Tešanjski dnevnik među koricama

Ove sedmice sam imao zadovoljstvo da se dvadeset pet mjeseci, odnosno oko 100 sedmičnih tekstova, Tešanjskog dnevnika nađe između korica.

Da se to dogodi pomogli su mi prijatelji i rođaci i želim da im se zahvalim. Tekst sam radio u wordu i bio je smješten u više fajlova, a za štampanje nekoliko primjeraka je dotjerao i pripremio Kenan Korajlić. I ne samo to Keno mi je od sebe iskopirao dva primjerka u boji, a jedan u crno bijeloj tehnici i tako mi uštedio oko 250 KM. Jasmin Bajraktarević, rođak, na moju sreću dolazi iz porodice koja ima štampariju Grafik komerc. Veoma kvalitetno je uradio korice i uvezao 588 strana. I on mi je svoju uslugu uradio besplatno i tako mi uštedio nekoliko stotina maraka.

A spomenuti izlaženje Tešanjskog dnevnika za protekle dvije godine ne mogu a da se ne sjetim urednika portala koji je ga je prvi počeo objavljivati, rahmetli Almira Ruštića. Hvala i sadašnjem uredniku tesanj.net portala Nedimu Eminagiću koji je nastavio objavljivati dnevnik nakon gašenja tesanjweb.com.

Prof. Mujo Pobrić je cijelo vrijeme lektorisao tekstove, ali nažalost iz tehničkih razloga odštampan je tekst koji nije lektorisan. Sada mi Mujo šalje lektorisane tekstove i ja ih slažem, što nisam radio ranije. Zahvaljujem se i novinaru radio Tešnja Halidu Fejziću koji mi je često slao i danas šalje fotografije sa događaja kojima nisam mogao prisustvovati. Neke fotografije i tekstove slali su mi i Šefket Turalić, Muharem Saračević i Rašid Orlović.

Inače odštampani Dnevnik ima 1107 fotografija uz fotografije 418 smrtovnica.

Koristim ovu priliku da se izvinim svima onima kojima su zasmetale greške kao što su izostavljanje sa fotografije imena Fehima Adžamije, Mirka Bratića, greške u imenu Ahmeta Turkovića i dr. I pored pažnje greške se pojavljuju i pojavljivaće se i ubuduće. Na osnovu informacije posjetilaca stranice greške se ispravljaju u najkraćem roku.

Nekada zato što nemam informaciju, a nekada što ne mogu stići, desi se da ne evidentiram važan događaj. Tako da potpuno razumijem komentar u vidu upitnika DVD Jelah koji su bili organizatori važne manifestacije. Rado ću evidentirati događaj ako mi se dostavi fotografija i tekst nekog događaja na kome nisam bio, ali prije svega nastojati i da mu sam prisustvujem.

Po jedan primjerak Tešanjskog dnevnika u boji poklonio sam Općoj biblioteci i Muzeju.

Otvorena rekonstruisana džamija Sulejmanija u Jelahu

Po nekim procjena u prisustvu preko 10 000 vjernika otvorena je rekonstruisana džamija Sulejmanija u Jelahu. Rekonstrukciju su finansirali vjernici sa iznosom od 700 000 KM.

Otvorenju su prisustvovali visoki dužnosti u Islamskoj zajednici na čelu sa reisu-l-ulemom Husein ef. Kavazović i predastavnici lokalne vlasti sa načelnikom mr. Suadom Huskićem.

Adem Kantić sa reisu-l-ulemom Huseinom Kavazovićem

Džamiju je otvorio najveći vakif i predsjednik građevinskog odbora privrednik Adem Kantić sa suprugom.

Omladinski ansabl gostovao u Visokom

Upozoriše me na reakciju visočkog portala povodom gostovanja tešanjskog Omladinskog ansambla u ovom gradu. I zbilja tamo pročitah sljedeći tekst.

