Tešanjski dnevnik 22.04.-29.04.2013. godine

Sidranovo veče i Sidranova umjetnička radionica

Događanja u Tešnju krajem sedmice obilježio je akademik Abdulah Sidran. Prvo je u petak uveče u organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje, a u okviru Tešanjskog proljeće, imao nastup pred Tešnjacima pod nazivom Veče sa Sidranom.

Morao sam u Sarajevo i bio sam posve knap sa vremenom da ne propustim ovaj kulturni događaj. Stigao sam  tačno u vrijeme najavljenog početka i pod brigom hoće li biti mjesta u maloj sali CKO. Međutim, moje iznenađenje je bilo ogromno kada sam vidio da sala nije popunjena. Zaista nemam obrazloženja zašto je to bilo tako jer znam da je veliki broj Tešnjaka dobio pozive, a plakate su bile istaknute na svim poznatim mjestima gdje se one inače stavljaju. Sa druge strane jedan je Sidran.

Sidran je čitao svoju poeziju, onu poznatu, ali i onu koju je pronašao u nekim reslovima i na računaru. Pričao je o tome da njegovo pjesničko djelo nije obilno jer je veći dio života morao raditi poslove koji su bili izvor njegove egzistencije. Između čitanja svojih pjesama na svoj jednistven način pričao je šaljive dogodovštine pa je u takvom tonu spomenuo i moju emisiju na televiziji Smart. I kada neke od njih i po drugi put slušam opet su mi zanimljive kao da ih prvi put čujem.

Sutradan je otvorena Sidranova umjetnička radionica. Nalazi se u prostoriji Centra za kulturu i obrazovanje. Ideja da se Sidranu obezbijedi soba u Centru  potekla od direktora Amira Brke, a materijalno podržana od Izudina Ahmetlića. Sidran je u prostoriju donio svoj radni sto i neke druge stvari (zapazio sam jedan dobro star radio aparat), a neke je sam kupio kako bi se obezbijedili uslovi da se prime gosti.

U Sidranovu umjetničku radionicu dolazit će profesori, nastavnici i djeca članovi literarnih sekcija iz osnovnih i srednjih škola, ne samo iz Tešnja nego iz cijelog ZE-DO kantona- kako to na otvaranju reče akademik.

Detalji iz Sidranove umjetničke radionice

 

Na policama se nalaze knjige složene po određenim grupama:

• Na polici iznad radnog stola su stručne knjige koje trebaju književniku kao što su rječnici, leksikoni  i dr.

• Lijevo od stola su tri police na kojima su postavljene (ili će biti postavljene) Sidranove knjige, knjige iz očeve biblioteke i knjige koje kazuju o logorima.

• Na drugoj strani zida su tri police na kojima su knjige u kojima se piše o Tešnju, knjige Muse Ćazima Ćatića ili knjige koje su njemu posvećene i knjige Amira Brke. To je strana velikog tešanjskog pjesničkog trolista kakavoga nigdje nema.

Na trećem zidu su plakati filmova čiji scenarista je Sidran, zatim plakati sa nastupa u Italiji, isječci iz novina i sl.

Otvaranju Sidranove umjetničke radionice su prisustvovali između ostalih i načelnik mr. Suad Huskić, slikari: Hasan Mehinović i Sabahudin Kovač, književnici: Melida Travančić, Sead Korajlić i Franjo Bratić. Desno Alija Galijašević se potpisuje na plakat na kome je ispisana pjesma Zašto tone Venecija

 

Uređenje „Sidranove sobe“ kreirao je sam Sidran vodeći računa o svakom detalju.

Svi prisutni gosti su se potpisali na plakat na kome je ispisana pjesma Zašto tone Venecija. Na njemu će se upisivati i budući gosti.

Na otvaranju je govorio Amir Brka, zatim Abdulah Sidran, Izudin Ahmetlić i načelnik Huskić koji je i zvanično otvorio Sidranovu sobu kako smo je još tokom uređenja zvali, a sada se zvanično zove Sidranova umjetnička radionica.

Iako umoran, jer je predhodne dvije večeri imao nastupe u Sarajevu i  Tešnju, Sidran je bio raspoložen i nije pokazivaon tragove umora.

 

♦

 

Biste

Bio sam ubijeđen da je pitanje bisti Huse Hodžića i Muse Ćazima Ćatića riješeno i da će biti vraćene u park gdje su i bile, možda ne na isto mjesto zbog fontane, ali u tom dijelu sigurno.

Za ponedeljak je zakazana sjednica OV, a na dnevnom redu je i prijedlog odluke o postavljanju bisti. Optimizam sam gajio na osnovu reakcija kako građana tako i ljudi koji puno znače ovoj sredini. Novi načelnik, koga izuzetno cijenim je razuman i racionalan i smatrao sam da neće podlijegati nikakvim uticajima. Ali hoš hudo-kako to naš narod kaže!

