Tešanjski dnevnik 4-11.2.2019. godine

    Gledam na Al Jazeera dokumentarnu emisiju. U Hrvatskoj je tokom otadžbinskog rata uništeno 3000 spomenika, najviše onih postavljenih nakon Drugog svjetskog rata. U emisiji autor jedne izvanredne skulpture govori sa suzama u očima o njenim umjetničkim vrijednostima. Drugi spomenik je narodnom heroju Stjepanu Filipoviću koji prikazuje njegove podignute šake pred vješanje u Kraljevu koje su bile simbol otpora fažizmu, ne samo u Jugoslaviji. Autor je uspio sačuvati skulpturu bez jedne noge nakon njenog dizanja u zrak. U Otadžbinskom ratu važnu ulogu imali su i nasljednici fašista iz Drugog svjetskog rata pa nije teško pretpostaviti ko je to učinio. Opravdanje je bilo borba protiv komunizma i njihovih simbola. Pri tome je zanemaren antifašizam koga su predstavljali spomenici.

Nije bolja situacija bila ni u našoj državi, samo što su ovdje svoje prste imali pored ustaša i četnici, a kod Bošnjaka borci za očuvanje vjere koji su u partizanima vidjeli komuniste protivnike vjere, a ne antifašiste.

Gdje smo u Tešnju po tom pitanju. Čitam da je vjećnik Hasan Galijašević pokrenuo aktivnost na vraćanje spomen ploče Husi Hodžiću (skinute sa zgrade DTV Partizan tokom rušenja) i postavljanje na zgradi nove sportske dvorane na Musali.

Vladajuće strukture Bošnjaka imaju isti problem. Najviše bi voljeli promjeniti historiju pa u partizanima izbaciti komuniste, a ostaviti antifašiste. Nije rijedak slučaj da Bošnjaci rehabilituju muslimane ustaše predstvljaljući ih kao borce za vjeru i za narod.

Imali smo tri biste u centru grada koje su predstavljale tri ličnosti, jedan partizan i narodni heroj, jedan veliki pjesnik, a treći dobio bistu jer je organizirao prvu pozorišnu predstavu u BiH.

Bista Huse Hodžića, na početku rata, bačena je u korito Tešanjke, zna se i ko je to uradio i za čiji račun. Petranović je bio srpski nacionalista i njegova bista neće nikada biti vraćena, a Musina i Husina, nakon što su vraćene dislocirane su u školska dvorišta škola čija imena nose.

Da li su oni samo oličenje vrijednosti do nivoa škole ili šire? Međutim, pravi razlog dislokacije je nešto drugo. Odgovor je eksplicitno dao prvi vladajuće stranke u Tešnju:Ne mogu biste biti uz džamijski harem. Na to ukazuje i fotografija na kojoj je bista zastrta platnom prilikom dolaska u Riječku džamiju nekog važnog u to vrijeme (objavljena u Tešanjskom dnevniku).

Općinska administracija je dislokaciju pravdala rješenjem urbanističkog plana i da je svako imao priliku da reaguje na upućeni prijedlog tokom rasprave. Hitnost dislokacije pravdali su hitnom izgradnjom fontane na tom mjestu.

Ovo je stajalo u prijedlogu urbanističkog plana:

    Lijeva obala rijeke razvija ideju specifičnog urbanog parka, koji se vezuje uz prostore zgrade Općine te kreira odgovarajući javni prostor kao pristupnu sekvencu ovako značajnom objektu. Desna obala, zajedno sa sadržajima novog hotela i postojećeg Doma kulture afirmira pješačku zonu koja bi se totalnom primjenom plana vezivala i na zelenu površinu Griča, koji bi trebalo tretirati kao parkovske površine…predlaže se postavljanje bisti Husi Hodžiću i Musi Ćazimu Ćatiću u području ispred Doma kulture uz obavezno predhodno dovođenje ove površine prvobitnoj namjeni-pristupni prostor-javni trg ispred objekta javne namjene JU Cko. Ovaj prijedlog predviđa odgovarajući arhirtektonski tretman prostora, sukladno aktuelnim tendencijama u uređenju pristupnih trgova….

