.godine. Specijalizaciju interne medicine završio je 1965.godine, a zvanje primarijus stiče 1996.godine.

Preselio na bolji svijet 05.12.2005.godine a ukopan u mezaristanu Đonlagićka u Tešnju.

U Tešnju obavlja dužnost doktora interne medicine do 1986. godine, kada odlazi na privremeni rad u Libiju gdje ostaje sve do 1991.godine. Obnašao je funkciju direktora Doma zdravlja Tešanj od 1991.godine.

Nakon prvih višestranačkih izbora izabran je za Načelnika Općine Tešanj. U toku agresije na BiH, do 1994. godine, bio predsjednik Ratnog predsjedništva Općine Tešanj.

Muhamed je pružao značajan doprinos razvoju i unapređenju primarne zdravstvene zaštite kroz mrežu područnih ambulanti u svim većim mjesnim sredinama, koje su u to vrijeme bile zavidno opremljen i osposobljene za pružanje preventivne medicinske zaštite.

Od 2004. do 2008. godine obavljao je dužnost vijećnika u Općinskom vijeću Tešanj.

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na čelu sa ministrom mr. Dedićem imalo je velike zasluge za realizaciju prve faze projekta zbrinjavanja otpadnih voda kroz projekat WATSAN. Ministar mr. Dedić je pohvalio efikasnost u realizaciji projekta općine tešanj i naveo kao primjer na koji bi se trebalo ugledati i ostale općine koje učestvuju u ovom projektu.

Nakon održane sjednice učesnici svečane sjednice su krenuli u Titovu ulicu i Trg Ferhat-bega kako bi prisustvovali polaganju zadnje kocke na tek završene radove rekonstrukcije ove glavne tešanjske ulice.

Prisutnima se obratio načelnik mr. Huskić koji je govorio o značaju ove investicije U VRIJEDNOSTI OD 430 000 km, za žitelje grada i zahvalio se izvođačima radova EU-asfaltu i njihovim kooperantima Granit komercu, ali i saradnicima Nadiru Medariću, Sabahudinu Omerbašiću i radniku Rada Himzi Bošnjaku

Dok se kolona kretala na Gornju čaršiju gdje je predviđena završna ceremonija polaganja kamena na početku ulice stajao je sto sa ponudom koji nije bio dio protokola. Naime, mali Švedski sto su pripremile firme Eden i Fontana vlasnika Ahmeta Brke.

Ponuda kafića Eden i restorana Fontana

Zadnju (bijelu) kocku zajednički su položili ministar mr. Šemsudin Dedić i naćelnik mr. Suad Huskić

Ministar Dedić i načelnik Huskić polažu zadnju kocku

Nakon obavljene ceremonije polaganja kocke delegacija je obišla i mezar osnivača Ferhad-bega.

Ranije je položeno cvijeće i na Cntralno sppomen obilježje.

Održan skup doktora nauke sa tešanjskog prostora

Danas je u Tešnju održan skup doktora nauke sa tešanjskog prostora pod nazivom “U Tešnju – za bolji svijet”. Organizator skupa je Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, a cilj skupa je bolje povezivanje tešanjske privrede i tešanjskih doktora nauka.

Prema riječima Venana Hadžiselimovića, svi doktori sa ovog skupa će ponuditi ne samo Tešnju nego i BiH ono što oni jesu, ponuditi intelektualni kapital koji su sakupljali i akumulirali godinama svog rada i truda. Nakon ovog skupa bit će izdat zbornik radova koji će donijeti zajedničke zaključke kuda dalje, kako dalje, dati određene prijedloge za razvoj, kako Tešnja tako i BiH pojašnjava Hadžiselimović.

Ideje koje će proizaći iz ovog skupa će pomoći životu svih građana općine Tešanj, ali svako ponuditi i model drugim općinama za razvoj kaže Adnan Huremović, jedan od doktora nauka na ovom skupu.

Ekrem Ajanović kaže da je vrlo sretan što je ovaj skup organizovan u Tešnju, te dodaje da je to vrlo eminentan skup i da se nada da će incijative i prijedlozi sa ovog skupa doprinijeti bržem i efikasnijem razvoju Tešnja, ali i BiH.

Dr. Ismar Alagić, dr. Besim Prnjavorac, dr.Hasan Škiljo, … dr.Enes Hodžić

Tešanj je poznat kao sredina koja ima ljude koji su loklano orijentisani i to se pokazalo uspješnim, te bi ovaj skup trebao doprinijeti bržem razvoju Tešnja napominje načelnik Suad Huskić.

Doktori nauka sa tešanjskog područja, a prema dostupnim podacima su : Dževdeta Ajanović, Ekrem Ajanović, Mesud Ajanović, Ismar Alagić, Ervin Bejđakić, Muhamed Brka, Alaudin Brkić, Mirza Hasan Ćeman, Amir Denjalić, Dženan Đonlagić, Almir Fatić, Galib Festa, Šemsa Galijašević, Amna Hadžikadunić, Venan Hadžiselimović, Ervina Hadžović, Ajša Hafizović, Amir Halep, Enes Hodžić, Adnan Huremović, Kenan Huremović, Mirano Jupić, Alma Kadušić, Reuf Kapić, Nedžad Korajlić, Šefik Kurdić, Enes Ljevaković, Ishak Mešić, Hamza Mujagić, Ibrahim Plančić, Besim Prnjavorac, Rifat Sejdinović, Hasan Smajić, Alma Sofo – Hafizović, Hasan Škiljo, Adnan Tahirović, Faruk Unkić i Faruk Unkić (Sisak)

Današnjem skupu prisustvovalo je 16 doktora znanosti od ukupno 39.

Ovo je prvi skup koji bi u budućnosti trebao postati tradicionalni skup u povodu Dana grada Tešnja.

Rifa Vilašević

Dr. Venan Hadziselimović, dr. Faruk Unkić, dr. Mesud Ajanović, dr. Ismar Alagić, dr. Besim Prnjavorac

Izložba Mesud ef. Smailbegović i njegova biblioteka

U okviru manifestacije Dani grada Tešnja 2015, JU Muzej i JU Opća biblioteka priredili su izložbu pod nazivom Mesud ef. i njegova biblioteka. Na otvaranju izložbe o Mesud ef. Smailbegoviću i njegovoj biblioteci govorili su Doc.dr Almir Fatić, Ernad Prnjavorac direktor Muzeja Esmir Bašić direktor Opće biblioteke. Izložbu je priredila Mensura Mujkanović

Ferida Smailbegović domaćica iz Teslića, darovala je Narodnoj biblioteci u Tešnju 1969. godine, biblioteku tešanjskog muftije i muderisa Gazi Ferhadbegove medrese u Tešnju, Mesud ef. Smailbegovića, njegovu biblioteku sastavljenu na arapskom, turskom, perzijskom i francuskom jeziku. Knjižni fond je preuzeo Salih Sarić, tadanji predsjednik opštine Tešanj i prenio je u zgradu Narodne biblioteke u Tešnju.

Mesud ef. Smailbegović 1834-1904, sin Al Rize se spominje kao posljednji tešanjski muftija i muderis i često se veže za ime poznatog pjesnika Muse Ćazima Ćatića kome je bio učitelj.

Spominje se i kao veliki dobrotvor i vakif. O njemu su pisali Rifat Kantić, Almir Fatić i Momčilo Spasojević.

Dio izložbenih eksponata

Tešanjski alimi

Koliko se u islamu cijeni znanje, koliku prednost Kuran daje ljudima koji imaju znanje u odnosu na druge ne treba naročito isticati. Znanja nema bez pismenosti. Obrazovanje je osnova za sticanje znanja. Odnos prema sticanju znanja obilježavali su nosioci vlasti. U vrijeme turske vladavine Tešanj je imao odgojno-obrazovne ustanove. To su bili mektebi, medrese, biblioteke i tešanjska ruždija. Mekteb je osnovna vjerska škola. Mektebi-iptidaija (turski početna škola) je trogodišnja muslimanska vjerska škola koja ima propisan nastavni plan i određeni broj nastavnih sati nedeljno. Nastavnik u ovom mektebu zvao se mulaim.

Ruždija je prvi stupanj srednje škole nastala u Turskoj, a u Bosni nakon reformi koje je provodio Topal Osman-paša. Programi su rađeni po uzoru na evropske škole tako da su ove škole pohađala i nemuslimnska djeca. Pripremale su kadar za niža administrativna zanimanja.