U prijedlogu lokacije „čuvenog“ Instituta za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje,  za postavljanje bisti Huso Hodžić i Musa Ćazim Ćatić stoji:

    Lijeva obala rijeke razvija ideju specifičnog urbanog parka, koji se vezuje uz prostore zgrade Općine te kreira odgovarajući javni prostor kao pristupnu sekvencu ovako značajnom objektu. Desna obala, zajedno sa sadržajima novog hotela i postojećeg Doma kulture afirmira pješačku zonu koja bi se totalnom primjenom plana vezivala  i na zelenu površinu Griča, koji bi trebalo tretirati kao parkovske površine…predlaže se postavljanje bisti Husi Hodžiću i Musi Ćazimu Ćatiću u području ispred Doma kulture  uz obavezno predhodno dovođenje ove površine prvobitnoj namjeni-pristupni prostor-javni trg ispred objekta javne namjene JU CKO. Ovaj prijedlog predviđa  odgovarajući arhirtektonski tretman prostora, sukladno aktuelnim tendencijama u uređenju pristupnih trgova….

 

Dok sam ja mjerkao prostor između Doma kulture i rijeke i kontao gdje se to mogu ubaciti biste, dođe mi do ruke i skica. PLANIRANO MJESTO BISTI JE IZA DOMA KULTURE U GRIČU! E, stvarno je taj Institut veliki mudrac (možda su angažovali penzionera prof. Hamidovića?).

Zaista je to nevjerovatno gdje je postavljena lokacija za biste.

Zonu za obuhvat lokacije bisti zaokruzio plavom bojom autor dnevnika

 

Poslao sam odmah e-mail načelniku Huskiću i izrazio svoje čuđenje spram prijedloga i kako je uopće nekom palo na pamet da ovako nešto predloži.

Dobio sam odgovor u kome mi je objasnio:

     Nisam baš siguran da je prijedlog dobro shvaćen ili da imaš sve informacije u tom pogledu. Institut je predložio konačno lociranje onako po karti kako si vidio na karti, ali je to u suštini tamo gdje jeste ljetna bašata danas(??). Naravno, potrebno je zatvoriti baštu i urediti lokalitet. Mi vodimo pripremu uređenja prema urbanističkom projektu za sve površine i projekat će biti gotov za u naredni mjesec dana. Pripremamo i investivciju da bi mogla ići u narednoj godini za uređenje svih tih površina uključujući i parking….ja sam već Kolegiju OV najavio potrebu da uz ovaj zaključak Vijeća  donese zaključak o poziciji bisti u vremenu dok se ne uredi konačno mjesto(nadam se godinu, dvije)…Karata je izšrafirana pa se može različito tumačiti, ali u dosadašnjim razgovorima je definisan prostor gdje je bašta.

 

Hajde da i to prihvatim jer treba se dobro skoncetrisati pa da uočiš da je širi prostor za postavljanje bisti  šrafiran, a natpis ubačen na nemoguće mjesto, a vjerujem načelniku Huskiću više nego šrafiranim kartama i Institutu.

Iako i dalje mislim da je bistama mjesto u parku.

Odluke, investicije (ko grantuje da će biti para u budžetu za njih i da će oni koji su protiv bista glasati za izdvajanje sredstava), za realizaciju  potrebno u najboljim slučaju dvije godine, a najvjerovatnije nikada.

Ako ih predlagač OV-u želi po svaku cijenu izmjestiti dalje od džamije,  to može uraditi bez ikakvih problema. Ima potrebnih 13 glasova u OV-u. Ako nisam u pravu i  predlagač  ima zaista poštene namjere prema bistama, onda je u prijedlogu trebalo da stoji da će biste ostati u parku privremeno dok se ne stvore uslovi za novu lokaciju (ako se „mora“ graditi fontana onda Musinu bistu vratiti gdje je i bila, a Husinu postaviti između staze prema mostu i fontane).

Općinsko vijeće ima sjednicu i prijedlog na dnevnom redu u ponedeljak. Tu će se konačno vidjeti koliko je jak i ozbiljan predlagač koji od prvog dana po svaku cijenu želi izbaciti biste iz grada i koliko je jak i neovisan vijećnički sastav.

Nije to pitanje samo bisti. Krupnije je to pitanje.

U Odžaku Musa može „boraviti“ u parku, ali u Tešnju ne može (kada književnik Šimo Ešić dođe u maju u Tešanj da dodjeli Malog princa može se „slikati“, ali samo pored nišantaša velikog pjesnika

♦

Kamen temeljac za novu proizvodnju

Neposredno do firme  Pilat & Pilat u industrijskoj zoni Bukva održana je svečanost polaganja kamena temeljca za novi pogon u kome će se proizvoditi namještaj. Prema informaciji direktora Nazifa Hamzića ukupna investicija je 2,500 000 KM, a zaposlit će se 25-30 novih radnika. Vlasnici firme i ulagači su Holanđani Gjalt Pilat i Ton Slotboom. Oni  su postavili kamen temeljac na halu koja je već u izgradnji.