TEŠANJSKO PRŽENJE OSIGURAČA

„Kakav koncert !!! Pozitivna energija iz Tešnja koju mnogi nisu očekivali. Taman pomisliš da je koncert Enesa Begovića sa visočkom bend rajom vrh, kad ono predobra svirka Omladinskog ansambla iz Tešnja. Mladi profesionalci za sevdah. I to svih uzrasta. Fakat nije ni čudno što je maestro Pobrić bio porijeklom iz Tešnja.

Hvala Elvedinu i svima koji su doveli ovu super raju u Visoko. Ovo je ansambl kojeg ni nestanak struje ne može spriječiti da izazove ovacije i pokrene kolo ispred Ljetne pozornice. Nastupi sve bolji od boljeg. Gostovala i visočka sevdah raja. Umornom je srcu predah ono što se zove sevdah. Mladi harmonikaš Damir Galijašević tako je vladao tipkama harmonike da je komplet Jalija zaigrala.

Tešanjski kiseljak je mala maca za ovaj ansambl. Svaka čast, uz pozivnicu za novo druženje što prije, pa nek zaigra srce od meraka. Ko god se sjetio ove raje, napravio je pravi potez.

Ovakvu svirku bih vazda mijenjao za razne zostere, tostere i majmune sa grana. Ukusi su različiti, al kad smo pomislili da nemamo više koga dovesti, pojavi se kvalitet i u pozorištu i na ljetnoj pozornici. Nije to ništa, ništa to nije, al nije da nije.“

Tekst potpisao Siniša Subotić

Ajdin Hodžić me je zvao da i ja pođem na koncert u Visoko, ali nisam otišao nekako mi bilo daleko. Kada sam ovo pročitao pozvao sam Damira Galijaševića da saznam njegove utiske i da mi pošalje fotografiju. Naravno da se ljubazno odazvao i evo šta mi je poslao:

Omladinski ansambl tokom nastupa

„Inače, mi smo svi oduševljeni visočkom publikom.. ne odudaraju mnogo od nas Tešnjaka, cijene kvalitet, ali nisu pretjerano “muhanati”. Ostat će mi ovaj koncert trajno urezan u sjećanje i iz razloga što nam se desio jedan veliki tehnički problem; pred kraj koncerta, u zadnjem bloku odabranih pjesama, iskočio je osigurač, nestalo je struje na sceni te smo napravili pauzu od 15-ak minuta. Sve dok se taj kvar nije popravio, visočka publika je strpljivo čekala naš povratak na scenu. A kad smo se vratili, zasijali smo u punom sjaju, i sami ojačani situacijom u kojoj smo se našli: Aman, Bosno moja, zemljo mojih djedova… Da sam ptica i da imam krila, ja bih cijelu Bosnu preletila… Mujo kuje konja po mjesecu.. i šlag na kraju, himna Omladinskog ansambla “Da s muzikom i sa pjesmom proslavimo ime grada, Omladinski ansambl Tešanj svome gradu pripada”.

Posebno zadovoljstvo bilo nam je što su koncertu prisustvovale načelnica općine Visoko, g-đa Amra Babić, te gospođa Munevera Pobrić, supruga najvećeg borca za sevdah, tešanjskog i visočkog, a iznad svega bosanskog doajena, rahmetli Omera Pobrića. Uvjeren sam da smo osvjetlali obraz našeg grada i pokazali da Tešanj pored odlične privrede ima i odličnu mladost, koja zna cijeniti svoju duhovnost i kulturu, ali i nastaviti dalje gdje stadoše naši prethodnici.. jer, kao što to kaže naša himna koju potpisuje kolega Nusret Salkanović na moju muziku i aranžman “Tešanj grade, mi smo djeca tvoja, svoju mladost za tebe bi dali, da amanet pjesmom ispunimo, nastavimo gdje su preci stali!”

 

Otvorena stalna postavka u Eminagića konaku “Obućarska radionica Hajrudina Mulalića”

U okviru programa „Ljeto u Tešnuj“, a u organizaciji Muzeja Tešanj otvorena je stalna postavka “Obućarska radionica Hajrudina Mulalića” u Eminagića konaku.

U programu su otvaranja učestvovali : prof. Senad J. Hodović muzejski savjetnik, direktor Zavičajnog muzeja Visoko, Alija Galijašević  publicista, Jasmin Mandžukić prof.histor., autor izložbe i direktor Muzeja Tešanj.

Stalnu postavku, nakon kratkog obraćanja i čestitke za još jednu muzejsku postavku, otvorila je pomoćnica načelnika općine gđa. Azra Muslija

 

Pomoćnica načelnika općine gđa.Azra Muslija je otvorila stalnu postavku

Na otvaranju je govorio i Alija Galijašević i evo jednog dijela njegovog izlaganja:

  „ Zadovoljstvo  mi je ,  prije  nego   što  ću nešto reći  o zanatsvu uopće  a posebno  o zanatsvu  u  oblasti proizvodnje  i  prerade kože, u ovoj prilici konkretno o  obučarima, da se sa pijetetetom osvrnem  na  ličnost, našeg sugrađanina, Hajrudina Mulalića. On je ne samo bio  izvrstan  majstor svog zanata,  mada se u svom  radnom  vijeku  bavio i trgovinom, već je bio prepoznatljiv i po svojim dobrim  ljudskim osobinama i manirima. Za mnoge koji su ga poznavali ostavljao je utisak korpulentnog,  dostojanstvenog, uspravnog čovjeka, uspravnog  i u  moralnom smislu.  Hajrudin je na mnoge ostavljao  utisak veoma ozbiljnog čovjeka. U jutarnjoj  šetnji  praveći  krug  preko  Zvečaja  do svoje kuće, sretao je ljude  uz uobičajene  kratke razgovore. Oni koji su u komunikacijma sa Hajrudinom  bili malo prisniji, pa  i oni znatno mlađi, znali su se u tom prolazu i našaliti, “dobaciti mu poneku“. U tim prilikama i Hajrudin je znao biti manje ozbiljan  i  onako u prolazu,  odgovoriti na njemu prikladan  duhovit način. Još je bio neposredniji i spemniji  za  šalu i dosjetke na jutarnjoj kafi u restoranu kod Ibre Prnjavorca .

Prvi lijevo Hajrudin Mulalić u društvu sa NN, Fahirom Terzićem, Mehmedom Livnjakom i Aljom Hotićem

 

O Hajrudinu,  u svojoj maloji veoma sređenoj i urednoj  obućarskoj  radionici, radeći povremeno  kao penzioner,  više iz zadovoljstva  i  ljubavi  prema ovom  zanatu, posebna je priča. Pokazivao je pronicljivost neku senzibilnost i veliku pedantnost u obaljanju svoga posla. Navraćao  sam  u  više  navrata  kod  njega, ponekada zajedno sa našim zajedničkim  prijateljem  Salihom Sarićem. Slušali smo ga sa pažnjom kako komentariše  osobenosti nekih od svojih mušterija ( izbjegavajuči da ih nazove imenom )  po  tome  kakve  je  cipele  donio  na  popravku, kako su pohabane, kako se odnosi prema njima, kako neke od žena i djevojka ne bi trebala da nose ovakve ili onakve štikle , da ljudi ne rijetko neznaju odabrati svoju obući i sve u tom stilu.  Prepoznavao  je  ljude  prema  obuči  koje  nose  kao  kakav  psihijatar. U svojoj  originalsnti, nije se ustručavao da neke mušterije i „naruži“ ako je cipele na popravku  donio  previše „ ponosane“, kako ih je nazivao.

    U Tešnju  je  zanatlija  sličnih  Hajrudinu, u dugom razdoblju, bilo  ne malo.  Za njih sam, pišući o njima, u knjizi „Tešanjske zanatlije i trgovci 1642 – 1992“, navodio  da su  i u duhovnom smislu obogačivali svoju sredinu, kao slikari, glumci  muzičari, sportisti, vatrogasci, humanisti i drugi.