Medresa je je muslimanska vjerska škola u koju se stupa po završenom mektebu ili ruždiji (turski, bukvalno, mjesto gdje se nastava predaje).

Prvi mekteb u Tešnju osnovan je 1557. godine, nakon što je Gazi Ferhad-beg uvakofio kuču u blizini džamije da bi se ljudi i djeca podučavali Kuranu.

Najstarija medresa je Gazi Ferhadbegova medresa osnovana je početkom XVII stoljeća, a koja je bila smještena u zgradi preko puta Ferhadbegove džamije. Bila je drvena pa je izgorila pohodom Eugena Savojskog 1967. godine, a zatim i obnovljena. Nastavnik u medresi zvao se muderis.

Pred kraj turske vladavine (1867. godine) u tešanjskom kadiluku radilo je 16 sibjan mekteba (najnužnija vjerska obuka) sa 610 muških i 230 ženskih đaka.Spominju se i tri medrese.

Prema nekim izvorima ruždija je bila osnovana čak 1853. godine, a po drugim pisanim tragovima spominje se 1872. godine.

U obrazovanju su i biblioteke imale važnu ulogu. Prva biblioteka koja se spominje u Tešnju je biblioteka tešanjskog muftije Ševki Užičanina koji je 1868. godine uvakufio svoju biblioteku gradu Tešnju.

Dolaskom austrougarske okupacije dolazi i evropsko školstvo koje muslimani teško prihvataju.

Edhem Mulalić u jednom svom tekstu objavljenom u Narodnoj uzdanici Kalendar iz 1940. godine, a povodom 40 godina od izlaska prvog broja časopisa “Behar” kaže:

Punih dvadeset godina po okupaciji kada nam je novo doba dolaskom jedne velike sile u našu zemlju donijelo i novu savremenu školu, mi smo se tada još skanjivali da uđemo sa našom djecom u te škole, upravo bajrak smo nosili u opstrukciji prema evrospkoj prosvjeti.

Iz jednog teksta Muhamed Hilmi Hodžića u Beharu br.18 i 19 od 01.02.1909 godine može se vidjeti da su u Banja Luci 1897. godine u realci bila samo dva učenika muslimana iz Banja Luke, a iz Tešnja ih je bilo sedam. To pokazuje da je Tešanj od davnina obrazovanju davao značaj. Doprinos u obrazobanju dali su učitelji koje je karakterisalo vrijeme u kome su radili.

U periodu turske i austrougarske okupacije poseban doprinos obrazovanju dala su i četvorica Smailbegovića.

Ali Riza ef. Smailbegović

Ali Rizaef. Smailbegović je tešanjski mualim i spominje se kao prepisivač sa arapskog:

Bosna ve Hesek Salnamesi 1866-1878, 1882-1893. Sarajevo- Muhamed Ždralović Prepisivači djela u arabičkim rukopisima knjiga II 1988 strana 220.

Sabit ef. Smailbegović

Sin je Ali Rize, bio je ugledan i učen čovjek. Bio je član medžlis-mebusana (prvi turski parlament pod sultanom Hamidom), a pod Austrougarskom upravom član Ulema –medžlisa u Sarajevu. Bio je stariji od brata Mesud ef. i za svoje vrijeme liberalan (Novi Behar br. 15-19 strana 211 od 01.04.1939. godine donosi tekst tekst u kome je u pogledu njegovog ibadeta zamjenjen sa pjesnikom Musa Ćazimom Ćatićem).

Tako se u knjizi “Tešanjska oaza islamske duhovnost” Almira Fatića, Sabit ef. spominju kao muftija (najstariji po rangu muslimanski sveštenik u jednom okrugu ili pokrajini nadležan za izdavanje fetvi-Turcizmi u Srpskohvatskom jeziku Abdulaha Škaljića) u Tešnju 1873. god i kao član Ulema medžlisa u Sarajevu. Umro je u Sarjevu gdje je i ukopan na Grlića brdu u Sarajevu.

Na osnovu fotografije Sabit ef. može se uočiti da se nalazi i na otvaranju Narodne škole u Tešnju 1886. godine.