Kada sam krenuo u industrijsku zonu u Bukvi da zabilježim ovaj događaj mislio sam da ću doći na ledinu i onda će oni koji polažu kamen temeljac baciti neku lopatu betona na kamen u temeljima. Međutim , na ceremoniji su vlasnici postavili ploču na stub hale koja je jednim dijelom već izgrađena do prve ploče. Ploča na stubu se zove kamen temeljac i trajno će ostati na tom mjestu.

Pored zaposlenih radnika iz Pilat & Pilat bila je prisutna i jedna grupa radnika iz Holandije.

Polaganju kamena temeljca prisustvovali su i načelnik mr. Suad Huskić i predsjedavajući OV Fuad Šišić.

Gjalt Pilat, Ton Slotboon i direktor „Hrvić Gradnje“ desno novi pogon u izgradnji

Ploča koja je postavljena na stub nove hale, desno radnici iz Holandije i Tešnja.

♦

Dan planete zemlje obilježen i u osnovnoj školi „Rešad Kadić“

U okviru obilježavanja Dana planete zemlje 22.04.2013. godine učenici i nastavnici Osnovne škole Rešad Kadić sa područnom školom u Džemilić Planjama organizovali su niz aktivnosti posvećenih ovom datumu. Organizovali su sportska takmičenja, ples pod nazivom „Planeta Zemlja“ i kreativnu radionicu i izložbu radova od recikliranih materijala, proljetni koncert učenika muzičke škole, a u područnoj školi u Džemilić Planjama izviđački pozdrav, sadnja ruža u školskom dvorištu i čišćenje okoline škole do 1km.

Ova škola je dugi niz godina prva u skupljanju PET ambalaže. Sa današnjim danom (22.04.) sakupili su 307 749 boca. Dječiji radovi su zaista zanimljivi. Pored direktorice škole                    učenicima se obratio i načelnik općine mr. Suad Huskić.

Direktorica škole „Rešad Kadić“ Berina Merdić, načelnik mr. Suada Huskić,  nastavnica Senada Kotorić sa svojim učenicama i njihovim radovima

Učenici i njihovi radovi od otpadnog materijala

Zemlja planeta je imala centralno mjesto u dvorištu („dežuraju“ nastavnice Sanela Hundur i Jasmina Jusufović), a učenici sa poslali poruke odraslim

♦

Lutkarska predstava „Hoću u Kinu“ Osnovne škole Kulin ban u Novom Sadu

 Zaista je lijepo čuti da je lutkarska grupa PET-ica osnovne škole „Kulin ban“ iz Tešanjke gostovala sa lutkarskom predstavom na Festivalu lutkarstva osnovnih škola u Novom Sadu od 18-20 aprila ove godine.

Zamolio sam autorku predsatve, moju staru komšinicu Nermu Prnjavorac- Dobrijević, da mi dostavi osnovne informacije i fotografiju sa nastupa.

Nerma nije samo autor ove predstave. Ona već nekoliko godina njeguje dramski rad sa djecom. Sa predstavom „Grad Loncipunum“ autora Nasihe Kapidžić Hadžić dramska grupa škole učestvovala je na „14. festivalu dječijeg pozorišta“ u Gračanici, „3. dječijem dramskom“  festivalu „Hajde svijete, budi dijete“ u Sarajevu i „Dječijem festivalu“ u Zenici. Predstava u Novom Sadu im je bila prva lutkarska predstava.

U pripremi predstave pomagala joj je Selma Plančić, a u predstavi su učestvovali:

Taida Čamdžić –Pinki, Adna Ibrahimović-Žan Li i Tinki, Adela Ogrić-Mila, Ajdin Mulalić-Djed Bucan i Peti, Mirza Ibrahimović-Kanta i Fredi, Ajla Ljevaković-Zločkica, Ajla Ahmetlić-Vila i Jasminka Bedak-Ben.

Autor teksta Adna Ibrahimović, a kreator lutaka Lejla Petrović. Ovo je priča o flašicama koje žele biti kupljene i reciklirane i da se nekada pojave u u nekom lješem obliku.

 

♦

Zbornik o Omeru Pobriću

Baš sam se obradovao kada sam jedno jutro na stolu dorektora CKO Amira Brke ugledao knjigu koja je nastala nakon okruglog stola posvećenog ovom našem umjetniku, a mom školskom drugu i prijatelju. Nije to baš išlo tako lako. Mnogi autori nisu poslali svoja izlaganja pa je na kraju Melida Travančić animator kulture u Centru pojedine tekstove pisala skidajuči riječi sa video materijala TV Smart.

