Tešanjski dnevnik 2.11-16.11.2020. godine

Pišući zadnji Dnevnik 26.10-2.11. imao sam problema sa zdravljem. Kada mi je prijatelj poslao boldirane greške u tekstu vidio sam ih puno, posebno tehničkih, uvidio sam koliko sam bio dekoncentrisan. Ubrzo mi se dogodio Covid 19- Korona virus. Pokušaću napisati Dnevnik za period od zadnjeg objavljivanja.

Na predsjedničkim izborima u SAD pobjedio Bajden član Demokratske stranke, porazivši Donalda Trampa.

U svijetu, okruženju, u BiH pa i Tešnju teško stanje prouzrokovanom velikim valom širenja zaraze. Rekordni brojevi, zaraženih i preminulih.

Održani lokalni izbori.

Vrijeme još uvijek toplo sa dosta sunčanih dana.

Održani lokalni izbori 2020

U zaista teškim uslovima koje je prouzrokovala epidemija održani su lokalni izbori 2020 u BiH. Prema meni zadnjim dostupnim podacima izlaznost je bila 47%. Nezvanični rezultati govore o značajnim promjenama. SDA gubitnik u sarajevskim općinama, a SSND u Banja Luci i Bijeljini. To bi moglo značajno uticati na budućnost političke scene u BiH

U Tešnju, prema zadnjim informacijama Izborne komisije mr. Suad Huskić je osvojio ponovo načelničku funkciju. Imao je 60,57% glasova, a prvi konkurent Edin Hasaničević 29,72 %. Ova pobjeda je očekivana, ostaje samo pitanje da li će i stranka iz koje Huskić dolazi imati uspjeh i ponovo formirati većinu u OV. SDA izgubila i u Zenici, Kasumović je “osvojio” Zenicu.

Novi-stari načelnik mr. Suad Huskić

Korona virus

Inficirao sam se Korona virusa, a da zbilja ne znam, kada i gdje. Gradska kafana već duže zatvorena, pa kafu pijem kod kuće. Obišao sam nekoliko događaja sa maskom i na distanci. Odlazio u trgovinu, kiosk, na bankomat, sa maskom na licu, a vjerovatno se mahinalno prolazeći ulicom i rukovao s nekim poznanikom.

Uglavnom u petak 30.10. uhvatila me odjednom prava prehlada sa hunjavicom, koja je brzo prošla, ali mi je poslije toga nedostajalo vazduha, posebno noću, glava mi je bila teška i nisam se dobro osjećao. Nisam imao temperaturu, a kašalj je bilo povremen. U ponedeljak sam osjetio preznojavanje. Preležao sam tuberkulozu prije 20 godina, a pneumolog dr. Mudrov mi je prije više godina identificirao virusnu upalu pluća, kada sam imao simptome slične sadašnjim. Nemam temperaturu, kašalj nije inenzivan, nisam za ulazak u zdravstveni sistem identifikacije pa odlučujem otići u privatnu ambulantu specijaliste pneumologa dr. Mudrova.

Snimak pokazuje početak upale pluća. Idem porodičnom ljekaru, dižem propisane lijekove i počinjem sa terapijom. Stiže poziv za testiranje u Dom zdravlja. Tamo srećem Amilu, kćerku kućnih prijatelja, koja bilježi u obrazac potrebne podatke, a jedan mlađi uposlenik mi vadi bris iz nosa (pri tom me prepoznao i spomenuo hroniku).

Slijedi poziv i informacija da sam pozitivan. Obzirom na moje godine i hronične bolesti idem u bolnicu, dobit ću poziv. Dobivam poziv za snimanje pluća u Domu zdravlja. Sve se odvija veoma organizirano. Densa snima pluća, a mladi dr Dino (i ako iza odijela ne razaznajete lica osjeća se neka toplina u pristupu i glasovima osoblja).

Dolazi hitna i vozi me na pneumologiju soba br. 4 -Odjeljenje Covid.