Sabit ef. Smailbegović prvi u trećem redu na otvaranju škole u Tešnju 1886. god., treći od njega sa lijeve strane je Hamdi-beg Ajanović privi tešanjski gradonačelnik. Moguće da je između njih i Mesud ef. Smailbegović

(Fotografija iz Cko)

Mesud ef. Smailbegović

1834-1904

Mesud ef. Smailbegović sin Al Rize se spominje kao posljednji tešanjski muftija i muderis i često se veže za ime poznatog pjesnika Muse Ćazima Ćatića kome je bio učitelj.

Spominje se i kao veliki dobrotvor i vakif. O njemu su pisali Rifat Kantić, Almir Fatić i Momčilo Spasojević:.

Dio teksta posvečenog Mesud ef. Smailbegoviću iz knjige “Tešanjska oaza islamske duhovnosti” strana 149.

Prva svoja znanja o vjeri i početnu gramatiku arapskog jezika stiče pred ocem r. AlRiza ef. 1277/1857. godine odlazi na dalje školovanje u Carigrad. U Carigradu se upisuje u Čukur medresu, a na jutarnje dersove (predavanja) ide pred, tog vremena velikog muslimanskog učenjaka /alima Husejn ef. Kavalaleliju, dok ikindijske (popodnevne) dersove sluša pred čuvenim fekihom (vjerskim znalcem) Jusuf ef. Tikvešijom. Mesud ef. u Carigradu ostaje 15 godina. Imajući dobre učitelje i veliku žeđ za znanjem Mesud ef. je stekao solidno znanje iz temeljnih disciplina islamske nauke: Tefsir, hadis, usuli-fikh, feraiz (hanefijsko nasljedno pravo), ali i iz drugih znanstvenih disociplina poput matematik , geometrije i astronomije.

U svim ovim disciplinama Mesud ef. je pokazao veliko interesovanje i često prednjačio nad svojim kolegama . Nakon petnaestogodišnjeg naukovanja u Carigradu i dobivanja idžazetname Mesud ef. se vraća u Tešanj, gdje postaje muderrisom (profesorom) u Gazi Ferhad-begovoj medresi. 1294. godine po hidžri Mesud ef. se ponovo zapućuje u Carigrad, ovaj put radi polaganja propisanih ispita za zvanje muftije. Okončaši uspješno propisane ispite Mesud ef. postaje tešanjskim muftijom, i na toj časnoj funkciji ostaje sve do svoje smrti 17.03.1904. godine.Muftija je bio veliki donator i vakif. Tako je 1897. godine uvakufio 4 000 kruna za tešanjsku medresu, u kojoj je bio muderris. Potrebno je reći da je Mesud ef. Smailbegović bio jedan od najčuvenijih muderrisa tešanjske medrese. Jedan od njegovih učenika je salvni bošnjački pjesnik Musa Ćazim Ćatić. Gore navedene godine za gradnju zgrade muške mektebi- ibtidaije muftija je takođe uvakufio 2 000 kruna . 1898. godine Mesud ef. Smailbegović, posljednji tešanjski muftija, odlikovan je za lojalnost ordenom viteškog reda od cara Franje Josipa I..

Naime, o životu, obrazovanj, skoro da i nema ništa napisan, izuzev teksta anomnog autora napisanog povodom smrti uvaženog muftije u listu Bošnjak 1904. godine (xiv, 13, 2).

Tekst Miomčila Spasojevića o Muftiji Mesud ef. Smailbegoviću u rukopisu:

“Učitelj pjesnika Musa Ćazima Ćatića Mesud ef. Smailbegović”

“Na tvom sam suncu svoje srce grijo

Od Tvoga daha krila su mi rasla

S Tvog sam vrela blagodat pio”

M.Ć.Ćatić

Na nedavnom skupu u Tešnju, povodom manifestacije “Dani islamske knjige”, zatraženo je iz publike da neko od doktora nauka i orijentalista kaže nešto o Mesud ef. Smailbegoviću. Kako niko od njih nije mogao da kaže ništa, zamolili su da neko od oko petsto prisutnih u sali udovolji zahtjevu. Odgovor jer bio ćutanje.