A ovo je kazao Načelnik:

Institut je predložio konačno lociranje onako po karti koju si vidio, ali je to u suštini tamo gdje jeste ljetna bašta danas. Naravno, potrebno je zatvoriti baštu i urediti lokalitet. Mi vodimo pripremu uređenja prema projektu za sve površine i projekat će biti gotov u narednih mjesec dana. Pripremamo i investiciju da bi mogla ići u narednoj godini za uređenje svih tih površina uključujući i parking. Za to će nam trebati i saglasnost Općinskog vijeća. Možeš mi vjerovati ili ne moraš, ali namjere da se postupi po Urbanističkom projektu su ozbiljne i to neće “biti nikada”. Budući da sam i sam pomislio da će ljudi misliti da je ovo samo prijedlog da te biste ne budu u okviru ovog Urbanističkog projekta ili da se to nikad ne provede (“ili da se zagube”), ja sam već Kolegiju vijeća najavio potrebu da uz ovaj zaključak Vijeće donese zaključak o poziciji bisti u vremenu dok se ne uredi konačno mjesto (nadam se nekih godinu do dvije).

Ne mogu predložiti mjesto koje je rezervisano za druge sadržaje (jer bi bilo protivno prvoj odluci, a i bez obzira na to sprečavalo bi moguće privođenje namjeni U. projekta) pa ću imati prijedlog kojim bi biste u nekom kratkom roku bile vraćene u obuhvat Urbanističkog projekta i tu stajale dok se ne uredi lokacija koju je predložio Institut.

Tešanj sigurno ne spada u mjesta koje je napravilo otklon od svoje antifašističke historije tokom i nakon Drugog svjetskog rata. To pokazuje i Titova ulica, nazivi škola i ulica, izdavačka djelatnost Centra za kulturu i obrazovanje. Međutim ,ove biste ostaju fleka koju bi trebalo očistiti.

Urbanistički plan usvojen i realizovan u dijelu ulice 1. marta. Prepreka nema da se biste vrate tamo gdje su predviđene urbanističkim planom. Sada je samo stvar suštinskog odnosa prema našoj historiji i jasnog opredjeljenja dilema koje postoje među Bošnjacima, posebno u vodećoj političkoj stranci.

U Sarajevu će od 9-16.2. će biti održan Evropski omladinski olimpijski festival (EYOF). Na snježnim i ledenim terenima Bjelašnice, Jahorine, Igmana, Zetre i Skenderije održat će se takmičenja u zimskim sportovima. Ovaj sportski događaj je malo više od sporta. Iza organizacije stoji Država sa entitetima što je rijedak slučaj. Stalo nam je svima da uspije i da svijetu pokažemo da možemo funkcionirati jedinstveno na cijelom prostoru. Sreća da je realtivno hladno i da na planinama ima snijega.

Ovo takmičenje me podsjeća na Olimpijske igre održane u Sarajevu 1984. godine. Tada je veliki snijeg pao uoči samog otvaranj igara. Pripreme su trajale dugo. Sjećam se da sam kao predsjednik Općinskog komiteta imao partijski zadatak da organizujem sa ostalim organima vlasti “dobrovoljno” doniranje milijardu tadašnjih dinara od privrednih organizacija i drugih ustanova.

Tešanjaci osvojili prvo mjesto za stručno obrazovanje 2018/ 2019.

Predstavništvo  njemačke privrede u  Bosni  i Hercegovini, pod pokroviteljstvom Ambasade Njemačke, svečano je dodijelilo “AHK nagrada za stručno obrazovanje 2018/2019”. Ovo priznanje je uručeno najboljim od ukupno 31 firme i škole na prijavljenih konkurs namijenjen preduzećima i obrazovnim institucijama koje su zajednički, vlastitim inicijativa marealizovali dualno stručno obrazovanje. Prvo mjesto podijelili su Mann undHummel BA i Mješovita srednja škola i Tešanj i MS&Wood (vlasnik Tešanjak Muhamed Pilav) i SMŠ Zijah Dizdarević Fojnica

Svečana dodjela  nagrada  održala se dana 05.02.2019. godine u  Sarajevu. Dodjeli nagrade  prisustovala je ambasadorica  SR Njemačke  Christiane  Hohmann,  predstavnici Saveznog  ministarstva  za privredu SR Njemačke, te  mnogobrojni gosti.   Nj. E. Christiane  Hohmann istakla  je značaj   izgradnje  stručne  profesije i opredjeljenja mladih u tom pravcu pri čemu ih  čeka svjetlija budućnost. Također je navela  da je promovisanje   srednjeg  stručnog obrazovanja imperativ i da će dati podršku razvoju dualnom obrazovanju u BiH.