Nakon što je Centar za kulturu i obrazovanje početkom godine objavio opsežnu i veoma značajnu lingvističku studiju dr. Refika Bulića Ekavsko-jekavski govori tešanjsko-maglajskoga kraja, u izdavačkoj produkciji ove tešanjske ustanove pojavila se i knjiga Omer Pobrić – baštovan sevdalinke. To je, u stvari, zbornik sa skupa o životu i djelu Omera Pobrića (8.9.1945-20.1.2010.), koji je Centar realizovao 10.12.2011. godine.

Nakon uvodne riječi direktora Centra Amira Brke i obraćanja Načelnika Općine Fuada Šišića, zbornik sadrži izlaganja Alije Galijaševića: Omer Pobrić, Havice Hećo: Harmonika – sedmi član naše porodice, Josipa Pejakovića: Moj brat Omer Pobrić, Huseina Galijaševića: Moje druženje sa Omerom Pobrićem, Hasana Berberovića: Moje sjećanje na Omera Pobrića, Ramiza Brkića: Memoar o Omeru i Rušti Pobriću, Senada Hodovića: Omer Pobrić i Visoko, Vehida Gunića: Od endemičnosti do nebeskih njiva – Pobrićev put kroz vrijeme, Jasmina Odobašića: Mudrosti Omera Pobrića, Muniba Maglajlića: Doprinos Omera Pobrića baštinjenju sevdalinke, Tamare Karača-Beljak: Zvučna istraživanja Omera Pobrića, Melide Travančić: Memoaristika Omera Pobrića, Vojislava Vujanovića: Omer Pobrić – baštovan sevdalinke, Mirze Trbonje: Suradnja sa orkestrom Omera Pobrića, Jasne Hadžiselimović: Okolnosti oko nastajanja Instituta sevdaha, Fatmira Alispahića: Reakcije na osnivanje Instituta sevdaha – Fondacije Omera Pobrića, te pismo Mery Sherarth, predsjednice Instituta Sevdah North America.

 

Uz ovo, sadržaj knjige obogaćen je brojnim fotografijama i dokumentima, pa se, u cjelini, može zaključiti da je i na ovom primjeru Centar za kulturu i obrazovanje pokazao da umije dostojno i ustrajno vrednovati tešanjske kulturne okomice, među kojima je rođeni Tešnjak Omer Pobrić jedna od najznačajnijih.

♦

Baba Ana

Kako su nekada mali obični ljudi tako veliki. Jedna od takvih osoba koju sam poznavao je i baba Ana Knežević iz Cerovca. Težak život, brojna porodica, muž Stipo sezonski radnik i trebalo je puno snage i energije da se porodica podigne i da se djeca odgoje. Ana je u tome zajedno sa svojim Stipom uspjela. Bila je humana osoba kojoj nisam mogao uzvratiti svu pažnju koju je ona u najgore ratno vrijeme pružala mojoj porodici. Bila je i prijateljica sa mojom majkom. Voljela je cvijeće i ljude. Nažalost, najveći broj članova njene porodice danas živi u Hrvatskoj. Tamo su imali daleko bolje uslove za egzistenciju. U Cerovcu je ostala prazna kuća. Dugo se Ana opirala da krene za djecom u Zagreb. Jedna kćerka živi u Jelahu, druga u Sivši, ali je Ana  iako bolesna, jednu godinu je provela u svojoj kući u Cerovcu ne želeći da napusti svoj dom. Teško se rastajala sa svojom mukom stečenom kućom i imanjem i na kraju sa svojim proteklim životom koji je ugrađen u njen dom. Tu je bio sav njen život. Na kraju je i ona otišla. Sada se vratila da bar počiva na groblju pored svog muža Stipe, kada već nije mogla kraj života dočekati u svom domu.

Ana i Stipo Knežević sa djecom, Sofijom, Zvonkom, Janjom, Augustinom, Marijom, Vladom i Mirjanom

♦

 

Tešanj nekad i sad

Fotografija  dr. Mirze Ćemana

Dugo sam analizirao ovu fotografiju i pokušavao naći poziciju odakle je snimnjena. Ferhadija džamija i Muftina kuća su prepoznatljive i autor knjige je i stavio ovu fotografiju zbog nje u knjigu. Prva džamija je Riječka, a ona desno bi trebala biti Seravska džamija koja je izgorila 1908. godine u velikom požaru. Nalazila se sa desne strane puta prema Terzića brdu. Velika zgrada koja dominira desno bi trebala biti kuća Ajanovića koja je bila na mjestu starog vatrogasnog na Gornjoj čaršiji.

♦

 

Sa table na Gornjoj čaršiji

HUSEIN GALIJAŠEVIĆ

Lektor prof. Mujo Pobrić