Prije desetak godina u tešanjskoj biblioteci sreo sam Hasan ef. Ćatića.Došao je sam, da zamjeni pročitanu knjigu. Imao je tada tačno 101 godinu. Tom prilikom govorio je o svom drugu iz medrese Musi Ćazimu Ćatiću, kao da su se rastali dan prije. Kada je počeo pričati o zajedničkom im učutelju (muderisu) Mesud ef. Smailbegoviću, lice mu je dobilo nekako srećan izraz i sjaj. Govorio je, ne bez ponosa, o njegovoj ogromnoj mudrosti i znanju koje je bilo iskazano ” poput okeana duboko i kao plavo nebo visoko”.

Mesud ef. Smailbegović je bio čovjek koga je bilo nemoguće zaboraviti, a ipak se to desilo.

Izvrsni pjesnik i prevodilac Musa Ćazim Ćatić kod njega je naučio orijentalne jezike i stekao obrazovanje koje će mu omogučiti da se sa svojim književnim radom uvrsti u evropske literarne okvire. Da je Smailbegoviću to jedina zasluga bila bi dovoljan razlog da mu se ime pamti.

Tri dana po njegovoj smrti, u “Bošnjaku” (1904) Ćatić o njemu piše:

“Rahmetli mufti ef. bijaše osoba i ona ličnost koje mu, malo premca u Bosni imade, bijaše vakih (alim dobrotvor, darežljiv, dobroćudan veliki sun nija i mut-tekij, a premda je bio u dosta visokim godinama vrlo liberalan čovjek”

Mesud ef. Smailbegović je rođen u Tešnju 1838 godine. Školu je učio kod svog oca Ali Riza ef. Imao je gotovo dvadeset i tri godine kada ga otac, oštroumnog i darovitog otprema u Carigrad. U čuvenoj Čakur medresi uči kod glasovitih profesora Husejin ef. Kavalalelija i Jusuf ef. Tikvešlija. Iz svih predmeta bio je prvi u znanju. Nakon trinaest godina zauvijek ostavlja za leđima blještava svjetla Carigrada i vraća se u sunčani grad svoje mladosti. U Tešnju uz lojanicu i prigušeno svjetlo fenjera čita carigradske novine i knjige koje stižu redovno. Čitanje mu je največi izvor radosti s koga pije do neumjerenosti. Muderis je Gazi Ferhadbegove medrese. Imao je dovoljno mudrosti i strpljenja toliko potrebnih za uzvišeni učiteljski poziv.

Njegovom zaslugom otvorene su u Tešnju biblioteka i Kiraethana (čitaonica). Kako je bio dugo odsutan, a odsutnost se u Tešnju oduvijek cijenila, po smrti strica (?) Sabit ef. Smailbegovića 1876. godine postaće muftijom tešanjskim. Uz svoj nastavnički poziv tu dužnost će vršiti sve do svoje smrti.

Bio je plemenit i darežljiv u namjerama te je 1897. godine darovao 6 000 kruna za potrebe školstva. Njegov dom bio je otvoren za sve one koji su trebali pomoć ili dobru riječ.

Kada se u rano jutro 17. marta 1904. godine gradom pronio žalosni glas o smrti dobrog i velepoštovanog muderisa i muftije, M.Ć.Ćatić je istog tog dana napisao vrlo dirljiv nekrolog, a docnije i ove stihove:

“Jest, svjetli traci Tvog velikog uma

Bijahu kuća moje mlade duše

Što pravoj stazi vodile su mene

Gdje vječne sreće divne cvatu ruže”

Iz ostavštine od oko šestotina knjiga na orijentalnim jezicima, koje se čuvaju u Narodnoj biblioteci u Tešnju može se zaključiti da je interesovanje Mesud ef. Smailbegovića bilo veoma raznovrsno počevši od religijsko-filozofske oblasti preko geometrije, pravne, astronomije, pa do pjesništva. Njegov značaj je u tome što je više od tri decenije bio gorostasna figura u jednoj sredini sa veoma dugom i izraženom kulturno-prosvjetnom tradicijom. Svih tih godina on i njegovo djelo nastavit će njegovi učenici, među kojima je najizrazitiji i najdarovitiji, svakako, bio Musa Ćazim Ćatić.

Ipak, smrću Mesud ef. Smailbegovića početkom ovog stoljeća kulturno-prosvjetne dimenzije tešanjskog podnevlja su se umolile(?).

U knjizi Rifata Kantića “Ponešto o Tešnju i njegovim ljudima u tekstu pod nazivom Muftin konak na strani 129 između ostalog piše:

Mesud ef. Smailbegović rođen je 1834. godine. Otac mu je bio Ali Rizah ef. od kojeg je stekao prva znanja, i pred kojim je završio medresu u Tešnju. Godine 1857. odlazi na školovanje u Carigrad, koje će trajati punih 17. godina. Stekao je veoma široko obrazovanje. Postavljen je za muderisa medrese 1874. godine. Tri godine kasnije, mesud ef. Smailbegović odlazi ponovo u Carigrad, radi polaganja još nekih, dodatnih, ispita i te 1877. godine biva postavljen za muftiju.

Dok je bio muderi, a i kasnije i kao muftija, Mesud ef. Smailbegović predavao je i Musi Ćazimu Ćatiću u tešanjskoj medresi. Poslije njegove smrti (17.marta 1904. godine) Musa Ćazim Ćatić je svom profesoru, velikom učenjaku i dobrotvoru, veoma nadahnuto, i s puno ljubavi napisao nekrolog u listu “Bošnjak” (XIV/1904, 13,3.).

Mesud beg je imao sina Ishaka koji je bio administrativni službenik i jedno vrijeme je stanovao u Muftinom konaku.

(Provjeravajući u više izvora nisam mogao pronaći fotografiju Mesud ef. Smailbegovića. Moja pretpostavka je da bi na fotografiji otvaranja Narodne škole u Tešnju kao ugledan čovjek mogao biti između gradonačelnika Ajanovića i brata Sabit efendije prim H.G.).

Mesud ef. je imao kćerku Amiru i sina Ishaka.Amira se udala za Đemal-bega Ajanovića u Radušu. Imali su djecu: Mesuda živio u Tešnju), Delvu živila u Travniku), Hidajeta (živio u Beogradu)  Besima (živio na porodičnom imanju u Raduši) Nefu udata za Hidajeta Morankića živila u Tešnju). 

Ishak je živio u Zenici i imao je: dr. Abdulaha-Dule, kćerku dr. Adilu udata Filipović radila u Higijenskom zavodu u Sarajevu), kcerku Majdu. (Za dr Koču u Doboju bila je udata žena iz ove porodice?) 

Nedžib ef. Smailbegović je sin Sabit-ef. Smailbegovića i o njimu ima više napisanih tekstova. Tako o njemu piše i Almir Fatić u knjizi Tešanjska oaza islamske duhovnosti
strana 77. prenio tekst iz Narodene uzdanice Kalendar 1940. godine (ovaj broj Narodne uzdanice se nalazi u Općoj biblioteci u Tešnju)

Nedžib ef. je rođen 1857 godine u Tešnju. Završio je iptidaiju. Nakon toga ga njegov amiđa Mesud ef. odvede u Carigrad gdje je ostao do 1889. godine. Tu je završio ruždiju i srednju školu, a onda pošao na ders poznatog alima Prištinali Ibrahima ef. Kada je ovaj umro pređe on na halku daleko čuvenog Šaćira ef. i završit će pred njim nauke i uzme od njega idžazet. Godine 1889. pozvan je na Šerijatsku sudačku školu u koju stupa 1890. godine i tu ostaje do 1914. godine. Tada oboljeva od teške bolesti zaduhe i umire 1915. godine. Dženaza je iza namaza odnešena na Grlića brdo gdje su pokopani zemni ostaci merhumovi u blizini mezara njegovog oca merhum Sabita ef. Smailbegovića Tešnjaka, člana Uleme medžlisa. Smatra se jednom od najvrsniji sila među BiH ulemom i muderisima. Njegova velika učenost, a naročito njegove nastavničke sposobnosti priznavao je svako ko je s njim došao u dodir ili sjeo pored katedre sa koje je on vješto tumačio razna znastvena pitanja iz islamske dogmatike, prava i pravne filozofije. Merhum je bio jedan od najboljih poznavalaca arapskog i turskog jezika, a najmilija mu biješe arapska retorika i logika. Ravno 24 godine predavao je na Šerijatskoj sudačkoj školi. Boljelo ga je što nije razumio moderni jezik i upučivao je učenike da ga uče.

Nedžib ef. Smailbegović

PS

U navedenim tekstovima pojavljuju se različiti podaci:

1. U tekstu Momčila Spasojevića piše da je Sabit ef. bio stric Mesud.ef i da je Sabit ef. umro 1876. godine. Kod starijih izvora piše da su obadvojica sinovi Ali Riza (kod Kantića je Ali Rizah, ali u starijim izvorima piše Ali Riza). Obzirom na specifican izgled sasvim je jasno da Sabit ef. sjedi na otvaranju Narodne škole u Tešnju)1886. godine (uporediti fotografiju Sabit ef. sa fotografijom otvaranja škole)

2. Kod dva autora spominje se godina rođenja 1834, a kod jednog 1838.

Ahmet ef. Mulalić

Rođen je 1988 godine u Tešnju. Nakon završena četiri razreda osnovne škole završava i 8 razreda medrese Gazi Hferhad-beogove medrese u Tešnju i polaže matičarski ispit. Njegov otac Salih je takođe bio imam. Bio je oženjen Delvom Ibrahimage Galijaševića i imao je sina Teufika i kćerku Šahziju.

Prvo zaposlenje je imao 1916. godine kao imam i hatib ( imam koji drži propovjed tzv. hudbu petkom i bajramom u džamijama-Škaljić Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku) u Čaršijskom žamiji gdje i proveo najveći dio svog radnog vijeka.

Ahmet ef. Mulalić 1935. Godine

U knjizi “Tešanjska oaza islamske duhovnosti” Fatmira Fatića u dijelu koji govori o tešanjskim muderiizima o Ahmet ef. Mulaliću između ostalog piše da su njegove hudbe su bile poznate širom Bosne od kojih su neke i štampane u Glasniku VIS-a. Pored islamske dužnosti vršio je i dužnostvjeroučitelja pri osnovnim školama te je 1928. godine do 1946. godine bio imam matičar grada Tešnja. Punih 40 godina je bio tajnik Vakufsko-mearifskog povjerenstva, kasnije Vakufskog povjerenstva i džematskog odbora.Uživao je veliki ugled kao alim i hafiz, i kao čovjek koji je za svakog imao dobru riječ.

U knjizi Momčila Spasojeviča Školstvo tešanjskog kraja stoji da je tešanjska medresa radila do 1925. godine , da je obnovljena neposredno pred drugi svjetski raat, a da je vjerske predmete predavao Ahmet ef. Mulalić.

Prvi u Bosni Hercegovini

Čitajući Hronologiju ličnosti i događaja tešanjkog kraja Mustafe Ćemana vidio sam da je Tešanj bio prvi u Bosni i Hercegovini u:

1865.

-Osnovana prva diletantska kazališna družina u Bosni i Hercegovini u Tešnju. Osnovao je Stevo Petranović, učitelj Pravoslavne škole u Tešnju.

-28. svibnja 1865. godine izvedena drama Augusta Hebbela Judita, koju su izveli tešanjski amateri. Prva kazališna javna predstava u Bosni i Hercegovini.

1882.

-U Tešanj došla cirkuska grupa. Prvi dolazak cirkusa u Bosnu i Hercegovinu.

1895.

-Održana prva muslimanska zabava u Tešnju. Prva zabava Muslimana u Bosni i Hercegovini. Prikazan kazališni komad “Siroto dijete” od Muhamed Hilmi ef. Muhibića. Zabavu je organizirala muslimanska omladina grada Tešnja. Prihod sa zabave namjenjen je čitaonici i školi.

1912.

Srpska čitaonica u Tešnju prva je u Bosni i Hecegovini uvela sistem pokretnih biblioteka.

Stare fotografije

Dragutin Kosovac otvara Tvornicu svječica 9.9.1974.

S desna: Dragutin Kosovac, Sakib Zejnilović, Smail Terzić Penjak, Smail Handžić Bata, Mirko Bevanda, Alija Galijašević, Todor Vujasinović, Edhem Pobrić, B Brod Nikola, NN,NN,Salih Sarić, u drugom redu prvi s lijeva Emin (Smaje) Eminagić tehnički direktor Borje Teslić, a iza njega Ismet Galijašević

Dodao Alija Galijašević: Do Edhema Pobrića-lijevo predsjednik općine, sasvim lijevo u drugom redu Emin Eminagić sin Smaje Eminagića (konak) teh direktor Borja Teslić

Sa table na Gornjoj čaršiji