Muharem Saračević, Arijana Krivdić i NJ.E. Christiane  Hohmann nakon uručenja priznanja

Svečanoj dodjeli  prisustvovali su predstavnici firme  Mann und Hummel BA, direktor Mahmut Galijašević i Arijana Krivdić, te direktor JU Mješovite srednje  škole Muharem Saračević.

Nagrada SMŠ u Tešnju nije došla slučajno. Ona je rezultat timskog rda uposlenih na čelu sa direktorom Muharemom Saračevićem.Već duži niz godina pišući Tešanjski dnevnik pratim rad MSŠ. Razvili su veoma dobru saradnju sa školom u Velenju od koje su mogli dosta toga naučiti, a uspjeli su i obezbjediti školovanje jednog broja svojih učenika u ovoj slovenačkoj školi. Pratili su i tražili sve mogućnosti da u saradnji sa privrednicima, lokalnom zajednicom, višim nivoima vlasti i međunarodnim organizacijama urade više i bolje.

Princip rada je projekat-tim, plan, usvajanje i realizacija. Inicijativa škole imala je podršku u Nastavnom vijeću (koga sačinjavaju 3 člana iz Udruženja privrednika, jedan iz Općine i jedan sa Biroa za zapošljavanje). Direktor Saračević zasigurno ima u tome najvažniju ulogu, ali on ističe rad kolega članova projektnih timova, profesora i nastavnika:Damir Kadribašić, Amela Saračević, Armin Hamustafić, Adnan Šeljmo, Mujo Zeničanin, Muharem Mulabdić, Muhamed Hadžalić, Milka Arifović, Fatima Ibranović, Dženetina Jusufbašić, Jasminka Mujkanović i Nihada Huskić.

Realizovani su projekti opremanja škole kabinetima CNC mašinske i kuharske tehmnologije i izgradnje solarne elektrane. Sa inicijativom škole uvodeno je u nastavni program niz novih zanimanja.

Za treći stepen naobrazbe uvedena su zanimanja:vozač motornog vozila, operator na CNC mašinama, obrađivač materijala rezanjem, obućar i električar.

Kod četvrtog stepena zanimanja uvedena je nastava za zanimanja:poslovno pravni tehničar, tehničar drumskog saobraćaja, tehničar za mehanotroniku, elektrotehničar računarstva, prehrambeni tehničar i poljoprivredni tehničar, tekstilni tehničar, veterinarski tehničar, fizioterapeutski tehničar i ugostiteljski tehničar. U planu je uvođenje nastave i za tehničara obrade drveta.

U procesu je uvođenje standarda zanimanja i standarada kvalifikacija za sve nastavne planove i programe. Standardi su usaglašeni sa evropskim standardima. Uz to se radi na reviziji nastavnih planova i programa.

Muharem Saračević je rođen 1960. godine u Raduši općina Tešanj. Završio je Višu pedagošku školu u Rijeci koja je bila specijizovana za prosvjetne kadrove tehničke struke, a zatim i Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek pedagogije.

U Srednjoškolskom centru je radio je od 1984. godine kao kao pomoćnik direktora za praktičnu nastavu, a od 1977. godine vrši dužnost direktora Srednje stručne škole, a nakon 2009. godine direktor je Mješovite srednje škole. Učesnik je mnogobrojnih aktivnosti i seminara vezanih za reformu srdnjeg obrazovanja u BiH a koje su održane u organizaciji: ITF- Evropska trening fondacija, EMIS, EC PHARE VET Programe BiH, Civitas BiH, EU-VET, za stručno obrazovanje i obuku BiH, GIZ, USAID, Kultur kontakt, Dww internacional. Pokretač je brojnih promjena u školi i društvenoj zajednici u skladu sa reformom koja se implementira od starne Evropske komisije i drugih međunarodnih organizacija.


Muharem Saračević

Aktivno se uključivao u procese formalnog i neformalnog obrazovanja kroz zapošljavanje mladih, obuke na novim tehnologijama, jačanju veze između škole i tržišta rada. Inicirao je uspostavljanje prve javne ustanove za obrazovanje odraslih u FBiH (Mješovita srednja škola Tešanj 2014. godine. Predsjednik je Vijeća za obrazovanje odraslih u Ze-do kantonu od 2017. godine.Član je Odbora Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH (APOSO) od 2018. godine.

Restoran Saraj

Tešanjska čaršija je kroz svoju historiju imala uspone i padove. Oni su se ogledali i po broju i vrsti ugostiteljskih usluga i trgovačkih ponuda. Nekada je bilo puno malih trgovačkih radnji, čevabdžinica, kafana, restorana. Danas nije tako. Najviše ima kladionica i banaka.

Posjetio sam restoran Saraj koji se nalazi na Gornjoj čaršiji da bih se malo bolje upoznao sa današnjim stanjem.

Vlasnik restorana je Samir (Muje) Sinanović. Rođen je 1978. godine. Nakon zavšetka Gimanzije u Tešnju upisuje Filozofski fakultet u Srajevu. U trećoj godini je odustao (smijući se kaže mrzila ga jedna profesorica). Otac Mujo je bio trgovac pa je počeo raditi u njegovoj trgovini, a od 2010. godine preuzeo je trgovinu nakon očevog penzionisanja. Trgovinu je zatvorio 2015. godine i iznajmio današnji poslovni prostor porodice Tahirović. Otvara restoran sa suprugom Dženaidom. U restoranu radi supruga Dženaida i još jedan radnik. Saraj u svojoj ponudi ima ima roštilj, kuhana jela i kolače.

Samir Sinanović

Mušterije su zaposlenici koji rade u gradu, posjetioci pijace utorkom i petkom, učenici, ljeti ekskurzije učenika, penzionera i porodice, uglavnom iz BiH.

Radi do 16 sati jer poslije ovog vremenu u Tešnju nema mušterija. Ne radi nedjeljom jer je Tešanj tada pust. Omladina petkom i subotom ide u Jelah, jer se u samom gradu ne događa ništa što bi ih privuklo. Samir kaže da mu je kao Tešnjaku žao što se desi nedjeljom da dođu neki gosti i u samoj čaršiji nemju gdje sjesti, nešto popiti i pojesti. Naravno da se prilagođava potrebama trišta i rado bih otvorio radnju i nedjeljom ako bi na vrijeme imao informaciju o nekom organizovanom dolasku.

Promovisana knjiga Poruka i opomena sa mimbera autora Izet ef. Čamdžića

U oragnizaciji Medžlisa IZ-e održana je promocija knjige u dva toma pod nazivom Poruka i opomena sa mimbera autora Izet ef. Čamdžića. Promotori knjige, ujedno recenzenti, su Zijad ef. Ljevaković i dr Ejub ef. Dautović muftija zenički. Moderirao je mr. Fuad ef. Omerbašić.

Izet ef. Čamdžić je poznat izvan Zavidovića, gdje obavlja dužnost glavnog imama, po svojim hudbama nakon džuma namaza. O tome govori i veliko prisustvo promociji. Njegove hudbe mogu se naći na You Tube (sa više od 40 000 pregleda). Poslušao sam i ja. On svojim hudbama izlazi iz sterotipa. U suštini on svojim hudbama želi vjernicima ukazati da se vjera živi, a ne samo prakticizira.

S lijeva: Zijad ef. Ljevaković, dr. Ejub ef. Dautović, Izet ef. Čamdžić i mr. Fuad ef. Omerbašić

U jednoj hudbi Čamdžić kaže da mi možemo klanjati namaze, učiti Kuran satima i nikog nećemo zadiviti. Vjeru moramo živjeti. Gazde i direktori su vjernici, a njihovom radniku nije uplaćeno zdravstveno i penziono. Oni daju donacije raznim organizacijama pa i džamija, a radnicima ne uplaćuju njihov novac. Ne smije se uzimati tuđi hak da bi se punila svoja nafaka. To nije vjera. Ibadeti umjereno, ali živi vjeru iskrenošću, poštenjem, pravednošću i spremnosšću na žrtvu, kaže ef Čamdžić.