U sobi tri kreveta. Jedan prazan, a na drugom Salih (78) iz Lepenice. Soba ima kupatilo sa tušem, lavabo i WC šolju. U sobi ima i TV.

Ponovo u bolnici i ponovo se razmišljanja vraćaju unazad 20 godina. Tada sam imao infarkt i u isto vrijeme otkrili su mi promjenu na plućima. Nalaz na tuberkulozu negativan, ali su ipak kazali da će još provjeriti nekakvim pohranjivanjem ispljuvka i rezultatima nakon 40 dana. Ako nije TBC jest rak, a taj osjećaj znaju samo oni koji su ga doživjeli. U to vrijeme moj dobar prijatelj r. Ibrahim Širbegović je zračen nakon druge operacije na mozgu. Sastajali smo se kod njegove sestre Raise. Tada mi je ispričao kako je prije svake operacije morao dovesti svijest i podsvijest u istu ravna. Znali smo ga kako lagano komentariše svoju bolest i šali se na njen račun, ali on kaže da ima i ona dublja strana podsvijest koja ga tjera u drugom pravcu. Korona nije rak, ali ima za starije taj momenat neizlječivosti, pa navode na ista razmišljanja

Pokušavam se okrenuti pozitivnim mislima, a u tome mi je pomagalo moje stanje čija klinička slika nije bila teška.

Predveče odlazi Salih, a u njegov krevet dolazi Jozo (84) od Novog Šehera. Tek stigao iz Maglaja. Krupan čovjek, teško diše. Nakon intervenncije kiseonikom dolazi sebi, razmjnili smo nekolko informacija, dao mu telefon da razgovara sa suprugom. Bilo je i suza.

Uveče sam na kratko zaspao, a kada sam se probudio vidio sam da nema Joze na krevetu. Ležao je na podu prema kupatilu. Dozivao sam ga, ali nije davao znake života. Odmah sam pozvao sestre koje su pristupile istog momenta unesrećenom, provjerile i EKG i samo glavom odmahnule. Uz velike napore su uspjele su pokojnika staviti na krevet i odvesti. Na moj pokušaj da pomognem nisu mi dale.

Sutradan dva nova pacijenta u sobi, Zijad (1961) i Drago (1965). Obadvojica teško dišu. Odmah ih priključuju na kiseonik. Nakon nekog vremena dolaze sebi i sa njima se može komunicirati.

Organizacija rada je zaista izvanredna, a osoblje profesionalno, vrijedno i humano. Daju terapije, među kojima su i injekcije, provjeravaju uređaje sa kiseonikom i dodaju u slučaju potrebe vodu. Vizite redovne, a često se pojave osobe (nemože se raspoznati ko je doktor, ko je sestra ko je spremačica). Navračaju i pitaju za stanje pacijenata. Provjetravaju prostorije. Redovno se čisti soba i kupatilo. Hranu donose u krevet. Čujem komunikaciju sestara sa osobljem preko interfona.

Uveče problem. Jedna starija žena velike težine na podu. Ovaj put su mi sestre dozvolile da pomognem i uz velike napore smo je smjestili u krevet. Uveče je preminula.

Zaista svi zaposleni zaslužuju divljenje i svako priznanje. Ovo je prava ratna bolnica.

Prepoznao sam prof Besima Prnjavorca, koji je kako sam mogao saznati Načelnik odjeljenja. dr. Rifata Sejdinovića, a jednom mi sestra potvrdi da je tu bio i dr Omer Bedak. Ako sam dobro zapamtio spomenulo se i ime dr Azre. U nedjelju u viziti je bio i dr. Drljević iz Opće bolnice u Sarajevu kako bi se koristila njegova stručna pomoć kao infektologa.

Sprat niže u hodniku instalisan rendgen. Laboratorija, pored testiranja, radi sve druge pretrage i važan je učesnik u procesu borbe protiv Covida.

Imena sestara sam samo mogao čuti:Elma, Jasmina, Sumeja. Sestra Elma mi donijela sok od aronije i keks. Kaže poslao svekar Omer.

Ja se sve bolje osjećam i nakon sedam dana odlazim kući u kućnu izolaciju, jer u kući imam dosta rizične dvije osobe. Deseti dan od odlaska u bolnicu dolazim i do svog računara, da zabilježim svoje iskustvo.

Na kraju još jednom da kažem da sam ponosan na profesionalizam i humanizam u Covid odjeljenju. Ovo je zaista ratna bolnica i svi koji tamo rade zaslužuju veliko priznanje. Dok se ovako nešto ne desi nismo svjesni koliko nam ova Opća bolnica znači. Svi su oni ozloženi opasnosti zaraze, vjerovatno mnogi i zaraženi, ali se to ne prenosi u javnost. Vraćaju se na posao i rade.

Ja sam imao sreću, mnogi nisu. Nadam se da ću uspjeti doći i do imena svih njih koji su radili ovaj teški posao i zabilježiti ih. Sada je to teško jer su svi pod velikim presingom

Ministar Saša Košarac posjetio firmu Belif d.o.o.

Na Radio ZOS pročitah informaciju da je Ministar vanjske trgovine i ekonomski odnosa posjetio firmu Belif. Tema Zakon o akcizama i tretiranje denaturisanog alkohola koji se koristi u proizvodne svrhe.

Problematika stara preko 20 godinba. Dok sam radio u Sarajevu pokrenuo sam ovo pitanje na zahtjev Belifa preko VTK-a, a onda lobirao i objašnjavao kod predsjednika klubova SDA (Mirsad Ćeman) i SDP (pok Jozo Križanović). Stvar je vrlo jednostavna. U svijetu pa i kod nas koristi se industrijski, denaturisani alkohol (npr sredstvo za pranje vjetrobranskog stakla, pranje dijelova u proizvbodnji i sl) Akcize na čisti alkohol postavljaju trošak pet puta veći od izlaznog proizvoda. Još u vrijeme prohibicije u SAD nađeno je rješenje tako što se čisti alkohol (koji je obično sporedni proizvod kod drugih proizvodnji) onečisti sa određenim hemikalijama tako se više nikakvim putevima ne može vratiti u prvobitno stanje. Tako s eizbjegava zloupotreba u proizodnji alkoholnih pića. Tako rade u svijetu. Međutim u BiH je sve problem. Nevjerovatno mi je da se ovo pitanje ponovo postavlja nakon više od 20 godina.. Koliko je od tada novca otišlo iz BiH zbog toga?

Ova sve pišem da se vidi ne efikasnost zakonodavne i izvršne vlasti prema primarnom sektoru.

Tema sastanka sa ministorm Košarcem je bila izmjena Zakona o akcizama. Sastanku su prisustvovali zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Šemsudin Mehmedović i načelnik mr. Suad Huskić.

Još jedan značajan poslovni uspjeh firme Belif d.o.o. Oni su 14.11. otpremili antifriz u Makedoniju i Kosovo. Ovaj izvoz treba da postane dugoročan.

Preminuo Ramiz Brkić

Upravo kada su počinjali moji problemi sa virusom saznadoh da je preminuo Ramiz Brkić, književnik, publicist, novinar, nastavnik, glavni i odgovorni urednik više listova i mnogo toga još.

Ramiz Brkić je rođen 1946. godine u Stjepan Polju, općina Gračanica. U Gračanici je završio osnovnu i srednju školu (gimnazija). Višu pedagošku školu je završio u Mostaru, a Fakultet političkih nauka u Zagrebu.

U Tešanj dolazi 1970. godine i predaje srpskohrvatski jezik i historiju u OŠ Huso Hodžić.

Od 1980-1987. godine je glavni i odgovorni urednik Radio Tešnja, a od 1987. godine i direktor Narodnog univerziteta u Tešnju.

