Tešanjski dnevnik 13.08-20.08.2012.

 Kandidati za načelnika općine Tešanj

Halid Hundur, samostalni kandidat

 

Halid Hundur je samostalni kandidat na predstojećim lokalnim izborima. Rođen 06.11.1958. godine u Tešnju. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Tešnju.  Studirao na Univerzitetu u Sarajevu, diplomirao 1981. godine na psihologiji sporta u klasi profesora Asima Omerovića i stekao zvanje profesora za FK (Diploma o završenom studiju za sticanje visoke spreme na fakultetu za fizičku kulturu).

Prvi posao u struci dobio je u Srednjoškolskom centru u Duvnu. Kao profesor je radio u više

Osnovnih škola na prostoru općine Tešanj, u Srednjoškolskom centru, zatim u gimnaziji, a

obavljao je i dužnost direktora škole nepune četiri godine.

 

Neki od certifikata Halida Hundura

 

Radio u SIZ-u za kulturu i obrazovanje mladih, a kao trener sportskih klubova sa ŽRK Tešanj

izborio mjesto u prvoj ligi bivše Jugoslavije. U ratu organizovao i vodio prvu osnovnu

školu na teritoriju OG Sedam Jug, u kojoj je radio kao direktor.

Nakon rata, 1997. godine osniva vlastitu kompaniju, televiziju NTV Amna d.o.o., u kojoj do danas obavlja dužnost direktora.

U periodu poslije 1997. godine je pohađao niz edukacija, u zemlji i inozemstvu i to

u području menadžmenta, studija upravljanja televizijskim stanicama, scenarija i režije

itd. Za obavljene edukacije dobio je certifikate.

Bio je član upravnog odbora u Asocijaciji elektonskih medija BiH , u Asocijaciji kabel operatera BiH gdje je obnašao funkciju predsjednika Suda časti AKOP-a. Član je Udruženja privrednika „Biznis-Centar“ Jelah-Tešanj u čijem je predsjedništvu bio četiri godine.

Tokom rata 1992-1995 bio je pripadnik Armije BiH.

Oženjen je i otac četvoro djece.

 

 

Dvadeset sedma noć Ramazana

Tešanjski muslimani su tradicionalno obilježili 27. noć Ramazana LEJLETU-I-KADR, najsvjetliju noć muslimana u kojoj je počela objava Kur'ana. Poveo sam unuku i obišao grad. Tešanj je pun kao šibica. Na parkiralištu kod AS-ove samoposluge, kao i za 15. noć Ramazana,  ringišpili, vazdušne trambuline. Rijeka ljudi sve do Riječke džamije. Puno djece i to onih najmlađih i naravno djedova i nana koji su kao i ja poveli sa sobom unuke. Na više mjesta, nasred ulice, usidrili prodavači razne vrste svojih  balona koji svojim lepršanjem izazivaju najmlađe. Sa strana tezge sa onim starim šećerlamama koje nisam vidio još od vašira na Vaširištu kod nekadašnje zgrade DTV Partizan. Roštilji rade, osjeti se miris pljeskavica i hrenovki. Tu su i tezge sa tekstilom , Zatim sa raznim „džindžuvama“. Na trgu na Gornjoj čaršiji napravljena bina. I ako je već dvadeset dva sata pitam momka na bini za što je namjenjena. Kaže nastupiće naši sa ilahijama i kasidama. Ono naši je vjerovatno tešanjski ansambl, ali nisam mogao dočekati njihovo muziciranje. Kafane pune. A džamijska dvorišta puna vjernika koji obavljaju teraviju. Nema peterdi, kao nekada. Gužva je ali nema nervoze. Nikada nisam vidio toliko ljudi u jednom trenutku na tešanjskim ulicama.

 

 

 

Posjeta Pobjedi

Fabrika pumpi i prečistača Pobjeda iz Tešnja je posebna tešanjska priča. Ona je začetnik moderne industrije u Tešnju. Pobjeda je iznjedrila i uspješne fabrike kao što su Mann und Hummel i Fad Jelah, ali i niz malih uspješnih firmi koje su nakon rata formirali bivši radnici Pobjede: Hajrić, Subašić, Elez, Hrvić i drugi. Radujem se susretima sa radnicima Pobjede sa kojima sam radio. Žalostan sam kada neko od njih umre kao da je umro neko u široj porodici.. Rado svratim u Pobjedu jer uvijek osjetim dobrodošlicu bez obzira da li sam sreo direktora Kasima Bejđagića ili portira Adema Jahića.  Ipak u Pobjedi sam proveo 26 godina i vežu me zaista prelijepe uspomene prije svega na ljude sa kojima sam radio. Od samog nastanka firme ,nastalog idejom i velikim naporima Izudina Aličehajića, stvarao se jedan poseban kult pripadnosti firmi. Unutar kolektiva stvorena je izuzetna solidarnost. Za svakog radnika postojala je briga, pa i rukovodstva, kada je u pitanju bolest, socijalno stanje, smrt u porodici..

Bio sam direktor OOUR-a i dobio sam zadatak da riješim stambenom pitanju jednom radniku čistaču koji je imao puno djece, a stanovao je u staroj porodičnoj kući. Kupili smo kuću sa dva dunuma zemlje, a finasniranje smo zatvorili povoljnim stambenim kreditom i prodajom stare kuće. I sam sam išao po gruntovnici da se svi papiri srede, napravili rješenje, a onda se ispriječiše njegova braća jer im nismo dali pravo prvenstva kod prodaje (veću brigu pokazivala je Pobjeda nego rođena braća).

Tako sam ove sedmice svratio da potražim neke dokumente iz arhive, a kada svratih kod Šefketa Turalića, tamo nađoh poslovođu Alju Denjalića. Vrijedan, zna posao, ali uvijek spreman da svakome oko sebe kaže što misli.

Aljo Denjalić lijevo, sa autorom Tešanjskog dnevnika

 

 

Ema i Mirela u novoj kući

NHU Oslonac smjestila je još jednu, dvadeset prvu, porodicu u novu kuću. Ova veoma aktivna hunmanitarna organizacija omogućila je Emi Artukovića, supruzi rahmetli Halida, iz Sejmen Polja da sa svojom kćerkom Mirnelom dobije novi krov nad glavom. Pored redevnih donatora ove nevladine humanitarne organizacije značajan prilog dale su i firme Secom d.o.o  (plastična stolarija) i Centrosolar d.o.o (voda i sanitarije). Objekat je izgradila građevinska firma Elez.

 

Bajram

Nakon mjeseca posta Ramazana stigao je Bajram. Nakon obavljenog Bajram namaza vjernici su obišli mezarluke, a zatim obilazili familiju i skupljali se na bajramskim ručcima.

Prilaz mezarlucima Đonlagićka bio je zakrčen vozilima

 

Predsjednik Zehrudin Kruško i glavni imam mr. Fuad ef Omerbašić Medžlisa IZ Tešanj organizovali su Bajramski prijem u restoranu Ukus u Bukvi. Prijem je organizovan  prvog dana Ramazanskog bajrama (nedjelja), a prisusutvali su ugledni gosti iz vjerskog, privrednog i političkog života Tešnja.

 

Glavni imam ef. Omerbašić se obratio prisutnim, a gosti su sjedili u lijepom ambijentu restorana Ukus.

 

Tešanj nekad i sad:

 

 

 

 

Sa table na Gornjoj čaršiji:

 

O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *