Svečano otvoren Centar za obrazovanje odraslih
U Mješovitoj srednjoj školi svečano je otvoren Centar za obrazovanje odraslih. Ono što Tešanj izdvaja od ostalih općina je inventivnost ljudi koji ne pričaju šta bi trebalo uraditi i šta bi trebali da urade viši nivoi vlasti nego urade ono što mogu sami uz pomoć drugih.
Tako je formiran i Centar za obrazovanje odraslih, institucionalno prvi u Federaciji BiH zahvaljujući Mješovitoj srednjoj školi sa direktorom Muharemom Saračevićem i Tešanjskoj razvojnoj agenciji (TRA) sa direktorom dr. Ismarom Alagićem. Oni su uspjeli animirati privatni privredni sektor, institucije obrazovnog sistema, ali i međunarodne institucije USAID i SIDA koje su podržale ovaj projekat i Školski centar iz Velenja iz Slovenije. Tako su stvoreni i materijalni i obrazovni uslovi za otvaranje Centra koji treba da obezbijedi znanja onima koji sada na Birou za zapošljavanje sa svojim sadašnjim znanjima ne mogu naći posao.

Nosilac ovog projekta je TRA u saradnji sa Mješovitom srdnjom školom u Tešnju. Otvaranju su prisustvivali i obratili se prisutnim: premijer ZE-DO kantona Munib Husejnagić, direktorica USAID-SIDA Firma Project Dina Karić, direktor Školskog centra Velenje Darko Lihteneker, načelnik općine mr. Suad Huskić koji je i otvorio svečanu manifestaciju.
Centara za obrazovanje odraslih je u proteklom periodu „proizveo“ operatore za CNC mašine.
Vrpcu su presjekli premijer Husejnagić, direktorica Karić i načelnik Huskić.
Ima neke simbolike u ovom činu kada su godine u pitanju. Naime do 1961. godine u Tešnju je postojala jedino ŠUP (Škola učenika u privredi) škola u kojoj su se obučavali šegrti za zanate koji su tada bili prisutni u Tešnju (stolari, limari, krojači i dr.).
Početkom šezdesetih Pobjeda počinje sa industrijskom proizvodnjom i trebaju joj novi profili radnika. Zato se 1961 godina formira odjeljenje industrijske škole pri ŠUP-u u kome su stručne predmete predavali stručnjaci Pobjede Mehmedalija Husremović, Edhem Kerić i drugi, da bi 1964. godine, dakle prije tačno 50 godina izašla prva generacija ove škole.
Prvi razred Industrijske škole su upisali: Emin Karahodžić, Milenko Petrović, Suljo Dizdarević, Velimir Dujaković, Hamzalija Mahmutefendić, Hidajet Smailbegović, Hajrudin Ajanović, Ibrahim Srkalović i Hamzalija Hatibović. Direktor škole je bio Ibrahim Mularifović

Promocija nove knjige Amira Brke Crna sveska
Iako sam često u blizini Amira Brke, za razliku od predhodnih njegovih knjiga ovaj put sam prije objavljivanja imao priliku da pročitam samo jedan tekst, a nije mi najavljivao njeno štampanje. Kada je knjiga odštampana, autor, istovremeno i izdavač, mi je dao knjigu. Obradovao sam se jer je u pitanju proza pa sam se ponadao da ću je lako pročitati i to u prvom čitanju. Ali ne bi tako.
Tačno je da je knjiga proznih tekstova, ali nisam našao neku veliku razliku od njegove poezije. Ništa od prvog čitanja. Moraš ponovo biti istraživač da bi sve dokučio i da opet nisi siguran da nije ostalo neotkrivenih mjesta. Bi mi lakše kada sam čuo i druge puno bolje poznavaoce književnosti koji su morali knjigu pročitati dva puta.
Promocija knjige je organizovana u maloj sali Centra za kulturu i obrazovanje. Promotori su bili eminentni knjiiževni kritičari, Ljiljana Šop iz Beograda i Enver Kazaz iz Sarajeva. Neočekivano, Amir me počasti da budem domačin promocije. Ni Mundijal nije spriječio sasvim dobru posjetu ovoj promociji.

Bio sam radoznao kako su knjigu doživjeli kritičari. Ljiljana Šop je imala zaista izvanredan kritički osvrt. Uspio sam prepisati samo jedan dio teksta koji je pročitala.
Tako je Ljiljana Šop o Crnoj svesci Amira Brke kazala je, uz ostalo, i ovo:
Ovo su priče o lavirintu čoveka, o civilizacijskim sunovratima, o zlu ‘koje može uzimati različita obličja’, o idejama kao što su Grad, Umetnost, Jezik, Reč, o Životu, Čoveku, Ratu, Smrti, Lepoti i svim tim pojmovima koji se mogu pisati velikim slovom i slaviti ili kuditi, ali koji završavaju u Močvari zastrašujuće istorije civilizacijskog bezumlja. Zapravo su svi bitni elementi antologijskih pesama Amira Brke, kao i onio iz romana ‘Monografija grada’, tu, ponovo, u ‘Crnoj svesci’, ali ovoga puta u drugačijem ruhu dovedeni do temperature ključanja u metafizičkom karakazanu. Tako se i u ‘Crnoj svesci’ u ovaj metafizčki brevijar uključuju Saramago, Kafka, Kami, Pesoa, Eliot, Miloš…, ali i raniji Amir Brka. Neko će reći da je posredi biranje dobrog društva, ali ja ću dodati da je reč i o preziranju lažne skromnosti.

Mundijal i Zmajevi
Naravno ni Tešanj nije ostao imun na učešće naše fudbalske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Od utakmice sa Argentinom objekti, automobili prolaznici dekorisani su dresovima reprezentativaca i državnim zastavama. Sve je u znaku fudbala. Kod nas u BiH je nastup na Mundijalu malo više od sporta. Jedan broj građana koji voli svoju državu ima priliku i da javno izrazi ljubav i osječanja prema domovini. Sa druge strane u našoj državi je malo uspješnih.Težak socijalni položaj većeg broja stanovnika, političke podijeljenosti i stalno dovođenje u pitanje opstojnosti BiH, korupcija i njene razmjere koje samo najavljuje pokrenuta istraga u Upravi za indirektno oporezivanje gdje su čelni ljudi po nekim informacijama oštetili državu za milijarde. Nasuprot onih koji su proizveli takvo stanje imamo sjajnu generaciju sportista koje je u subotu gledao cijeli svijet.
Uspjeh je bilo doći na ovako veliku svjetsku smotru najpopularnijeg sporta, ali u sljedeći krug nismo uspjeli stići. Poraženi smo od Argentine 2:1 i od Nigerije 1:0. Ostaje žal jer se ima utisak da je moglo i bolje. U needjelju, dan nakon utakmice bilo je više tišine nego inače.
Koncerti
U subotu u isto vrijeme održana su dva koncerta. Jedan je već tradicionalan. Organizuje ga Udruženje žena „Naša porodica“ pod nazivom U susret Ramazanu. Ove godine izvođači duhovne muzike su bili horovi: Nuru Ayni iz Kalesije, Selmija MIZ Doboj i Mošus iz Brčkog.

Drugi koncert je održan u bašti restorana Ukus u organizaciji Udruženja muzičara Alkatmeri u saradnji sa Omladinskim ansamblom pod nazivom Proljeće sa sevdahom. Pokrovitelj koncerta je Općina Tešanj.

Stare fotografije

Aljo Mujčinović je doživio 104 godine. Poznat je i po jednom kratkom filmu (žurnalu koji se prikazivao prije bioskopskih predstava). Tema je bio Tešanj i njegova historija, a Aljo je Tešanj obišao na konju. Murat Polutak je obavljao razne poslove u policijskoj stanici.
Sa table na Gornjoj čaršiji