Od 1997. godine do penzionisanja 2011. radi u Izdavačko-štamparskoj kući Planjax obavljajući razne dužnosti kao što su:glavni i odgovorni urednik svih izdanja, direktor Izdavačkog sektora, direktro Marketinga i Tima za kvalitet.

Tokom rada u izdavačkoj djelatnosti uradio je i lektroisao više od 300 knjiga, te recenzirao tridesetak rukopisa.

Ramiz Brkić je ostvario uspješnu novinarsku karijeru dugu 45 godina. Između ostalih bio je dopisnik:Oslobođenja, Večernjih novina, Jutarnjih novina, Glasa Komuna, Slobodna Dalmacija,
Večernje novosti i Sport iz Beograda i dr. Prilozi su mu objavljivani na Radio Sarajevu i RTV Sarajevo.

Napisao je monografiju Stjepan Polje, knjigu pripovjedaka U kružnici nesnice, roman Na raspeću
Guantanama, monografiju Zapis sa izvora (koautorsak knjiga), Tešanj grad kome se rado vraćam kao kooautor sa Adilom Alićem, Koautor je knjiga Prvo polufinale Jugodlavije u šahu, Nevenovi cvjetovi, Tešanj-histroijsko kulturni pregled i dr. Autro je i knjige za djecu Berkine kike.

Aktivan je bio u NK Tošk, a ostaće u sjećanju kao komentator toka utakmica. Bio je i predsjednik uprave ŽRK Tešanj.

Bogata je Ramizova biografija. Odgajao je generacije učenika.Oni kažu da je bio strog, ali i omiljen.

Imao sam priliku da se bolje upoznam i družim sa Ramizom zadnjih petnaestak godina. Ramiz je bio pravi drugar. Čovjek koji se volio šaliti na svoj račun (naročito kada je gurmanluk u pitanju). Nikada nisam primjetio sujetu, osjetljivost, podcjenjivanje bilo koga. Imao je širok krug prijatelja, sagovornika, ljudi različitog obrazovanja, karaktera. Ramiz sa svima bio “u istoj liniji”. Nedostajaće nam u Teši i kafani na Gornjoj čaršiji (ako je bude). Uvijek je bila priča u šali da li smo ga primili u Tešnjake. Nismo ga trebali primati, Ramiz je odavno postao pravi Tešnjak.

Preminuo Isak Šehagić Hako

Mnogi Tešnjaci su na svoj način obilježili bitisanje u ovom gradu. Takav je bio i Hako Šehagić. Odrastao sam u Hakinom komšiluku i prva sjećanja su vezana za njegov motor i njegovo učešće u moto trkama. Zvuk njegovog motora kroz čaršiju pružao je našoj dječijoj mašti prostor za poistovječivanje

Radni vijek je proveo vozeči hitnu pomoć. U ono vrijeme kada su pacijenti često hitno transportovani u Regionačnu bolnicu Doboj, Hakina brzina i vještina spašavala je mnoge živote. Volio je NK Tošk i bio vatreni navijač. Imao je običaj prozivati igrače sa tribina, Sedžade, Nedžade… Do zadnjeg dana, kada je to bilo moguće, išao na utakmice Toška

 

Stare fotografije

Stoje s lijeva:Suljo Mešić, Omer Mešić, Hamdo Mešić

Čuče:Fikret Ireiz, Juso Mešić i Vlado Kojić

Ovu fotografiju iz 1972. godine snimljenu u Kovinu, posvetio sam Jusi Mešiću.

Juso Mešić je preminuo u vrijeme moje zaraze. Juso je završio Školu učenika u privredi. Radio je u Pobjedi kao monter i kontrolor. Pamtit ćemo ga po njegovoj fudbalskoj karijeri.Igrao je kratko za Slogu Doboj, a dugo godina igrao je igrao za Tošk.

Sa table na Gornjoj čaršiji

(Nisam moggao staviti sve smrtovnice, zbog bolesti i nemogucnosti kretanja, ovdje su one do kojih sam mogao doći)

O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *