AMIR BRKA / NEPRIJATELJ

Još nisi, nažalost, neprijatelja pravog imao, dostojnog,
mnogo ih je za plotom skrivenih; umisli da je polubog

poneki, te se pigmejac osmjeli u predvečerje da bocka
poput mušice, ne znav da davno je crna bačena kocka,

da si odlučio i rubikon svoj prebrodio, kako je i Cezar,
pa sada, kao imperator slobodan, jezdiš ravno u mezar

Po dvoje udruženi, quaterni, quini, ili u brojnije grupe,
uzrojili se, zuje, oblijeću oko tebe, i gricnu te za dupe,

potom, ushićeni, trijumf slave, a bojište drugim ustupe
Posmatraš nove kako se kuraže, pripremaju i oni trupe,

došaptavaju se, a kad pomisle da otkrili su tačku slabu,
jurnu u napad, i ti si opet izložen nepodnošljivu svrabu

Neustrašiva dušmanina još uvijek čekaš, barabu opaku,
kao odanom prijatelju, tajnu ćeš njemu povjeriti svaku,

štaviše, zborit ćeš kao sinu, predočiti mu neznane pute,
zagrliti ga nježno, i najzad reći: A sad nož uzmi, Brute

(15.8.2020.)