TESANJ.NET stranica grada
Tešanjski alimi
Enver Sujoldžić iz Travnika, koga smo imali priliku vidjeti na promociji njegove knjige u Tešnju, poslao je fotografiju svog djeda Sabita ef. Smailbegovića do Amira Brke sa molbom da mu dostavi podatke o njemu ako ih može pronaći u Tešnju jer on ima samo fotografiju.
Amir mi dade tu fotografiju. Odem prvo kod Rašida u IVZ, a potom kod bibliotekarke Sabihe u Opću biblioteku i pronađoh podatke o Sabit ef. Smailbegoviću, ali i o drugim tešanjskim alimima.
Koliko se u islamu cijeni znanje, koliku prednost Kur'an daje ljudima koji imaju znanje u odnosu na druge ne treba naročito isticati. Znanja nema bez pismenosti. Obrazovanje je osnova za sticanje znanja. Odnos prema sticanju znanja obilježavali su nosioci vlasti. U vrijeme turske vladavine Tešanj je imao odgojno-obrazovne ustanove. To su bili mektebi, medrese, biblioteke i tešanjska ruždija. Mekteb je osnovna vjerska škola. Mektebi-iptidaija (turski-početna škola) je trogodišnja muslimanska vjerska škola koja ima propisan nastavni plan i određeni broj nastavnih sati nedeljno. Nastavnik u ovom mektebu zvao se mulaim.
Ruždija je prvi stupanj srednje škole nastala u Turskoj, a u Bosni nakon reformi koje je provodio Topal Osman-paša. Programi su rađeni po uzoru na evropske škole tako da su ove škole pohađala i nemuslimnska djeca. Pripremale su kadar za niža administrativna zanimanja.
Medresa je je muslimanska vjerska škola u koju se stupa po završenom mektebu ili ruždiji (turski, bukvalno, mjesto gdje se nastava predaje).
Prvi mekteb u Tešnju osnovan je 1557. godine, nakon što je Gazi Ferhad-beg uvakufio kuću u blizini džamije da bi se odrasli i djeca podučavali Kur'anu.
Najstarija medresa je Gazi Ferhad-begova medresa osnovana je početkom XVII stoljeća, a koja je bila smještena u zgradi preko puta Ferhad-begove džamije. Bila je drvena pa je izgorila pohodom Eugena Savojskog 1967. godine, a zatim i obnovljena. Nastavnik u medresi zvao se muderis.
Pred kraj turske vladavine (1867. godine) u tešanjskom kadiluku radilo je 16 sibjan mekteba (najnužnija vjerska obuka) sa 610 muških i 230 ženskih đaka.Spominju se i tri medrese.
Prema nekim izvorima ruždija je bila osnovana čak 1853. godine, a po drugim pisanim tragovima spominje se 1872. godine.
U obrazovanju su i biblioteke imale važnu ulogu. Prva biblioteka koja se spominje u Tešnju je biblioteka tešanjskog muftije Ševki Užičanina koji je 1868. godine uvakufio svoju biblioteku gradu Tešnju.
Dolaskom austrougarske okupacije dolazi i evropsko školstvo koje muslimani teško prihvataju.
Edhem Mulalić u jednom svom tekstu objavljenom u Narodnoj uzdanici Kalendar iz 1940. godine, a povodom 40 godina od izlaska prvog broja časopisa „Behar“ kaže:
Punih dvadeset godina po okupaciji kada nam je novo doba dolaskom jedne velike sile u našu zemlju donijelo i novu savremenu školu, mi smo se tada još skanjivali da uđemo sa našom djecom u te škole, upravo bajrak smo nosili u opstrukciji prema evrospkoj prosvjeti.
Obrazovanju u Tešnju u vrijeme turske i austrougarske vladavine dali su alimi Smailbegovići kojima je pripadao i Sabit ef. Smailbegović.
Sabitov otac Ali Riza ef. Smailbegović je tešanjski mualim i spominje se kao prepisivač sa arapskog:
Bosna ve Hesek Salnamesi 1866-1878, 1882-1893. Sarajevo- Muhamed Ždralović Prepisivači djela u arabičkim rukopisima knjiga II 1988 strana 220.
Sabit ef. Smailbegović je sin Ali Riza ef., bio je ugledan i učen čovjek. Bio je član medžlis-mebusana (prvi turski parlament pod sultanom Hamidom), a pod Austrougarskom upravom član Ulem –medžlisa u Sarajevu. Bio je stariji od brata Mesud ef. i za svoje vrijeme liberalan. Bio je tešanjski muftija i član Ulema medžlisa u Sarajevu. Umro je u Sarajevu gdje je i ukopan na Grlića brdu.
Sabit ef. Smailbegović
Provjeravajući u više izvora nisam mogao pronaći fotografiju Mesud ef. Smailbegovića. Moja pretpostavka je da bi na fotografiji otvaranja Narodne škole u Tešnju 1886 god. (na sadašnjem mjestu hotela), kao ugledan čovjek mogao biti između gradonačelnika Ajanovića i brata Sabit efendije).
Sabit ef. Smailbegović prvi u trećem redu na otvaranju škole u Tešnju 1886. god., treći od njega sa lijeve strane je Hamdi-beg Ajanović prvi tešanjski gradonačelnik. Moguće da je između njih i Mesud ef. Smailbegović
(Fotografija iz Cko)
Mesud ef. Smailbegović sin Ali Rize se spominje kao posljednji tešanjski muftija i muderis i često se veže za ime poznatog pjesnika Muse Ćazima Ćatića kome je bio učitelj.
Spominje se i kao veliki dobrotvor i vakif.
Mesud ef. Smailbegović je rođen u Tešnju 1834 godine. Školu je učio kod svog oca Ali Riza ef. Imao je gotovo dvadeset i tri godine kada ga otac, oštroumnog i darovitog otprema u Carigrad. U čuvenoj Čakur medresi uči kod glasovitih profesora Husejin ef. Kavalalelija i Jusuf ef. Tikvešlija. Iz svih predmeta bio je prvi u znanju. Nakon trinaest godina zauvijek ostavlja za leđima blještava svjetla Carigrada i vraća se u sunčani grad svoje mladosti-Tešanj.
Nedžib ef. Smailbegović je sin Sabit-ef. Smailbegovića.
Rođen je 1857. godine u Tešnju. Završio je iptidaiju. Nakon toga ga njegov amidža Mesud ef. odvede u Carigrad gdje je ostao do 1889. godine. Tu je završio ruždiju i srednju školu, a onda pošao na ders poznatog alima Prištinali Ibrahima ef. Kada je ovaj umro pređe on na halku daleko čuvenog Šaćira ef. i završit će pred njim nauke i uzme od njega idžazet. Godine 1889. pozvan je na Šerijatsku sudačku školu u koju stupa 1890. godine i tu ostaje do 1914. godine. Tada oboljeva od teške bolesti zaduhe i umire 1915. godine.
Dženaza je iza namaza odnešena na Grlića brdo gdje su pokopani zemni ostaci merhumovi pored oca.
Nedžib ef. Smailbegović
Naravno da je još puno poznatih alima bilo u tešanjskim medresama i mektebima. Od savremenika sam puno toga lijepog čuo o jednom od njih- Ahmet-ef. Mulalić.
Ahmet ef. Mulalić je rođen je 1988 godine u Tešnju. Nakon završena četiri razreda osnovne škole završava i 8 razreda medrese Gazi Ferhad-beogove medrese u Tešnju i polaže matičarski ispit. Njegov otac Salih je takođe bio imam. Bio je oženjen Delvom Ibrahim-age Galijaševića i imao je sina Teufika i kćerku Šahziju.
Prvo zaposlenje je imao 1916. godine kao imam i hatib ( imam koji drži propovjed tzv. hudbu petkom i bajramom u džamijama-Škaljić Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku) u Čaršijskoj džamiji gdje i proveo najveći dio svog radnog vijeka.
Ahmet ef. Mulalić 1935. godine
U knjizi „Tešanjska oaza islamske duhovnosti“ Fatmira Fatića u dijelu koji govori o tešanjskim muderizima o Ahmet ef. Mulaliću između ostalog piše da su njegove hudbe bile poznate širom Bosne od kojih su neke i štampane u Glasniku VIS-a. Pored islamske dužnosti vršio je i dužnost vjeroučitelja pri osnovnim školama te je 1928. godine do 1946. godine bio imam matičar grada Tešnja. Punih 40 godina je bio tajnik Vakufsko-mearifskog povjerenstva, kasnije Vakufskog povjerenstva i džematskog odbora.Uživao je veliki ugled kao alim i hafiz, i kao čovjek koji je za svakog imao dobru riječ.
U knjizi Momčila Spasojevića Školstvo tešanjskog kraja stoji da je tešanjska medresa radila do 1925. godine, da je obnovljena neposredno pred drugi svjetski rat, a da je vjerske predmete predavao Ahmet ef. Mulalić.
Ragbisti na snijegu
U Mekišu postoji jedna zaravan, poravnata za sportski teren, na kome je nekadašnji fudbalski klub Mekiš trenirao i nisam siguran da je igrao igrao i utakmice. Cesta pored igrališta pruža dobru priliku za šetnju. Tako je bilo i u nedelju nakon predaje prošlosedmičnog dnevnika. Prolazeći pored igrališta zapazih grupu kako trči po onom snijegu, a pošto su u sportskim dresovima pomislih da su fudbaleri Toška krenuli sa pripremama. Kada sam došao bliže prepoznah Saju, njegovog sina Sadina, Igora, Ahmeda i Ćerima Safeta koga sam upoznao kao trenera naših ragbista.
Da su ragbisti jaki momci u duelima to sam znao, ali da su „jaki“ na snijeg i hladnoću uvjeri se posmatrajući ih kako se gužvaju po snijegu golih leđa, a sutradan ih vidim kako normalno rade svoje poslove. Rado se odazvaše na moju molbu za jednu zajedničku fotografiju.
Drugi red s lijeva: Jusuf Mujezinović, Semir Školjić, Igor Sejdinović, Jasmin Braković, Amer Sinanović, Safet Paravlić predsjednik kluba, Sadin Paravlić
Prvi red s lijeva: Haris Muminović, Meho Tanjić, Armin Ćerim, Safet Ćerim trener i Ahmed Medarić
Stare fotografije
Sreska i opštinska administracija 1950 ili 1951. godine na pauzi, sa predsjednikom Sreskog narodnog odbora Ismetom Mahmutefendićem 1950. ili 1951. godine.
Prvi red s lijeva: Halid Hfizović, Baisa Smailbegović, NN, Fahra Abduzaimović, Hamza Širbegović, Mesud Smailbegović, Salih Hadžiedhemović, Adem Bešlagić,
Drugi red s lijeva: NN, Hasan Pobrić, Ismet Subašić, Ibro Bukvić, Kasim Salkičević, Ismet Hadžiahmetović Ćiverica, Husein Mulabdić
Treći red s lijeva: Meho Srkalović, Kemo Balagija, Osman Dolamić, Muhamed Brkić, NN,Osman Mijkanović(ispre), Obrad Kuburić, Ostoja Kopanja, Ismet Mahmutefendić, Mehmedalija Bajraktarević, Milan Tomić, Alija Kadušić, Ivan Bratić (ispred), NN, NN,Mile Blagojčev, Alija Galijašević, Mesud Ajanović (ispred Alije)
Sa table na Gornjoj čaršiji