      Još u XVII  i u XVIII vijeku  u Tešnju je  bilo preko stotinu zanatlija  sa  preko 35 zanimanja. Prema do sada dostupnim podacima najbrojnije zanatlije  u Tešnju bili su tabaci, koji su štavljali  kožu  i pripremali  je kao  sirovinu  za veći  broj  zanata vezanih za preradu kože, kao što su : čizmadžije, opančari, obučari, remenari , samardžije i drugi . Da su bili veoma brojni pokazuje i podatak da se jedan dio grada zvao Tabaci i da su imali svoju džamiju zvanu Dibekhana. Na desnoj obali Tešanjke bile su tabhane. Treba imati u vidu da je za opremanje jednog konja, kao glavnog prevoznog sredstva  u prošlim vremenima, bilo angažirano deset zanatlija, najviše  prerađivača kože.  Oni su bili veoma dobro organizirani,  imali su svoj esnaf. Bilo je to udruženje sa veoma precizno regulisanim odnoson zanatalija i mušterija, plaćanja obaveza, do kažnjavanja u slučajevima zakidanja mušterija, lošeg kvaliteta proizvoda i usluga i slično. Sa imenima u periodu od 1743. do 1870. godine prvi se pojavljuje, u pisanim izvorima, tabak Ali baša i čizmadžija  Ibrahim  sin Ibrahimov.

   U vrijeme Austro-Ugarske monarhije registrovani su bili : sedlardžija, Ibro Abduzaimović (1912),  cipelar Mirko Pof (1900), opančar Ibrahim Panjalić, (1912/13), postolar  Smail Brka (1912). Između dva svjetska rata najbrojnije zanatlije bili su obučari. Bilo ih je najmanje 24, opančara je bilo 9, remenara 2. Postoji posebno poglavlje u pomenutoj knjizi registriranih zanatlija sa godinom registracije.

   U popisu zanatskih i trgovačkih radnji u periodu 1945-1992.godine, navedeno je  takođe poimenično 25 obućara, 7 remenara, 5 opančara, 13  kožnih galanterija-tašnara.“

 

Probijena dionica Druma

Put imena Drum potiče još iz rimskog doba. Korišten je kao karavanski put i u vrijeme srednjovjekovne Bosne i otomanskog carstva. Danas on prolazi kroz tri općine Tešanj, Doboj Jug i Maglaj kroz naselja: Matuzići, Mravići, Kraševo, Lepenica, Šije, Medakovo, Trepče, Ripna, Kosova, Moševac, Ravna, Koprivci, Oruče, Strupina i Novi Šeher.

Udruženje građana „Tragovi Crni Vrh“ koje je formirano 2008. godine utvrdilo je  jedan od svojih  ciljeva  vračanje historijskog značaja komunikaciji Drum. Udruženje je pokrenulo građansku incijativu za komunikacijsko povezivanje općina Doboj Jug, Tešanj i Maglaj organizacijom okruglog stola 2009. godine. Nakon toga općine su u svoje razvojne planove uvrstile ovu građansku incijativu. Do sada je revitalizirano 14 km u kontinuitetu na dionici Trepče-Novi Šeher, kao i ranije asfaltiranih  7 km na dionici Karuše put Medakovo-Šije.

Ostalo je preostalih 3 km , nerevitalizirane i zarasle ali 2011. godine identifikovane i ucrtane trase u geodetske karte.

U utorak 27.08.2013. godine je probijena dionica trase Drum od Oruča preko Krvavih Hrastova i Cerove Ravni do Strupine u dužini cca 4 km.

Aktivisti sa osmjehom na probijenoj dionici Oruče-Strupine

Islam Kurjaković Kopice, Jozo Relota Strupina, Mustafa Mašić Oruče, Kasim Hajdić Oruče, Munib Jusufbašić Ćobe, Kasim Muminović Ravna, Zijad Meškić Čobe, Jasmin Devedžić pomočnik načelnika općine Maglaj, Nikola Dević Strupina, hadži Sulejman Tumbić Novi Šeher, Mehmed Mustajbašić načelnik općine Maglaj, mr. Faruk Unkić vlasnik firme Infoteh Tešanj, Marko Lukić Strupine, Nusret Čakrana Strupine, Fahrudin Smajlagić Ćobe,

Čuče: Muhamed Hajdić Oruče, Bahrudin Herceg Novi Šeher, Rifat Halilović Koprivci-Tešanj

 

Planirano je da kompletna trasa bude probijena do kraja novembra. Sve aktivnosti organizuje i relizuje Odbor za saradnju na čijem čelu su koordinatori predsjednik Savjeta udruženja Rifat Halilović i Kasim Hajdić. Zvanično otvaranje dionice Oruče Strupina planirano je za 22.09.2013. godine.