Knjiga u dva toma ima 300 Čamdžićevih hudbi. On kaže da svoje hudbe bilježi, pa ih prije kazivanja sam sa sobom razmjeni i popravlja. Kaže da on nije pisao knjigu nego je samo u knjigu složio izabranih, zapisanih 300 hudbi.

Izet ef Čamdžić je rođen u Zavidovićima 1969. godine. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese završio je Fakultet Usuliddin, Odsjek za hadise i hadiske znanosti na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu. Obavljao je dužnost imama, profesora vjeronauke u zavidovičkoj Gimnaziji, a danas je glavni imam Medžlisa IZ u Zavidovićima.


Tešnjaci na koncertu grupe Uriah Heep

Sjetim se sastava Rokeri sa Moravu(rok u stilu folklora), ali se sjetim i susretnem i naše rokere sa Tešanjku čelu sa neumornim Zoraidom Mehičićem. Tako sam ove sedmice sreo Zoraida koji mi ispriča svoj doživljaj sa nedavnog koncerta u Beogradu.

U utorak 05.02.2019.godine u Beogradu je gostovala britanska rock mašina Uriah Heep kako bi promovisala svoj novi album “Living the Dream” i napravili presjek svoje pedest godina duge karijere.

Rokeri sa Tešanjku

Na koncert sam krenuo sa Adem Halilovićem, Dantesom Delićem i Mirkom Jelićem,sa zastavom na kojoj je pisalo Tešanj. Kasno smo krenuli, a onda promašili Sava centar i ušli u grad. Zakasnili smo na koncert. Obezjeđenje zatvorilo kapije, nema ulaznica, nema ulaza. U jednom trenutku se pojavi neko od organizatora koncerta, objasnismo da smo iz Tešnja iz Bosne i da smo zakasnili. Kada je čuo odakle smo propusti nas na koncert besplatno.

Zoraid je ponio i dobro mišljenje sa koncerta:

Po mišljenju mnogih Uriah Heep je dosta potcjenjen band, ali da su ti skeptici kojim slučajem bili na koncertu u Sava centru vjerovatno bi promjenili mišljenje.Petorka je predstavila zvuk sedamdesetih,pokazala da ima snage i volje za sviranje,motorika i glasne žice se odupiru godinama,te možemo poželjeti da će gostovati u Bosni i Hercegovini na proslavi 50 godina rada britanske rock mašine.

Foto zabilješka

Stalno me proganja cifra od 10 milona koju su Tešnjaci uplatili kladionicama za klađenje u protekloj godini. Kada učenici Huso Hodžić izađu iz škole mogu vidjeti preko puta škole svoju budućnost, ili kao vlasnika super biznisa ili kako doći do novca bez rada. Pa i nije čudo što se potroši toliki novac kada djeci od školskih klupa usmjeravamo pogled prema kladionicama

Stare fotografije

Učenice Gimnazije na zidu Partizanskog groblja preko puta školske zgrade 1965. godine

Čuče s lijeva: Dževahira Hadžan i Safida Hadžić

Sjede: Jasna Širbegović, Ljevaković, Ibrica Ćehajić nastavnik, Vasva Šiljak, Mina MujagićMica Jovanović i Suada Livnjak

Stoji Emina Mujagić

Tešanjski obućari oko 1950. godine

Stoje s lijeva:Bisera Smailbegović (prva), Esad Mašnić (drugi), Rifat Hadžismajlović (treći), Suljo Prnjavorac (četvrti), Mehmedalija Škapurević (šesti), Ibro Hodžić Hodžo (osmi)i Kemal Belagija (deveti)

U sredini:Hamid Turalić (prvi), Smail Medarić (drugi)

Prvi red:Hajrudin Mulalić (četvrti), Haris Dautefendić (peti)

Sa table na Gornjoj čaršiji




About Husein Galijasevic