 

Promocija knjige „Od Arapskog proljeća do Arapske zime?“

U organizaciji Opće biblioteke Tešanj održana je promocija knjige prof. Muhameda Jusića „Od Arapskog proljeća do Arapske zime?“

U promociji su učestvovali prof. dr. Nusret Isanović i mr. Esmir Bašić

Mr. Esmir Bašić, prof. dr. Nusret Isanović, prof. Muhamed Jusić, posjetioci

 

Tema knjige zaista aktuelna, a odgovori na dešavanja u arapskom svijetu za mnoge od nas magloviti i predstavljaju uglavnom saznanja dobivena preko naših preko medija.

Sva izlaganja su, po mom mišljenju, imala realan prilaz ovom problemu, a posebno je bilo zanimljivo izlaganje autora i njegovi odgovori na pitanja. Autor je inače boravio i školovao se u arapskim zemljama od osnovnog školovanja i poznaje arapski svijet „iznutra“. Bilo je govora o tiranima i anarhiji poslije njihovog obaranja. Stanju svijesti i sposobnosti arapskog svijeta za izgradnju stabilnog demokratkog društva. Na pitanje na čijoj je strani u sukobu u Siriji autor odgovara da je na strani sirijskog naroda koji se našao u raljama regionalnih sila gdje domonira unutar islamski sukob šita i sunita i nastojanja svjetskih sila koje oblikuju svijet da ostvare svoje interese na račun patnje sirijskog naroda.

Promocija knjige „Pamćenje vremena, ljudi i događaja“

U maloj Sali Centra za kulturu i obrazovanje u organizaciji Foruma mladih SDP-a održana je promocija knjige prof.dr. Edhema Muftića „Pamćenje vremena, ljudi i događaja“.

Učestvovali su Zlatko Dukić i mr. Munib Efendić. Moderator je bila Mirela Buljubašić. Odlomke iz knjige čitali su Azelma Halvadžić i Darmin Kahvić

Zlatko Dukić, prof.dr. Edhem Muftić i mr. Munib Efendić

Prisutnima se obratio i Salih Brkić prijatelj i školski kolega dr. Muftića iz Učiteljske škole u Tuzli.

Autor je imao namjeru da zabilježi svoj život i da to ostane u krugu porodice, ali ga je književnik Atif Kujundžić nagovorio da bi tekst mogao biti zanimljiv za širu čitalačku publiku pa je tako izašla ova knjiga. Autor je inače član Glavnog odbora SDP-a BiH i predsjednik društva „Josip Broz Tito“ u Lukavcu što ukazuje i na njegova politička opredjeljenja, iskustva i stavove u knjizi o kojima je djelimično i govorio u svom izlaganju

 

„Plavi orkestar“ u Tešnju

U okviru velike humanitarne turneje poznatog muzičkog sastava „Plavi orkestar“ kojom se promovira hunaitarni broj 1330 za pomoć obnovi Kantonalne bolnice Bihać, održan je u petak koncertu u Tešnju na stadionu Toška. Posjeta nije bila očekivana, ali je Loša sa svojim orkestrom oduševio prisutne starim hitovima i naravno nezaobilaznom njegovom pjesmom iz filma Gori vatra „Iznad Tešnja…“

 

 

Stare fotografije

Stoje s lijeva:Amir Galijašević, Mirsad Salihbašić, Omer Ramić, Fahir Terzić, Mirsad Hadžiedhemović, Slobodan Kuprešak, Kemal Subašić, Besim Prnjavorac

Čuče s lijeva: Nermin Hundur, Safet Turalić, Nijaz Gazić, Ekrem Silajdžić, Milutin Kuprešak i Enver Jabandžić

 

Sa table na Gornjoj čaršiji

 

HUSEIN GALIJAŠEVIĆ